Vrijeme, odnosno klima ima svakodnevni utjecaj na ljudsku civilizaciju od njenog nastanka. Savremena industrijalizacija i urbanizacija značajno je udaljila čovjeka od prirode te prouzrokovala drastični negativni utjecaj na planetu Zemlju. Zbog toga je gotovo svaki vremenski ekstrem šok za ljude i velika šteta na infrastrukturi i imovini.
Povodom sve češćih ekstremnih pojava ovog ljeta u Bosni i Hercegovini, regiji i Evropi razgovaramo s prof. dr. Nusretom Dreškovićem, dekanom Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i profesorom na Odsjeku za geografiju.
STAV: Kako objasniti, odnosno približiti građanima koji su sve češće izloženi vremenskim ekstremima razliku između meteorologije i klimatologije jer svjedočimo vrlo slobodnom i ponekad oprečnom tumačenju i razumijevanju klime?
DREŠKOVIĆ: Prema objektu proučavanja, obje nauke proučavaju procese i pojave u atmosferi i u slojevima zraka koji su u kontaktu s drugim sferama Zemlje, kao što su pedosfera, biosfera i tehnosfera. Pojave i procesi u atmosferi su za potrebe meteorološko-klimatoloških proučavanja standardizirani na nivou meteoroloških elemenata i pojava. Ove se nauke razlikuju u predmetu proučavanja. Konkretnije, predmet proučavanja meteorološke nauke jesu meteorološko vrijeme i njegove karakteristike kojim se definira fizičko stanje prizemne kao i ostalih slojeva atmosfere u trenutku osmatranja. Jedna specijalizirana grana ove nauke – sinoptička meteorologija – proučava buduća stanja meteorološkog vremena u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom vremenskom periodu. Klimatska (ili klimatološka) nauka se korištenjem određenih metoda klimatološke statistike bavi proučavanjem prosječnih stanja meteoroloških elemenata i pojava u dužem periodu. Odlukama međunarodne komisije WMO za klimatologiju, klima je definirana kao prosječno stanje meteoroloških elemenata i pojava u kontinuiranom 30-godišnjem vremenskom nizu u kojem prva godina započinje s jedinicom, a posljednja završava s nulom. Konkretnije, u klimatološkim razmatranjima recentne klime bilo kojeg područja na planeti se koriste prosječna i ekstremna stanja klimatoloških elemenata unutar vremenskog intervala od 1991. do 2020.
STAV: S obzirom na to da ste Vi doktorirali na klasifikaciji klimata na području Bosne i Hercegovine, možete li nam ukratko objasniti koji su tipovi klime rasprostranjeni na teritoriji naše domovine?
DREŠKOVIĆ: Bosna i Hercegovina je matematičko-geografski pozicionirana na polovini sjeverne hemisfere, odnosno obuhvata prostor između 41. i 44. sjeverne paralele. Najveći dio njenog teritorija (oko 2/3 površine) pripada krajnjim južnim dijelovima sjevernog umjerenog klimatskog pojasa (prostor Bosne), dok preostali dio (oko 1/3 površine) pripada krajnjim sjevernim dijelovima sjevernog suptropskog klimatskog pojasa. To praktički znači da se Bosna i Hercegovina nalazi u jednoj vrlo širokoj prostornoj zoni unutar koje se prepliću zračne mase vrlo različitih termičkih svojstava – hladne zračne mase s arktičkog i područja sjevernog i sjeveroistočnog oboda euroazijskog kopna te tople zračne mase koje se formiraju nad Azorskim otocima u Atlantskom okeanu te nad regijom Sjeverne Afrike. Navedene klimatske specifičnosti, u kombinaciji s vrlo dinamičnim reljefom, rezultirale su pojavom većeg broja različitih tipova klime na relativno malom prostoru Bosne i Hercegovine. Konkretnije, prema Köppenovoj klimatskoj klasifikaciji, na području BiH susreće se ukupno 11 glavnih klimatskih tipova koji su diferencirani unutar tri glavna klimatska razreda: C – umjereno tople i vlažne klime, D – šumsko-snježne (ili borealne) klime te E – hladne klime.
STAV: Od kad možemo da govorimo o proučavanju klimatskih promjena u nauci i koliko se ovaj segment klimatologije može razvijati u budućnosti s obzirom na dinamični razvoj tehnologija i povećanja ulaganja u istraživanja?
DREŠKOVIĆ: Jedan od osnovnih ciljeva klimatoloških proučavanja ciklusa i ritmova koji se mogu identificirati u promjenama klime određene regije ili cijele planete. Klimatski ciklusi i ritmovi najčešće imaju zakonomjerni karakter i mogu se pratiti i dugim vremenskim razdobljima (kao što su geološka razdoblja u razvoju Zemlje) ili se, na nivou klimatskih fluktuacija, mogu analizirati u kraćim periodima čija dužina iznosi nekoliko stotina godina. Upravo jedan takav karakterističan period koji zbog značaja za opstojnost i optimizirani razvoj ljudske populacije intenzivno proučava klimatološka nauka obuhvata postwürmsko vremensko razdoblje koje traje zadnjih 10.000 godina. Rekonstrukcija klimatskih promjena u ovom periodu ima za cilj proučavanje kratkoročnih ciklusa u promjenama klime koje su se odvijale s praktički beznačajnim utjecajima ljudi u odnosu na posljednjih nekoliko stotina godina unutar kojih je došlo do naglog i vrlo snažnog industrijskog razvoja zasnovanog na korištenju fosilnih goriva. U suštini, kada govorimo o klimatskim promjenama unutar pomenutog perioda, mislimo na fluktuacije glavnih klimatskih elemenata (kao što su temperatura zraka i visina padavina) u periodu instrumentalnog monitoringa. Ovim proučavanjima je utvrđeno da je u odnosu na cjeloperiodski prosjek klima fluktuirala u kratkim ciklusima od oko 7 do 11 godina. Zahvaćajući činjenici da je u BiH instrumentalni monitoring na meteorološkoj stanici u Sarajevu započeo davne 1888. godine, utvrdili smo i trendove u promjeni pomenutih klimatskih elemenata. Konkretnije, linearni trend promjene u godišnjoj temperaturi zraka u periodu od 1888. do danas ima pozitivni predznak i iznosi oko 1 stepen C. Promjene u godišnjoj visini padavina su manje izražene i bilježe trend povećanja od oko 15 mm.
Klima i klimatske promjene su dio prirodnih procesa koje imaju ključnu ulogu ne samo u načinu života već i kad je u pitanju buduća opstojnost čovječanstva. Ovo je razlog što su ovi procesi na recentnoj svjetskoj naučnoj i političkoj sceni dobili najveći prioritet, zbog čega će i u budućnosti zasigurno imati ključnu ulogu u proučavanju njihovog utjecaja na život ljudi i uopće na biodiverzitet planete Zemlje.
STAV: Za kvalitetno proučavanje klime nužna je dovoljna i kvalitetna infrastruktura za meteorološka mjerenja. S obzirom na to da je u Bosni i Hercegovini skoro sve podijeljeno na tri, u kakvom se stanju nalazi naša primarna mreža meteoroloških stanica?
DREŠKOVIĆ: Meteorološki instrumentalni sistem u Bosni i Hercegovini je započeo još u osmanskom periodu. On je sistematski uređen i organiziran u periodu austrougarske uprave, kada je uspostavljena i kategorisana mreža meteoroloških stanica na kojima se validnim instrumentarijem i metodama vrše meteorološka osmatranja i mjerenja. Kontinuitet ovoj mreži meteoroloških stanica predstavlja mreža meteoroloških stanica u SR Bosni i Hercegovini, u kojoj je bilo uspostavljeno ukupno 106 osnovnih meteoroloških stanica na čelu s republičkim hidrometeorološkim savezom u Sarajevu. Tada je u mreži meteoroloških stanica bilo uključeno i preko 700 padavinskih stanica (na kojima je bilježena visina padavina). Nakon stjecanja nezavisnosti, u BiH imamo dva entitetska hidrometeorološka zavoda koji organiziraju i nadziru meteorološki instrumentalni monitoring na nešto manjem broju meteoroloških stanica. Meteorološki monitoring je u sadašnjem periodu zasigurno osavremenjen i značajno automatiziran, čime se stječu uslovi da meteorološka služba Bosne i Hercegovine bude potpuno osposobljena za sve aspekte prikupljanja i obrade meteoroloških podataka kako za potrebe WMO, tako i za potrebe regionalne razmjene podataka te naučnih proučavanja vremena i klime.
STAV: Rezultate meteoroloških mjerenja i klimatskih istraživanja trebale bi koristiti nadležne institucije za urbanizam i prostorno planiranje. Koliko se geografija kao jedna od osnovnih prirodnih nauka uvažava u našem društvu?
DREŠKOVIĆ: Meteorološko-klimatološka proučavanja na prostoru Bosne i Hercegovine su vezana za naučnu (univerzitetsku) zajednicu koja također baštini relativno dug razvoj naučnog kadra i naučnih istraživanja vezanih prije svega za Univerzitet u Sarajevu. Za razliku od drugih većih bivših jugoslavenskih univerzitetskih centara, meteorološko-klimatološka nauka se proučavala i proučava se unutar nastavnih programa na geografskim odsjecima prirodno-matematičkih fakulteta u BiH. Svakako da pored geografske i fizička nauka ima jednu od ključnih uloga u razumijevanju mehanizama razvoja te prostorno-vremenske dinamike atmosferskih procesa.
Na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta UNSA je u toku formiranje Centra za meteorološka i klimatološka proučavanja koji će značajno doprinijeti u ukupnom unapređenju postojeće naučno istraživačke infrastrukture te naučnih potencijala za buduća proučavanja vremena i klime kako na području BiH, tako i na nivou cijele Evrope i svijeta.
STAV: Na kraju, možete li građanima Bosne i Hercegovine uputiti poruku u kontaktu pripreme i prevencije ekstremnih vremenskih pojava?
DREŠKOVIĆ: Kada govorimo o primjeni postignutih naučnih rezultata iz oblasti meteorološko-klimatoloških proučavanja, zasigurno se može konstatirati da su unutar Bosne i Hercegovine ona nažalost na vrlo niskoj razini. Tu se prije svega misli na tzv. donosioce odluka na različitim razinama vlasti koji su trebali implementirati ove rezultate u različitim sektorskim politikama ili na privredne kompanije koje eksploatiraju različite prirodne resurse, a koji su povezani s oblašću mitigacija ili sekvestracije stakleničkih gasova (kao što su šumsko-privredna društva, kompanije za eksploataciju treseta i sl.). Mislim da kao društvo nećemo biti nimalo uspješni ukoliko u najskorije vrijeme ne intenziviramo implementaciju različitih smjernica koje su definirane u recentnim sporazumima o klimatskoj neutralnosti, odnosno smjernicama i naših, bosanskohercegovačkih nacionalnih izvještaja o klimatskim promjenama. Ovo je posebno važno s aspekta ublažavanja vrlo negativnih efekata različitih vremenskih nepogoda na lokalno stanovništvo i cjelokupnu infrastrukturu.
Uvažavajući istaknuto, želio bih poručiti članovima svih lokalnih zajednica da će negativni efekti klimatskih promjena u narednim decenijama biti dodatno intenzivirani, što zahtijeva njihov maksimalni budući angažman na nivou zahtjeva predstavnicima vlasti da pitanja klimatskih promjena budu u stvarnom fokusu njihovih budućih političkih agendi.
