Rusija i japan imaju historijski spor, riječ je o dijelu Kurilskog arhipelaga, lanca otoka koji se proteže od ruskog poluotoka Kamčatke do japanskog otoka Hokkaido i odvaja Okhotsko more od Tihog okeana. Osim strateškog položaja na putu ruske flote do Tihog okeana iz Vladivostoka, bogati su naftom, plinom, mineralima i ribom.
Gotovo osam desetljeća Tokio je polagao pravo na četiri najjužnija otoka, koja naziva sjevernim teritorijima. Vidljivi u vedrim danima s rta Nosappu, to su Kunashir (Kunashiri na japanskom), Iturup (Etofu), Shikotan i Otoci Habomai. Ukupno četiri otoka pokrivaju oko 5.000 kvadratnih kilometara, a trenutno na njima živi oko 20.000 Rusa.
Naseljeni od davnina ainuima, autohtonim narodom koji se nastanio na Hokkaidu i susjednom Sahalinu, ovi su otoci ostali pod japanskom kontrolom od sklapanja Ugovora iz Shimode 1855. godine. Uspostavljanjem svojih prvih diplomatskih odnosa, tadašnje Rusko carstvo uspostavilo je svoju granicu sa tokugavskim saugunima upravo između otoka Uruppu i Etofu. Iako nisu spomenuti u dokumentu, Kunashiri, Shikotan i Habomai bili su uključeni u njega kao dio Japana o kojem se ne može pregovarati.
Dva desetljeća kasnije, Ugovorom iz Sankt Peterburga, Rusija je Japanu ustupila cijeli Kurilski arhipelag od urupa do poluotoka Kamčatke u zamjenu za otok Sahalin. No, razni prijevodi teksta, originalno na francuskom, posijali su zbrku i kontroverzu oko punog opsega Kurila. Iskoristivši svoju pobjedu u rusko-japanskom ratu (1904-1905), carska Meiji administracija učvrstila je svoju prisutnost na Kurilima i okupirala polovicu Sahalina.
No, na kraju Drugog svjetskog rata (1939-45) i nakon bacanja prve dvije atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, sovjetska je vojska nesmetano ušla na japanska okupirana Kineska područja i nastavila širenje na Tihi okean prema Sahalinu i Kurilu. Slijedeći dogovoreno na Jalti i Postdamskom sporazumu sa savezničkim silama, Sovjetski Savez je zauzeo cijeli Kurilski arhipelag, uključujući četiri otoka uz Hokkaido.
Iako se Tokio odrekao spomenutog arhipelaga Ugovorom iz San Francisca (1951.) i dalje je smatrao da ta četiri otoka pripadaju Tokiju, jer su se nalazila izvan granica utvrđenih stoljeće ranije u Shimodi. Nedostatak jasnoće u vezi s tim otocima pojačalo je i to što SSSR nije ratificirao navedeni ugovor, jer je tada počeo Hladni rat, koji je desetljećima odugovlačio spor i spriječio potpisivanje mirovnog sporazuma između Moskve i Tokija.
Bez obzira na to ko je u pravu u ovom historijskom sporu, njegove žrtve bile su 17.000 japanskih otočana koje je Sovjetski Savez protjerao 1947. Prema japanskoj vladi, trenutno je živo oko 5.300 ljudi.
Prije agresije na Ukrajinu i sankcija koje je nametnuo Tokio, odnosi između otoka pod kontrolom Moskve i obližnjeg grada Nemura bili su dobri, ali napetosti su s vremenom porasle. Zato danas svakodnevno japanski patrolni brodovi nadgledaju njegove vode u strahu da Putin ne otvori frontu u Japanu na Kurilskim otocima, još jednom od azijskih žarišta.
