Sve se dogodilo prije 22 godine, kada je Luis Figo, dotadašnji idol navijača i kapiten Barcelone potpisao za Real Madrid u zamjenu za tadašnjih 12 milijardi pezeta (71,5 miliona eura). Netflix u svom dokumentarcu 'Slučaj Figo: Potpis stoljeća' podsjeća kako je sve prošlo.

Godina je 2000. i Španija je upravo glasala na Općim izborima no ti izbori nisu bili oni koji su uzdrmali zemlju. U ljeto su i Real Madrid i Barcelona promijenili predsjednike. Florentino Pérez naslijedio je Lorenza Sanza, a Joan Gaspart Josepa Luisa Núñeza. Tako je započeo slučaj Figo. Portugalac je u Barcelonu stigao u ljeto 1995. godine kao želja Johana Cruyffa. Te je godine potpisao dva predugovora, s Juventusom i Parmom. Ti dogovori, međutim, nisu realizirani i Figo je postao Barcin igrač. Pet godina kasnije priča je bila slična, ali s drugačijim završetkom.

Figo je bio jedan od vođa svlačionice i zarađivao je 700 miliona pezeta bruto godišnje (4,2 miliona eura) 2000. godine, godine kada je osvojio Ballon d'Or. Portugalac je od Núñeza tražio povećanje plaće, predsjednik se time nije bavio i stvar je ostavio za svog nasljednika. U to vrijeme Portugalac je već imao kontakte, koji nisu urodili plodom, s Milanom i Lazijem koji su ga zvali da napusti Barcelonu.

Na klupskim izborima glasalo se za jednog od dva kandidata, Joana Gasparta i Luisa Bassata. Prvi je bio potpredsjednik duge 22 godine a drugi publicista koji je sudjelovao u ceremonijama otvaranja i zatvaranja Olimpijade u Barceloni 92. godine. "Kada sam bio kandidat, već sam znao da je Figo potpisao za Real Madrid. Nisam pregovarao ni s njim ni s njegovim agentom, jer mi kandidati ne možemo ništa dok nas ne izaberu. Igrači to savršeno znaju", kazao je mnogo godina kasnije Bassat.

Florentino Pérez je već bio kandidat za predjednika Reala 1995., kada je izgubio od Ramóna Mendoze ali 2000. godine, međutim, pripremio se za izbornu kampanju u čijem je središtu bio Figo. Dogovoren je transfer a  Figo i njegov menadžer José Veiga, potpisali su da će platiti kaznu od 30 miliona eura ako prekrše predugovor.

Transfer je ozvaničen 24. jula, dan nakon izbora na kojima je Gaspart pobijedio, Bassat to objašnjava ovako: "Figo to nije htio reći prije izbora kako ne bi naštetio Gaspartu. Logično je da je Figov ugovor već bio dogovoren, jer to nije bilo pitanje dana." U Madridu mu je plaća narasla na šest miliona neto.

U trejleru aileru za dokumentarac Pep Guardiola, nekada Figov cimer, kaže da je "bio sretan u Barceloni" a Bassat kaže da mu vjeruje. "Ako je Pep to rekao, bit će istina. On je ozbiljna osoba i ja mu vjerujem." Jedino pojašnjenje za transfer onda je novac, dodaje: "Da mu je Barcelona platila ono što je tražio, ne bi otišao. Madrid mu je to dao i on je otišao. Ista stvar se dogodila kada je Messi otišao u PSG. I ne znam je li odgovoran isključivo Gaspart ili on i njegova uprava".

Figu ta odluka nikad nije oproštena u Barceloni, u koju se vratio tri mjeseca kasnije i jedva da je mogao odigrati utakmicu. Prisutni i danas tvrde da takvu buku na Camp Nou nikada nisu čuli. To je bio potpis o kojem se priča dva desetljeća kasnije.

Dokumentarni film, u produkciji Pitch Productions, po prvi put iznosi detaljna svjedočanstva njegovih glavnih protagonista, dva desetljeća nakon transfera: Luísa Figa, José Veiga, Figovog menadžera i Florentina Péreza, koji je smionim transferom započeo svoj predsjednčki mandat u bijelom timu. „Afera Figo: Potpis stoljeća“ otkriva uzbudljivu priču o tome kako je došlo do transfera, uvrnutu priču o zakulisnim poslovima, doista historijskom sportskom rivalstvu, dubokim kulturnim podjelama i svinjskoj glavi bačenoj na teren.

Film je rezultat ozbiljnog rada s više od 30 sati intervjua s 12 glavnih sudionika. Takođe donosi arhivske snimke koje nikada prije nisu viđene u Španiji i Portugalu, uključujući slike iz Figove lične kolekcije tokom njegovog boravka u Barceloni i njegovog odmora na Sardiniji u ljeto 2000.