Kada god Trojkinom režimu krene loše, kada god javnost počne uviđati razmjere njihove glupave izdajničke politike, uslijedi medijska ofanziva. Bacanje medijskih sihira obično ide preko režimu bliskih medija, poput notornog FACE TV-a, gdje “lideri” nametnutog režima brane svoju izdajničku politiku slabljenja države i bošnjačkih pozicija tvrdeći da je u pitanju patriotska politika koja donosi do sada neviđeni progres.

Tako je i bilo ove sedmice kada su Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto, po ko zna koji put, gostovali kod svoga medijskog odvlaživača Senada Hadžifejzovića kako bi isušili smrad izdajničke vlage i memle koji se nahvatao na njih i njihovu politiku proteklih sedmica.

Sasvim očekivano, trojanci su sve svoje truhle kompromise, izdaje i kapitulacije opisivali u superlativima tvrdeći da su “ispunili domaću zadaću” te da otvaranje pregovora “spašava Bosnu i Hercegovinu”. Kakvu su im to zadaću zadali strani sponzori objasnio je i najlaprdaviji član trojanske trojke Elmedin Konaković dok je u naletu ushićenja razredne tužibabe ekstatično kliktao: “Presuđen je premijer FBiH! Ide u zatvor, treba da ide nova optužnica za tu aferu. Skidanjem glave zmajevima, posebno OSA-i, prodisalo se!”

Iako svakovrsnim deluzijama skloni Konaković vjeruje da je on “Sveti Đorđe” koji “ubiva aždahu”, u stvarnosti je, kao i ostala dvojica njegovih drugara, tek obična alatka, tupo oruđe kojim je politički obezglavljen bošnjački narod. Ono što Konaković naziva “politikom pregovaranja” ustvari je bila i ostala bezuslovna kapitulacija i prodaja bošnjačkih interesa. To nije bio “lavovski posao”, kako tvrdi Konaković, već miševsko nagrizanje onoga što su decenijama bili politički temelji probosanske politike. Konaković, Nikšić i Forto nisu nikakvi vitezovi na bijelom konju koji jurišaju na zmaja, već obične glavosječe, dželati bošnjačkog naroda koji obavljaju posao koji je uvijek bio rezerviran za najgore od najgorih, politički talog jednog društva.

Posebno je problematično to što Konaković najavljuje “nove optužnice”, što pokazuje do kojeg je nivoa politizirano i kidnapirano pravosuđe u Bosni i Hercegovini. Montirani politički proces i sramotna presuda Fadilu Novaliću travestija je pravde u režiji, kako ga Konaković zove, “rasterećenog pravosuđa”.

Očito je u pitanju rasterećenje pravosuđa od bilo kakve odgovornosti spram društva i naroda u kojem djeluje po diktatu paralelnih centara moći. Moralno retardiranim i vlašću zaslijepljenim “liderima” “trojke” to za sada odgovara, jer se otuđeno pravosuđe obračunava s njihovim političkim protivnicima, ali kad-tad doći će red i na njih same, upravo onda kada im prođe rok trajanja i kada izgube svoju upotrebnu vrijednost.

Očajni Konaković pokušava čak iskoristiti i izjave svoga dominantnog partnera Milorada Dodika, s kojim Trojanci imaju nezdrav mazohistički odnos, kako bi uljepšao svoju politiku kapitulacije, pa tvrdi da je “‘trojka’ razbila dosadašnju politiku nerada” kada je Dodik bio na jednoj a SDA na drugoj strani.

Naravno, u pitanju su zamjene teza, gdje se nepopustljivost SDA spram Dodikovih ucjena predstavlja kao nekakva kočnica progresu i napretku. Servilnim kompromiserima iz “trojke” potrebno je da one koji su uporno branili bošnjačke i državne interese prikažu “kočničarima”, kako bi svoju politiku kapitulacije pred Dodikom i Čovićom predstavili kao “kretanje naprijed”.

No takvo je kretanje ustvari slobodni pad u bezdan izdaje. Svaki diletant može se tako “kretati”, dovoljno je samo da skoči u provaliju. A upravo je to ono što “trojka” radi vukući sa sobom u propast čitav bošnjački narod.