Postoji nešto što se zove Izvršni odbor Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. To je tijelo koje je sastavljeno od delegata iz oba entiteta, iz svih kantonalnih i područnih saveza. Služi da za vlastiti sitan ćar legitimizira sve ono što osmisle predsjednik i potpredsjednici Saveza.

Generalni sekretar ništa ne osmišljava. On i ne misli svojom glavom. Njome on samo klima.

Taj je Izvršni odbor, kažu iz Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, jednoglasno izglasao Faruka Hadžibegića za novog selektora fudbalske reprezentacije. Ozvaničeno je tako ono što se znalo već danima i što je Hadžibegić, koji je već jednom i to vrlo neuspješno bio selektor, širio po čaršiji.

Kao što je širio i prije prvog mandata, kada je došao čak i na Maltu izviditi kako ide projekat smjene Džemaludina Mušovića. Od kojeg je na kraju, izblamiravši se na Farskim ostrvima, bildajući vlastiti autoritet na Hasanu Salihamidžiću ili sukobivši se sa Munibom Ušanovićem u vezi sa nekim dnevnicama i hotelskim računima, uspio biti još i gori.

Bacimo kratak pogled na biografije tih koji su jednoglasno izglasali Hadžibegića kao nasljednika Ivayla Peteva koji se baš i nije pokazao kao Tuta Bugarin.  

U Izvršnom je odboru, među ostalima, Midhat Sarajčić čija je referenca samo to što je „godinama u fudbalu“. Tu je i Muhidin Raščić, vođa goraždanskog klana Raščić koji se raširio po svim strukturama Saveza. Tu je i neki Ivan Perić. Tu je i socijalni radnik Milorad Sofrenić. Tu su i poluanonimni Muris Jabandžić i Ivo Ivkić.

Član Izvršnog odbora je i Fuad Čolpa koji nam je priredio međunarodnu blamažu glasavši za odigravanje utakmice protiv Rusa. Čolpa, koji nakon Senada Pećanina, ima najviše školskih drugova na sarajevskom Pravnom fakultetu. Jer za sebe tvrdi da je 1954. godište a da se “od 2008. aktivno bavi advokaturom”. Valjda utvrđivao gradivo.

Tu nam je i Milorad Lale koji je “amaterski igrao fudbal 12 godina u sarajevskim klubovima”. Tu su i Azmir Husić ili Žarko Laketa koji i nemaju biografiju. Za Hadžibegića je jednoglasno digao ruku i Miloš Brkić, policajac koji je “tokom aktivnog igranja fudbala nastupao za FK Mladi Krajišnik iz Kukulja”.

Elita.

I kada im pročitate “si vi” zar i nakon toga zaista mislite da je taj otužni “s koca i konopca“ skup mogao izglasati bilo šta bolje od Hadžibegića? Gore su sigurno mogli, to je jasno. Recimo, mogli su glasati za, gluho bilo, Mehmeda Baždarevića. Ali bolje od Hadžibegića oni ne mogu. Niti znaju za bilo koga van kruga lokalnih stručnjaka koji, izuzev Amara Osima, u inozemstvo mogu samo na odmor. Oni koji rade vani, a ima ih nekoliko, blokirali su svaki telefonski broj koji ima veze sa ovakvim Savezom.

Savezom kojem treba pola godine da posije dunum trave na stadionu.  

Kada se tome doda strategija kadrova Milorada Dodika u svim državnim instiutucijama, njegovih ministara, direktora, pomoćnika, stručnih saradnika i savjetnika, strategija obesmišljavanja i urušavanja ama baš svake državne institucije i to iznutra, „po zakonu“, a koju revnosno provodi i Dodikov sestrić u Fudbalskom savezu, jasno je zašto je izbor Faruka Hadžibegića bio jedini moguć i logičan.    

To je još jedan korak ka uništavanju dobro okrnjenog imidža a u konačnici i potpunog uništavanja reprezentacije. Koja ima budućnost sa mladim talentiranim momcima koji stasavaju u inozemnim klubovima, momcima koji nisu rođeni u Bosni i Hercegovini ali dišu za nju.

Ali tim dječacima treba moderan stručnjak. jer uspjeh se ne gradi „na kafama i baklavama“ niti sa pomoćnicima koji su netom primili prvi ček od penzije nakon umirovljenja u jednoj od sarajevskih Općina.

Danas je fudbal moderna tehnologija, nauka u kojoj sudjeluju nutricionisti, kineziolozi, fizioterapeuti, psiholozi, timovi stručnjaka i skauta koji spremaju ekipu za svaku utakmicu.

Naša su djeca dobila za trenera francuskog penzionera bez ikakvog uspjeha u karijeri. Stručnjaka koji je protekle godine uglavnom provodio tražeći otpremninu nakon brzih otkaza u smiješnim ligama kakva je alžirska.

Dobili su selektora koji ih treba odvesti na EURO 2024 iako mu je na prošlom poslu, onom u Crnoj Gori, uspjelo da sa tom, crnogorskom reprezentacijom ne postigne nijedan gol u utakmicama kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Trenera koji priča o igračima u „domaćoj lizi“ iako ne zna ni za jednog od njih i pozvaće one čija mu imena poture na spisak. Trenera koji sklapa stručni štab tako da mu na klupi uz njega sjede „jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan musliman“.

Selektora koji je prespavao posljednje dvije decenije pa misli da je problem ovdašnjeg fudbala i reprezentacije motivacija a ne oni koji su ga jednoglasno izabrali. Pa kult reprezentacije misli vraćati "jakim" izjavama nakon posjete redakciji koja je u ovdašnjem društvu danas bitna skoro poput njega.

Haman, dakle, pa nimalo.

Fudbalski svijet napreduje, na sceni su mladi, školovani, talentirani treneri. Vizionari, znalci koji sa svakom novom utakmicom tom divnom sportu udahnu nešto novo. Fudbal u svijetu danas su Arteta i Scaloni.

Ali to je svijet i to je danas.

Kod nas je nešto drugo, kod nas je još juče. Mi smo, kao svježu energiju i novo lice, jednoglasno izglasali 65-godišnjaka bez ijednog rezultata u trenerskoj karijeri. Francuskog penzionera kojem će selektorska plaća u narednih godinu dana dobro doći da ne troši svoje novce "iz šteka".

Dok po Čaršiji, „uz kafu i baklavu“, bude vraćao kult reprezentacije.