Nakon što je održan još jedan besmisleni sastanak HDZ-a, SNSD-a i "trojke", na kojem je dogovoreno da se dogovori, mogao se primjetiti očaj na licima "trojkaša". Dok su Dodik i Čović bili poprilično relaksirani, svjesni da drže sve karte u svojim rukama, dotle se na licima predstavnika “Trojke u Trojci” moglo primjetiti nezadovoljstvo koje graniči s očajem.
Pritisnuti između čekića očekivanja svojih partnera, koji ih nemilice udaraju tražeći da isporuče sve ono što su obećali, i nakovnja javnog mnijenja, koje bi moglo žestoko kazniti prodaju državnih i bošnjačkih interesa, “trojkaši” su u nezavidnom škripcu.
Na sve to treba dodati i očekivanja stranih sponzora, koji su ih i doveli na vlast, a koji od "trojkaša" očekuju da nešto prodaju a nešto opet zadrže, tačnije da djeluju u interesima stranih centara i njihovih vizija Bosne i Hercegovine.
Kakav je očaj zahvatio servilnu “trojku”, zbog tog političkog hoda po žici, najbolje se pokazalo nakon završteka sastanka u Mostaru. Vidno potišteni, kiselih lica i spuštenih ramena, kompletna prva postava “trojke” postrojila se ispred Dodika. Poput štenaca, koji čekaju da im vlasnik baci komadić mesa, tako su se i Elmedin Konaković, Aljoša Čampara, Denis Zvizdić, Edin Forto, Sabina Ćudić i Predrag Kojović okupili oko Milorada Dodika, koji je minut-dva energično gestikulirao i nerazgovjetno mumlao poput Zmaja od Šipova kada nagovara svoja goveda da uđu u štalu, da bi se neformalni skup završio Dodikovim prezrivim pokretom ruke i udaljavanjem.
Upravo ta slika, taj zaleđeni trenutak u vremenu, kada servilna “trojka”, koja je godinama tvrdila da ne bi nikada ušla u vlast s Dodikom kao antidržavnim elementom a kamoli li mu šta popustila, sada poput pačića malih stoji smjerno i molećlivo postrojena pred “Bajom” dok im on čita bukvicu, možda je ponajbolja ilustracija svog jada i bijede nametnutih ambasadorskih marioneta.
