Kako izvještavaju svjetski mediji, kanadski premijer Justin Trudeau obznanio je prošle sedmice u parlamentu Kanade da postoje “vjerodostojni” dokazi koji dovode u vezu operativce Obavještajne službe Indije s nedavnim ubistvom vodećeg aktiviste Sikha u Kanadi, lidera separatističke grupe, koje se dogodilo u junu 2023. godine. Način na koji je kanadski premijer pristupio tretiranju ovog zločina već je izazvao ozbiljan diplomatski skandal, nakon čega je uslijedilo pogoršanje bilateralnih odnosa između Kanade i Indije.
Indija već neko vrijeme pokazuje nezadovoljstvo jer kanadske vlasti ne žele spriječiti učestale proteste vjerske i političke zajednice Sikha u Kanadi koji se zalažu za osnivanje sikhske države na teritoriji indijske savezne države Pendžab. Kanadske vlasti, nakon saznanja o navodnoj upletenosti indijske špijunske službe u ubistvo kanadskog državljanina, protjerale su visokog indijskog diplomatu koji je kanadskim vlastima, kao prijateljskoj državi od međusobnog povjerenja, bio zvanično prijavljen od Indijske vlade kao šef stanice indijske vanjske obavještajne službe, poznate kao Research & Analysis Wing – Krilo za istraživanje i analizu (R&AW). Indija je ogorčena odlukom kanadskog premijera koji je odlučio javno imenovati protjeranog obavještajca i time ugroziti njegovu sigurnost i sigurnost njegove porodice, kako navode iz Indijske vlade i medija. Indija je u znak reciprociteta dala pet dana roka visokom kanadskom diplomati u Indiji, za kojeg je rečeno da je šef tamošnje stanice Kanadske obavještajne službe, da napusti zemlju.
KO JE UBIO KANADSKOG AKTIVISTU
Naravno, Indija odbija sve navode kanadskog premijera da je njena obavještajna služba organizirala ubistvo indijskog disidenta, aktivistu Sikha u Kanadi po imenu Hardeep Singh Nijjar. Nijjar je ubijen 18. juna 2023. godine iz vatrenog oružja ispred hrama Sikha u gradu Surrey, u Britanskoj Kolumbiji, na zapadu Kanade. Ubijeni sikhski aktivist aktivno je bio uključen u kampanju organizacije neobavezujućeg referenduma za stvaranje nezavisne države Sikha, poznatu kao Khalistan. Pokret za proglašenje Khalistana na teritoriji Pendžaba datira još od proglašenja nezavisnosti Indije 1947. godine. Ovaj se separatistički pokret povremeno pojavljivao različitim intenzitetom, posebno tokom šezdesetih i osamdesetih godina, ali ga je svaki put Indijska vlada ugušila upotrebom sile. Danas se ovaj pokret u Indiji doživljava kao stvar prošlosti budući da je većina indijskih Sikha lojalna državi. Ipak, s vremena na vrijeme pojave se sporadični incidenti koje pokreće manjina militantnih Sikha u Pendžabu. Naravno, ovaj je pokret u Indiji zabranjen i njegove se pristalice automatski tretiraju kao teroristi i u skladu s tim se kažnjavaju.
Ubijeni kanadski aktivist Hardeep Singh Nijjar također je bio proglašen teroristom, kako navodi The Guardian. Neki izvori bliski Indijskoj vladi optuživali su ga u novije vrijeme, i pred samu smrt, da je imao intenzivne kontakte s pripadnicima kanadske obavještajne službe, koji su ga, navodno, upozoravali da bi mogao postati meta napada. Svjetska organizacija Sikha vjeruje da je riječ bila o ciljanom političkom ubistvu.
Inače, vjerska zajednica Sikha ima približno 30 miliona pripadnika. Većina ih je koncentrirana u Pendžabu, koji se prostire na oko 50.000 kvadratnih kilometara i broji oko 27 miliona stanovnika. Drugi dio Pendžaba nalazi se u Pakistanu i čini drugu najveću pakistansku provinciju u kojoj živi približno 100 miliona ljudi, koji su uglavnom muslimani. Pakistanski Pendžab tri puta je veći od istoimene provincije u Indiji. Koncentracija Sikha u Pendžabu je velika, ima ih 58 posto. Hindusi čine 39 posto stanovništva.
Separatistički pokret za formiranje Khalistana bio je aktuelan tokom 1980-ih kao i ranih 1990-ih. U sukobima Sikha sa sigurnosnim snagama Indije tada je poginulo više hiljada ljudi. Nakon što je ugušen pokret za nezavisnost Khalistana, koji je poprimio i nasilne metode, veliki broj Sikha, a među njima i manjina koja se zalaže za secesiju nasilnim sredstvima, emigrirali su u Sjevernu Ameriku, Australiju i druge zapadne zemlje. Zagovornici khalistanskog pokreta danas su u većini prisutni u SAD-u i Kanadi. Samo u Kanadi danas živi približno 800.000 Sikha, među kojim dakako ima i glasnih pristalica separatističkih organizacija, ali ih je većina lojalna Indiji kao svojoj domovini i stoga bi bilo pogrešno kompletnu dijasporu Pendžaba poistovjećivati sa separatizmom.
U Kanadi živi najveći broj imigranata iz Indije, njih 1.400.000, više nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Kao što se za australski drugi najveći grad Melbourne, koji ima pet miliona stanovnika, obično kaže da je drugi najveći grčki grad poslije Atine, zbog prisustva najveće grčke dijaspore, tako je i Kanada država s najvećom populacijom Sikha. Iako je većina Sikha miroljubiva i posvećena svojim poslovima – nauci, biznisu, trgovini... – postoji i ekstremna manjina koja je, naprimjer, odgovorna za ubistvo bivše indijske premijerke Indire Gandi. (Nju su, kao što je poznato, ubili njeni vlastiti tjelohranitelji – Sikhi.) Ta glasna manjina posebno je dobro organizirana i još baštini ideju o stvaranju posebne države Sikha.
SIKHI SU LOJALNI INDIJI – UGLAVNOM
Indijske vlasti, ali i neki bivši šefovi obavještajne službe RAW, kao što je Amarjit Singh Doval, te neki od najozbiljnijih savremenih političkih analitičara i pripadnika akademske zajednice, saglasni su da je khalistanski separatistički projekt Sikha u Indiji stvar prošlosti, te da on nema uporišta u realnosti ni među pripadnicima ogromne većine indijskih Sikha, koji su odlično integrirani u indijsko društvo. Iako su znatna manjina, Sikhi su posebno aktivni u oružanim snagama, gdje su najviše nagrađivani oficiri. Ne treba zaboraviti ni to da je ugledni ekonomski stručnjak Manmohan Singh čak u dva mandata, kao Sikh, bio na čelu Indijske vlade. U tom kontekstu, vodeći indijski analitičar i novinar Shekhar Gupta navodi u svom tekstu, objavljenom u listu The Print, kako Sikhi u Pendžabu možda imaju 99 problema, ali Khalistan sigurno nije pitanje koje ih opterećuje ovog časa te navodi kako su Sikhi ponosni građani Indije i velike patriote.
Gupta tvrdi kako stanovnici države Pendžabi, ako su nezadovoljni svojom situacijom, rješenje traže u demokratskim procesima i izglasavanju svoje nove vlade a ne traže da im njihove probleme rješava kanadski premijer Trudeau ili neki ekstremisti, niti je njihov cilj mobilizacija stranih vlada u inozemstvu radi promjene vlasti u Indiji. Gupta samouvjereno tvrdi da u Indiji više ne postoji separatistički pokret Sikha, ni kao realnost, ali ni kao ideja ili san. Prema njegovim riječima, takav pokret prisutan je samo u Kanadi i to je problem te zemlje, ali ne i problem Indije. Khalistanski separatistički pokret trajao je 15 godina, od 1978. do 1993. Posebno je bila smrtonosna decenija 1983–1993.
Prema istraživanju Pew Research Centra iz 2021. godine, 95 posto Sikha u Indiji “veoma su ponosni” što su Indijci. Gupta insistira da niti jedna zajednica u Indiji, ma koliko god velika bila, nema monopol nad nacionalizmom, kao što nijedna zajednica, ma koliko bila mala, ne može biti podvrgnuta bilo kakvom ispitivanju svoje nacionalne posvećenosti i lojalnosti. Teoretski to možda jeste tačno, ali protekle decenije na udaru hinduističke većine našli su se posebno muslimani, njih 200 miliona, i sve češće im se negiraju njihova prava i status građana, a njihova lojalnost Indiji se propituje.
Indijski promatrači političkih gibanja u Pendžabu ipak priznaju da u ovoj državi ima velikih problema, od ljutnje, do opravdanih frustracija, posebno među većinskim Sikhima. Njihovo nezadovoljstvo manifestira se u protestima protiv svetogrđa, u rastućoj religioznosti i konzervativizmu, nepovjerenju zbog propitivanja njihovog patriotizma, novim definicijama i testovima koji im se nameću radi provjere lojalnosti Indiji, kojima su često podvrgnuti, posebno na društvenim mrežama i nekim TV kanalima.
Frustracija većinskih Sikha u Pendžabu, zbog ekonomskog nazadovanja ove pokrajine u odnosu na razvijenije i hiperindustrijalizirajuće obalne indijske države, nije neopravdana. U posljednje vrijeme Pendžab je poprište masovnih protesta poljoprivrednika suočenih s teškim ekonomskim problemima. Analitičari to nazivaju agrarnom klopkom Pendžaba. Većina seljaka na protestima bila je, dakako, iz reda Sikha, prepoznatljivih po svojim turbanima. Ekonomija Pendžaba, ponajviše ovisna o poljoprivrednoj proizvodnji, neuravnotežena je i ne može se nositi s drugim ekonomski dinamičnijim državama Indije, u kojima ekonomija ovisi o industriji, posebno o IT sektoru, uslugama, bankarstvu, obrazovanju i sl. Također, u lancu vrijednosti vještina i zapošljavanja, stanovnici Pendžaba zaostaju za svojim vršnjacima s juga i zapada Indije. Pendžab je, dakle, posebna priča i neka vrsta kontradikcije, jer ljudi ondje uopće nisu siromašni. Ali, iako se može pohvaliti najnižim procentima siromaštva u zemlji, privreda je uglavnom agrarna. Premda gazdinstva proizvode viškove vrijednosti, mladi više ne žele raditi na njima. Stoga angažiraju jeftinu radnu snagu iz drugih dijelova Indije, posebno iz hinduističkog jezgra, uglavnom iz države Bihar i istočnog Utar Pradeša. Ove pečalbare i nadničare u Pendžabu pogrdno nazivaju “bhaije”. Analitičari problem Sikha u Pendžabu vide i u sklonosti mladih ljudi kao kriminalnim aktivnostima ili pak njihovoj riješenosti da napuste Indiju i emigriraju u zapadne zemlje, posebno u Sjevernu Ameriku, gdje zapravo oni sami postaju nove “bhaije”.
Iako je sigurnosna situacija u Pendžabu stabilizirana od 1993. godine, i već tri decenije ondje vladaju mir i stabilnost, politička klasa Sikha nije zadovoljna i osjeća strepnju zbog opće nacionalne politike centra u New Delhiju kojim dominira ultranacionalistički hinduistički BJP Narendre Modija, koji Indiju vidi prvenstveno kao Bharat, ili kao Hinduraštru, državu većinskih Hindusa, a ne kao do sada, pluralnu, demokratsku, sekularnu, neutralnu i progresivnu državu pluralizma i koegzistencije različitih religija, rasa i svjetonazora
JEDAN NACIONALIZAM POTIČE DRUGI
Muslimana u Indiji ima 200 miliona, ali su zabrinuti. Populacija Sikha višestruko je manja, tek ih je dva posto od ukupno 1,4 milijarde stanovnika Indije. Procjenjuje se da ih je ondje između 24 i 28 miliona. Sikhi se u Indiji stoga smatraju marginaliziranim. Njihova zabrinutost, posebno u Pendžabu, gdje čine većinu, postala je još veća nakon sve agresivnije kampanje vladajućeg režima koji svoju ultranacionalističku ideologiju Hindutva želi nametnuti kao temelj na kojem će počivati buduća Indija. Sikhi su dodatno razočarani i zabrinuti nakon raspada koalicionog odnosa koji je njihova nekoć vodeća umjerena politička opcija imala s vladajućim BJP-om. Vrhovna Božija partija (Shiromani Akali Dal), stranka koja predstavlja političku volju Sikha u Pendžabu i koja baštini umjerenu agendu i nema ništa zajedničko s nekadašnjim separatističkim opcijama koje teže uspostavi Khalistana, više nije dio vladajuće većine u Indiji. Raspala se uslijed neslaganja oko agrarne reforme. Ali ova stranka još nije pristupila opozicionom koalicionom bloku – čini ga 28 političkih partija pod vodstvom Kongresne partije (India Blok) – koji će pokušati svrgnuti s vlasti BJP na narednim izborima. Nekada vladajuća stranka u Pendžabu Akali Dal danas se nalazi na marginama pokrajinske i nacionalne politike, nakon višestrukih poraza na izborima.
Bez obzira na tvrdnje indijskih vlasti, medija i eksperata, pa čak i na opći stav političke elite zajednice Sikha u Indiji koji imaju interes da očuvaju svoje ekonomske i političke privilegije, i koji su iskreno odani Indiji kao svojoj domovini, forsiranje hinduističke ideologije Hindutva i radikalizacija politike u Indiji i ekstremizam koji većinski Hindusi ispoljavaju prema manjinama, mogli bi potaknuti manjinu Sikha da ponovo razmisle o mogućnosti uspostave vlastite države. Treba imati na umu da Sikhi ipak predstavljaju većinsko stanovništvo u važnoj indijskoj državi koja graniči s Kašmirom na sjeveru i susjednim Pakistanom na zapadu. U Pakistanu se nalazi važno svetište sikhske religije. Indijski obavještajni izvori, stoga, za poticanje sikhskog separatizma optužuju Pakistansku vojnu obavještajnu službu Inter-Services Intelligence (ISI), tvrdeći kako Pakistan tajno finansira separatizam Sikha u indijskom Pendžabu. S druge strane, Islamabad optužuje Indiju za poticanje separatizma u Balučistanu, ali i među Paštunima u Pakistanu. Umirovljeni veteran indijske obavještajne zajednice Amarjit Singh Doval, s posebnim dugogodišnjim iskustvom operacija u Kašmiru, i bivši šef RAW-a, izjavio je u intervjuu za indijski liberalni kanal The Wire, u razgovoru s uglednim novinarom Karanom Thaparom, kako indijske tajne službe nekada jesu podržavale separatističke pokrete i finansirale ih u obračunu s neprijateljima, posebno u borbi s Pakistanom, ali je kazao da Indija nikada nije vršila ciljana ubistva svojih političkih disidenata, ni na teritoriji Indije, a posebno ne u inostranstvu. Doval kategorički negira bilo kakvu povezanost indijske tajne službe s ubistvom Hardeepa Singha Nijjara u Kanadi.
Bez obzira na medijske spinove ili želje indijskih vlasti, u Pendžabu među mladim pripadnicima Sikha sve je prisutnije mišljenje da, ako neki Indijci mogu pričati o Hindu Raštri, zašto se toliko uznemiravati ako drugi govore o samostalnoj državi Sikha. Ako možete i namjeravate stvoriti naciju na osnovu jedne religije, zašto ne i na osnovu druge? Uspon ekstremne desnice BJP-a, odsustvo zastupljenosti Sikha, posebno Sikha u Pendžabu, i sistematska izolacija i istiskivanje njihove najveće političke partije Akali Dal iz vlasti, druge najstarije u Indiji poslije Kongresne partije, kao i otvorena viktimizacija muslimanske manjine u Indiji, imali su dubok utjecaj na raspoloženje građana u Pendžabu. Sikhi su svojevremeno nudili svoje gurudvare (molitvene prostorije) muslimanima kojima je odbijena dozvola za obavljanje namaza u parkovima. Muslimani su također pokazali slične pozitivne geste prema Sikhima za vrijeme protesta seljaka na periferiji New Delhija. Nekad je među muslimanima i Sikhima prevladavao antagonizam. Sikhi su imali i svoju moćnu imperiju koju je osnovao Ranjit Singh, koja je egzistirala pedesetak godina, sve do polovine 19. stoljeća.
MUSLIMANI I SIKHI ZAKOPALI SJEKIRE
Vladajući BJP računa na animozitet muslimana i Sikha, ali to je također stvar prošlosti. Ono što muslimane i Sikhe u Indiji danas ujedinjuje jeste strah za svoju sudbinu u zajedničkoj domovini. Sikhi više ne vide prijetnju od muslimana. Religija nije njihova jedina odrednica identiteta. Postoje drugi aspekti, jezik i kultura koji ih približavaju jedne drugima. Sikhi imaju mnogo zajedničkog s velikom većinom stanovnika Pendžaba u Pakistanu. U slučaju ponovnog oružanog sukoba Indije i Pakistana, velika je vjerovatnoća da bi dobar dio Sikha stao na stranu Pakistana. U polariziranoj Indiji savez Sikha i muslimana čini se ne samo logičnim već i neizbježnim.
Religiju Sikha osnovao je Guru Nanak u Pendžabu u 15. stoljeću. Pendžab je u vrijeme Ranjit Singha bio kolijevka velikog i moćnog carstva Sikha. Porijeklo modernog Khalistan pokreta seže, otprilike, u vrijeme indijske nezavisnosti od Britanije 1947. godine, kada su neki Sikhi zahtijevali da im se dodijeli država u Pendžabu. Međutim, Pendžab je prepolovljen, a njegov veći dio pripao je Pakistanu. Sikhi, s obzirom na to da su ostali zarobljeni u Indiji, kao i muslimani Kašmira, započeli su borbu za političku i kulturnu autonomiju, pri čemu je pokret Khalistan dobio na značaju. Kasnije su izbili nasilni sukobi između sljedbenika pokreta i Indijske vlade, odnijevši mnoge živote. Premijerka Indira Gandhi naredila je 1984. godine indijskim trupama da napadnu Amritsarov Zlatni hram (najznačajnije svetilište Sikha) kako bi eliminirali separatiste. (Ova operacija izazvala je srdžbu Sikha koji joj to nikad nisu oprostili, te su je nedugo nakon toga ubili.) U sukobima je ubijeno više od 3.000 ljudi, većinom Sikha. Godinu poslije nasilje se prelilo na Kanadu, gdje su separatisti postavili bombu u avion Air India, koji je poletio s aerodroma u Torontu. Na tom letu svih 329 ljudi je ubijeno.
Neki analitičari smatraju da bi indijsko-kanadski spor mogao prerasti u indijsko-američki spor, budući da je, prema riječima premijera Kanade, druga država članica saveza špijunske petorke (five eyes intelligence), koju kanadski premijer nije imenovao, s Ottawom podijelila obavještajne podatke u vezi s Nijjarovim ubistvom, koje kompromitira indijsku špijunsku službu RAW. Incident je već posijao strah u redovima dijaspore Sikha u SAD-u koji nisu sigurni od odmazde indijske špijunske mreže. Postavlja se pitanje otkud odjednom ovakav zaokret, i šamar Indiji, iz Washingtona i Ottawe, samo nekoliko sedmica nakon što je Modiju u Washingtonu priređen kraljevski doček, te nakon posjete Joea Bidena Delhiju radi prisustvovanja Samitu G20.
Jedan od velikih američkih strateških uspjeha ovog stoljeća jeste uspostavljanje strateškog partnerstva s Indijom. Osim SAD-a i Kanade, Velika Britanija, Australija i Novi Zeland smatraju se bliskim obavještajnim partnerima. Jedna od spomenutih država presrela je komunikaciju između Delhija i njenih obavještajaca u Kanadi i dovela ih u vezu s navedenim ubistvom. Američki državni sekretar Anthony Blinken stao je na stranu Ottawe iako je Indija optužila Kanadu za prisluškivanje njenih diplomata i otvorenu kompromitaciju u parlamentu.
Ovaj osjetljivi međunarodni incident mogao bi poljuljati indijsko-američko strateško partnerstvo na čijem su kultiviranju obje strane radile proteklih godina. Neki analitičari čak špekuliraju da spomenuti incident ukazuje na sukob frakcija u američkoj dubokoj državi koje imaju dijametralno različit stav kada je riječ o američkoj saradnji s Indijom. Na jednoj strani su, navodno, liberalni globalisti (neocons) koji ne odobravaju ultranacionalističku politiku Modijevog režima. Oni se, također, suprotstavljaju indijskoj bliskoj saradnji s Rusijom, koja ide na štetu interesa Washingtona. Drugi tabor, navodno, čine pragmatičniji realisti koji nisu opsjednuti nametanjem svojih “vrijednosti” drugim državama i koji zagovaraju politiku američkog prilagođavanja multipolarnim tokovima, stavljajući objektivne nacionalne interese u fokus američke vanjske politike. U kontekstu indijsko-američkih odnosa, liberalni globalisti preferiraju pritisak na Indiju s ciljem da je privole da uvede sankcije Rusiji i zauzme oštriji stav u obuzdavanju Kine.
Način na koji je Narendra Modi dočekan u Washingtonu ide u prilog tome da su realisti ipak prevladali nad liberalnim globalistima. Stoga neki američki analitičari vjeruju da postoji mogućnost sabotiranja jačanja američkih odnosa s New Delhijem po svaku cijenu.
Dijaspora Sikha u Kanadi predstavlja značajan jezičak na političkoj vagi, a jedan od njenih prominentnih članova Jagmeet Singh lider je četvrte najjače političke parlamentarne opcije Nove demokratske partije (NDP), koja je u koalicionoj vladi s premijerom Trudoom. Bez obzira na to, podršku kanadskog premijera dijaspori Sikha u Kanadi, među kojim ima i radikalnih pristalica pokreta za nezavisni Kalistan, a od čije političke podrške zavisi stabilnost Kanadske vlade i reizbor premijerove političke opcije, uprkos pritiscima Indije, koja ih optužuje za terorizam i separatizam, ne bi trebalo reducirati na politički oportunizam. Bilo bi ispravnije indijsko-kanadski diplomatski spor razumjeti u širem kontekstu globalne borbe za očuvanje vrijednosnog sistema slobode religije i pluralizma od kojih zavisi kredibilitet zapadne globalne alijanse, a koja je sve više na udaru politika koje dominiraju globalnim pokretom za uspostavu multipolarnog svijeta lišenog američkog vodstva.
