Faisal al-Khaldi je pričao o trenutku kada su izraelski vojnici ušli u kuću njegove porodice u četvrti Sheikh Radwan u gradu Gazi, dok se pripremao za školu.
„Moja mama je bila trudna“, rekao je novinaru Al Araby TV koji ga je intervjuisao. “Kada smo išli u školu, oni (izraelski vojnici) su ušli u dnevnu sobu i onda pucali mojoj majci u stomak. Bila je trudna u sedmom mjesecu.”
“Gdje je bio tvoj otac?”
"Spavao je", rekao je dječak.
“I onda se probudio?”
“Ubijen je sa mojom majkom.”
“Isti dan?
"Da."
"Ispred tebe? Jeste li vidjeli da se to dogodilo?”
"Da, ispred mene."
“Šta ste vidjeli? Šta se desilo?
“Odveli su ih u hodnik i pucali preda mnom. Kad smo otišli u hodnik, doveli su ih i pucali ispred nas.”
Svijet gleda
Možda su ovi vojnici slijedili upute rabina Eliyahua Malija, šefa jevrejske škole u Yaffi: „Osnovni princip koji imamo je da kada živimo kroz 'sveti rat mitzvah', u ovom slučaju u Gazi, nećete pustiti svaku dušu da živi. Značenje je vrlo jasno. Ako ih prvi ne ubiješ, oni će ubiti tebe. Teroristi današnjice i djeca prošlosti, koja su ostala u njihovim životima. A u stvarnosti, žene su te koje stvaraju te teroriste. Ovo znači da je definicija 'neće svaka duša živjeti' vrlo jasna u svetim spisima. Ili si ti ili oni. Dakle, Tora je jasna o potrebi ubijanja žena i djece.
Ali šta je sa starcima? Rabina je upitao jedan član publike. “Nema nevinih ljudi. Tako je i sa starijom osobom koja je u stanju da nosi oružje”, rekao je on. „Tora je takođe vrlo jasna u knjizi. U Gazi, prema svim procjenama snaga sigurnosti, 95-98 posto želi da nas uništi. To je većina. Ista je stvar sa djecom. Ako ga spasiš, ne pokušavaj da nadmudriš Toru.”
Možda su zbog toga i drugi vojnici nedavno čestitali svom saborcu koji je ubio nenaoružanog, starijeg čovjeka s poteškoćama u sluhu i govoru koji je u spavaćoj sobi držao ruke gore.
“Otvorili smo vrata. Zalepršao je. Došao u mom pravcu i uradio ovako (maše rukama). Ubio sam ga sa četiri metka”, rekao je vojnik.
“On je bio jedini?” pitao je kolega u video klipu objavljenom na X.
“Ne znam. Nismo imali vremena. Moglo bi biti i više. Bila je još jedna soba. Nismo imali vremena.”
“A on je rekao, 'ne, ne?'”
“Da, 'ne, ne'.”
„I vi ste ga skinuli? Odlično!”
Kasnije u snimku, vojnik je upitan: „Šta bez oružja? Imao je nešto na sebi?”
“Ne, ne, sakrio se pored kreveta.”
“Svako poštovanje!”
Na snimcima se vidi kako izraelski vojnici razgovaraju među sobom. Čini se da su u velikoj mjeri prezirni prema onome što bi ostatak svijeta mogao pomisliti, i potpuno nesvjesni efekta koji ovi klipovi imaju širom svijeta.
Ali svijet gleda.
Kontradikcija u terminima
Zapadni svijet je 75 godina bio ravnodušan. Ali ovaj rat prisiljava zapadne pristalice Izraela da vide pune užase zločina počinjenih u kampanji koju su prije pet mjeseci opisali kao pravednu. Čak je i progresivni kritičar Izraela poput američkog senatora Bernieja Sandersa prije pet mjeseci rekao da je rat protiv Hamasa pravedan.
Stepen brutalnosti i veselja koje pokazuju izraelski vojnici dok svakodnevno ubijaju; izgladnjivanje Gaze, a zatim bacanje letaka na arapskom u kojima se Palestincima govori da nahrane potrebite; ubivši 400 ljudi koji su čekali pomoć , a zatim obećali da će preplaviti Gazu pomoći; sve ovo je previše da se gurne pod tepih kada ovaj rat prestane.
Rubikon je pređen. Ovim ratom Izrael je ušao u elitni rang parija država. Sada je najružniji od ružnih. Nemoguće je oprostiti. To se ne može opravdati, niti se može staviti u kontekst. Cijela operacija u Gazi je zvjerstvo.
Liberalni cionizam je postao kontradikcija u terminima. Previše je nategnuto.
Ponašajući se ovako, Izrael nije postao dom opkoljenog naroda proganjanog širom svijeta milenijumima, već Fort Knox jevrejskog supremacizma, prirodni nasljednik bijelih supremacista.
Ovo ima transformacijski učinak na jevrejski narod širom svijeta, u čije ime i zajedničku prošlost se ovi zločini čine.
'Ne u naše ime'
Kratki cri de coeur Jonathana Glazera, britanskog direktora The Zone of Interest, nije izašao iz vedra neba kada je rekao tokom svog govora povodom prijema Oskara: „Mi stojimo ovdje kao ljudi koji pobijaju svoje Jevrejstvo i holokaust koji su oteli od strane okupacija koja je dovela do sukoba za toliko nevinih ljudi.”
Isti poklič “ne u moje ime” dolazi od hiljada mladih Jevreja koji svakog vikenda marširaju u Londonu da zaustave rat u Gazi.
Emily, jevrejska aktivistica iz grupe Na'amod UK, nedavno je rekla : „Mislim da je došlo do tihog obračuna u našoj zajednici, i to možete vidjeti jer blok raste, pokret raste, organizacije biračkih jedinica stalno dobivaju sve veće i veće. Nikada nisam bio toliko siguran da ću vidjeti slobodnu Palestinu.”
Upitana šta misli o pokušajima svoje vlade da ove marševe označi kao djelo ekstremista, rekla je: „Veoma sam umorna od toga što mi ljudi koji nisu Jevreji govore kako da se osjećam kao Jevrejka. Umoran sam od toga da mi se govori da se plašim kada su ovi marševi uglavnom mirni, a ljudi su nam tako dragi i tako nam zahvalni. To zaista pokazuje nepoznavanje jevrejskog mišljenja izvan njihove vrlo male cionističke rulje.”
Odatle dolazi pravo vodstvo. Na ulicama je, ne u parlamentu. Ovo su lavovi. Naši politički lideri su magarci.
Izrael i njegovi apologeti imaju pravo što se plaše onoga što im govori nova generacija američkih i britanskih Jevreja.
Posljednjih osam decenija Izrael je vladao konsenzusom o svom postojanju, identitetu i svrsi koji je bio moćniji od svog oružja, novca i jevrejskih migranata koje je primio.
Što ovaj konsenzus bude slabiji, Izrael će brže izgubiti svoj utjecaj u centrima zapadnih sila. Kompulzivna ovisnost o podršci Izraelu već umanjuje pokušaje Zapada da sebi objasni da je on moralna sila, sila dobra u svijetu.
Prema najnovijoj definiciji ekstremizma britanske vlade , ispravno je podržati vladu koja krši Konvenciju o genocidu, izgladnjuje stanovništvo pod okupacijom i ubija nenaoružane majke i djecu po svojoj volji, ali je ekstremistički protestirati protiv toga na ulicama Londona.
Jevrejska akademska opozicija Izraelu je snažna i glasna. Ne može se tačno nazvati 'rubnim'
Ovo je patentni apsurd.
Ostavljeno je onima poput Južne Afrike da pokažu Britaniji put. Sada će krivično goniti svoje građane koji se vrate nakon borbe za izraelsku vojsku.
Trebat će vremena da erodira, ali nakon onoga što se dogodilo u Gazi, budućnost sigurno neće garantovati kontrolu koju Izrael ima nad svakom velikom zapadnom političkom strankom. Neće moći da diktira definiciju antisemitizma, niti će garantovati sredstva koja su potrebna zapadnim političarima.
Danas, svaki torijevski i laburistički političar sa ambicijama za najviši položaj mora, gotovo po definiciji, biti prijatelj Izraela, kluba koji održava jaku vlast u svakoj parlamentarnoj stranci. To možda neće biti istina za sljedeću generaciju političara.
Jevrejska akademska opozicija Izraelu je snažna i glasna. Ne može se tačno nazvati "resa". Izrael sada počinje da gubi globalni jevrejski glas.
Rat iznutra
Pokušaji izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da ovaj rat održi što je duže moguće ne dobivaju se iznutra.
Dva visoka člana ratnog kabineta javno su prkosila premijerovim željama. Prvi čin javnog prkosa došao je od strane ministra odbrane Yoava Gallanta, koji je najavio da će pristati da predstavi novi vojni nacrt zakona samo ako se stranka nacionalnog jedinstva MK Bennyja Gantza dogovori o tome kako regulirati izuzeće učenika ješive od regrutacije.
Gallant je zapravo dao Gantzu veto na zakon, od kojeg zavisi vladino finansiranje ješiva, čiji studenti odbijaju da služe. Bez takvog zakona, stranke Haredi bi napustile koaliciju i srušile vladu.
Drugi čin došao je od Gantza, koji je imao nedozvoljene posjete SAD-u i Britaniji, u kojima je Netanyahu naredio svojim ambasadama da ne sarađuju. Ali Netanyahuova politička slabost je takva da ni Gantz ni Gallant ne mogu biti otpušteni.
Treći udarac
Netanyahuu u isto toliko sedmica bila je nedavna izjava sefardskog glavnog rabina Yitzhaka Yosefa, koji je rekao da će, ako vlada uvede obaveznu vojnu službu za Haredime, oni masovno napustiti Izrael. Yosefa je osudio urednički tekst Jerusalem Posta koji je rekao da su njegove riječi uvreda za vojnike koji riskiraju svoje živote u Gazi.
Izraelski ratni vođa ima sve manje autoriteta u Izraelu da vodi rat koji želi. Odnos snaga između Izraela i Hamasa takođe nije tako jasan kao što se na prvi pogled čini.
Vojna kampanja je nesumnjivo degradirala Hamas kao borbenu snagu u Gazi, iako su članovi rukovodstva u Gazi dosljedno prenosili poruku svom političkom krilu u Dohi i Bejrutu da su uvjereni da mogu nastaviti.
Još jedan znak njihovog povjerenja u njihovu sposobnost da oblikuju budućnost Palestine i njenog vodstva je njihova lista zatvorenika koji će biti pušteni u zamjenu za preostale izraelske taoce.
Najnovija lista uključuje Marvana Bargutija, vođu Fataha osuđenog na pet kumulativnih doživotnih kazni i 40 godina zatvora zbog svojih djela u Drugoj intifadi; Ahmed Saadat, generalni sekretar Narodnog fronta za oslobođenje Palestine; Abdullah Barghouti, vojni vođa Hamasa; i Ibrahim Hamid, vođa Druge intifade.
Ako bi bilo koji od ovih ljudi bio pušten, efekat bi bio strateško potresanje palestinskog vodstva u svim frakcijama: nacionalističkim, sekularnim i islamističkim.
Za Palestince bi ovo bila velika politička obnova. To bi također značilo konačni kraj Palestinske vlasti (PA) koja sarađuje s njihovom okupacijom.
Za Izrael bi oslobađanje ovih ljudi predstavljalo pravu šansu za pregovore o okončanju sukoba. Ali samo ljudi poput Amija Ayalona , bivšeg šefa Shin Beta, shvataju ovu poentu. Umjesto toga, najnovija ideja ratnog kabineta je da se za Gazu postavi još jedan hajdučka iz PA, Majed Faraj. Farajeva misija je osuđena na propast prije nego što počne, i bilo bi mudro da odbije takav otrovani kalež.
Zeleno svjetlo postaje žuto
Netanyahuova slabost ima dubok utjecaj na zapadne političke elite koje su podržavale i naoružavale Izrael.
Razdor američkog predsjednika Joea Bidena s Netanyahuom sada je otvoren i u očima javnosti. Američki lider koji je prije pet mjeseci tako glasno rekao da Izrael ima sva prava da se brani, sada kaže da Izrael ne može ubiti još 30.000 Palestinaca u ime samoodbrane.
Ne vjerujem da je Biden doživio neku dramatičnu promjenu u srcu ili da mu je vaga pala s očiju. Zvaničnici američke vlade su u potpunosti obaviješteni o tome šta se dešava na terenu u Gazi u svakoj fazi ove operacije.
Znali su, na primjer, da Hamas ne preusmjerava konvoje pomoći niti krade hranu, i to su rekli.
Čak i ako rat sada prestane, cijena koju je Izrael platio za ponovnu okupaciju Gaze bit će veća nego što je mogla izračunati prije pet mjeseci. Ali to tek treba da shvati.
Ako se Bajden suočava s posljedicama što je Izraelu dao najjače zeleno svjetlo za invaziju na Gazu nakon napada Hamasa 7. oktobra, te posljedice su prvenstveno izborne. Bajdenov tim je šokiran razmjerom neposvećenog glasanja.
Stotine hiljada glasača širom SAD-a glasalo je za nijednog kandidata na demokratskim predizborima u Super utorak, dok se pokret koji poziva birače da glasaju "neposvećeni" ubrzava u znak protesta protiv Bajdenovog vođenja rata u Gazi. To bi ga moglo koštati na opštim izborima u novembru.
Bidenove ramazanske čestitke bile su ove godine posebno tople. Ali Arapski Amerikanci ne žele zagrljaje. Oni žele promjenu politike. A Bajden i dalje podržava samo privremeni prekid vatre, a ne trajni. Nije zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu.
Ipak, došlo je do namjerne promjene tona. Lider većine u Senatu Chuck Schumer, najviši jevrejski zvaničnik u SAD-u, bio je pun grla u svojoj podršci Izraelu nakon napada Hamasa prije pet mjeseci. U četvrtak je upozorio Izrael da ne može preživjeti ako postane globalni parija.
Schumer je optužio Netanyahua da je politički opstanak stavio iznad nacionalnog interesa i rekao da je bio “previše voljan tolerirati žrtve civilnog stanovništva u Gazi, što gura podršku Izraelu u cijelom svijetu na historijski minimum. Izrael ne može preživjeti ako postane parija”.
Gubitak javnog mnijenja na Zapadu, nastavak slučaja genocida na Međunarodnom sudu pravde, erozija jevrejskog konsenzusa i nervoza pristalica Izraela - svi ovi elementi ukazuju na strateški poraz Izraela.
Čak i ako rat sada prestane, cijena koju je Izrael platio za ponovnu okupaciju Gaze bit će veća nego što je mogla izračunati prije pet mjeseci. Ali to tek treba da shvati.
Middle East Eye
