Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave praznik je koji 15. septembra slave bh. entitet Republika srpska i Republika Srbija, a uspostavljen je kako bi se prisjećalo na 1918. godinu, kada je došlo do probijanja Solunskog fronta. Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave prvi put je obilježen prošle godine, nakon što je Vlada RS-a 10. septembra usvojila zaključak o njegovoj proslavi. Dan poslije, 11. septembra 2020. godine, Vlada Republike Srbije donijela je zaključak na temelju kojeg se navedeni praznik službeno obilježava i na teritoriji ove zemlje. U povodu ovog praznika, prošle su godine institucije i javni objekti u RS-u i Srbiji bili obilježeni zastavama, a puštane su i himne te su održane svečane akademije.
Osim zastava, himni, svečanih akademija i drugog folklora, ove godine stvar s proslavom ovog praznika poprimila je sasvim nove obrise, koji su znatno opasniji. Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave ove godine prvi put se obilježava i u školama u RS-u, i to serijom nastavnih aktivnosti koje su bili provođene u periodu od 7. do 15. septembra. Preporuku za obilježavanje ovog datuma dobili su iz Pedagoškog zavoda RS-a, iz kojeg su poručili da mu je cilj “oživljavanje sjećanja na historijske ličnosti i događaje, koji su doprinijeli slobodi, nezavisnosti i jedinstvu srpskog naroda”. Od škola se također zahtijeva i to da dostave multimedijalni i ostali materijal o održanim aktivnostima.
Početak nove školske godine u manjem bh. entitetu nije donio ništa dobro za bošnjačke povratnike i njihovu djecu. Bosanski jezik se i dalje ne može izučavati u okviru redovnih nastavnih aktivnosti, ali zato ima mjesta za obilježavanje Dana srpskog jedinstva, koji je u pojedinim školama čak i obavezna aktivnost za djecu bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, što je klasični primjer nasilne asimilacije i potiranja identiteta bošnjačke i hrvatske djece, koja su, što se nikako ne smije zaboraviti, konstitutivna i u RS-u, a nikako manjinska. Primjerice, u Gimnaziji u Banjoj Luci centralni događaj koji je upriličen 15. septembra bio je obaveza svih učenika koji pohađaju ovu srednju školu, bez obzira na to žele li ili ne prisustvovati ovom dešavanju. S druge strane, u Srebrenici je bilo nešto fleksibilnije stanje, pretpostaviti je zbog složenosti sveukupne društveno-političke situacije, tako da djeca koja dolaze iz nesrpskih domaćinstava nisu bila primorana, barem ovaj put, obilježiti Dan srpskog jedinstva.
Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić rekao je za Stav da je ovo direktna zloupotreba entitetskih organa za širenje ideje “srpskog sveta”. Ističe da po Ustavu i zakonu entitetski organi trebaju biti u službi svih građana bez diskriminacije.
“Ovakve aktivnosti u školama su direktna diskriminacija svih onih koji nisu Srbi pravoslavci. Ovim aktivnostima proširuje se opseg diskriminacije svih onih koji nisu Srbi pravoslavci u obrazovnom sistemu ovog entiteta. Instrukcija je u formi izrečene obaveze koja propisuje i obavezu dostavljanja izvještaja o poduzetim aktivnostima u skladu s ovom instrukcijom. Vlast će bez ikakve sumnje nastaviti da obrazovni sistem prilagođava isključivo srpskim interesima. Oni to više i ne skrivaju zbog činjenice da nisu doživjeli bilo kakvu sankciju za dugogodišnji aparthejd i diskriminaciju učenika bošnjačke nacionalnosti”, njegovo je mišljenje.
Kako dalje objašnjava Salkić, bošnjačka djeca, prije svega, ne bi trebala prisustvovati ovakvim časovima, a roditelji bi ih trebali podržati u toj odluci.
“Svi zajedno trebamo se ustrajno suprotstavljati svakom obliku diskriminacije. Ovo stanje će morati prestati, mi trebamo biti uporni i dostojanstveni u našoj borbi. Ovo što danas imamo u obrazovnom sistemu u ovom entitetu jeste najcrnji oblik diskriminacije u Evropi. Ja sam već imao sastanke s određenim međunarodnim organizacijama. Nažalost, i one se ponašaju blagonaklono spram postupaka vlasti u ovom entitetu. Pravdaju to trenutnom političkom situacijom i nepostojanjem mehanizama da utječu na entitetsku vlast. Mi, nažalost, nemamo ustavne mehanizme da se suprotstavimo ovakvim aktivnostima vlasti. Da imamo mehanizme, ne bismo ni dozvolili da se ovo dešava. Ono što možemo jeste da upoznajemo domaću, ali i međunarodnu javnost o procesima koji se dešavaju i da ne šutimo o diskriminaciji koja se provodi”, istakao je Salkić.
On tvrdi da Bošnjaci danas generalno prolaze kroz najteži period od povratka u ovaj entitet. Vlast u potpunosti ignorira prisustvo Bošnjaka u svim segmentima i na svim nivoima, a tako je i s negiranjem bosanskog jezika, na tu temu uopće i ne žele razgovarati.
“Tu im u značajnoj mjeri pomažu OSCE i OHR zbog apsolutne inertnosti po ovom pitanju. Bez snažnog međunarodnog pritiska, ovo pitanje neće biti riješeno. Nažalost, oni traže da se mi dogovorimo s onima koji negiraju postojanje bosanskog jezika, koji provode diskriminaciju bošnjačke djece. To je apsurd i nemoguća misija. Dejtonski mirovni sporazum je jasno predvidio pravo na povratak bez bilo kakvog oblika diskriminacije onih koji se nakon progona vraćaju. Danas imamo sveopću sistemsku diskriminaciju ljudi koji su se vratili u ovaj entitet i imamo OHR, koji je zadužen da prati provođenje civilnog dijela sporazuma, koji uopće ne reagira. Ljudi koji su se vratili izdani su od strane OHR-a i OSCE-a i prepušteni su vlastima entiteta koja ih želi ponovo protjerati putem provođenja sistemske diskriminacije”, upozorava Salkić.
Mirnes Zahirović, predsjednik Savjeta roditelja Prve osnovne škole “Srebrenica”, otkrio nam je da u ovoj obrazovnoj instituciji u gradu u kojem je prije 26 godina na brutalan način ubijeno više od 8.000 Bošnjaka nije bilo aktivnosti niti najava vezanih za obilježavanje Dana srpskog jedinstva, ali je podvukao da već duže vrijeme bh. entitet RS nastoji da kroz obrazovni sistem u potpunosti prikaže ovaj dio naše zemlje kao vlasništvo samo srpskog naroda, te stoga ih ne iznenađuju i posljednje aktivnosti koje idu u tom pravcu koliko ih čudi da skoro nikoga nije briga.
“Mi smo u Srebrenici pokušali na neki način da se borimo za jednaka prava djece za nacionalnu grupu predmeta i nastavu na bosanskom jeziku i ona se djelimično provodi u područnoj školi u Potočarima, ali ne i u gradskoj školi u Srebrenici. Ova dodatna aktivnost preko obrazovnih institucija RS je tiha okupacija od strane Srbije koju mi zbog hiljadu drugih problema u državi nismo ni svjesni. Naravno, mi kao roditelji to osjetimo svakodnevno i naravno da nećemo sjediti skrštenih ruku. Za sada nemam potvrdu od roditelja da je u Prvoj osnovnoj školi u Srebrenici bilo nekih aktivnosti vezano za ove datume, niti je bilo nekog posebnog obavještenja za 15. septembar. Ja mislim da, koliko se razumijem, ova preporuka Pedagoškog zavoda RS nema obavezujući karakter, tako da apeliram na roditelje, bez obzira da li su njihova djeca osnovna ili srednja škola, da objasne svojoj djeci da nisu obavezni da prisustvuju ovakvim i sličnim obilježavanjima”, istakao je Zahirović.
Iako ne vjeruje da obilježavanje Dana srpskog jedinstva može biti obavezna aktivnost, smatra da će se sumnjive agende nastaviti primjenjivati kroz nacionalnu grupu predmeta. Zbog toga je, kako kaže, bilo izuzetno važno (i još uvijek je) da se djeci omogući izučavanje nacionalne grupe predmeta i samim tim izbjegnu ovakve situacije.
“Mi u daljnjem periodu možemo samo očekivati i gore stvari, jer jednostavno smo dosad iscrpili sve zakonske mogućnosti i došli do situacije da se u RS-u ne poštuju i ne izvršavaju odluke ustavnih sudova. Tako da ne vidim na koji način i kojim pritiscima da spriječimo bilo šta osim poziva na bojkot nastave u cijeloj RS, gdje se krše prava za 4.000-5.000 djece. Djeca čak i nisu svjesna koje im se stvari podmeću, ali mislim da i mi kao roditelji moramo više obratiti pažnju i razgovarati s njima, pa čak i kroz razne vrste nenastavnih aktivnosti ne dozvoliti da se ikada preispituju ko su i šta su. Mi smo u Srebrenici to dobro primijetili i obilježavamo Dan državnosti i Dan nezavisnosti BiH kao rijetko koja zajednica u BiH”, dodao je.
Muhizin Omerović, jedan od roditelja iz Konjević-Polja koji se već godinama bori za pravo bošnjačke djece na izučavanje bosanskog jezika u ovom dijelu BiH, vidno je razočaran primarno djelovanjem međunarodne zajednice, koja je, prema njegovim riječima, omogućila bahato ponašanje političkih tirana u manjem bh. entitetu.
“Ništa se nije promijenilo i ne vjerujemo da će se promijeniti. Svi u državi znaju da vlasti u RS-u ne poštuju niti jednu jedinu sudsku odluku, to je za njih mrtvo slovo na papiru. Nama roditeljima je jedina satisfakcija da imamo taj dokument kojim dokazujemo da smo upravu u vezi s izučavanjem bosanskog jezika, ali neće biti ništa od implementacije. Iskreno, ne vidimo ni šta je smisao daljnje pravne borbe ako je ne poštuju oni koji bi trebali. U RS-u se samo poštuje jezik sile i to je sve. Da se ne lažemo, oni sebe smatraju državom i najnormalnije rade to što rade. To što se mi s tim ne slažemo, to ih puno ne dotiče. Kada je međunarodna zajednica priznala RS kao pravni faktor, automatski su im dali mogućnost da 'odriješe ruke'. Mi koji živimo ovdje smo svjesni toga i to svakodnevno osjećamo. Nažalost, mnogi u tzv. probosanskim političkim strukturama su se pozabavili samo novcem i ne zanima ih onaj dio BiH koji je dao hiljade i hiljade ljudi za ovu zemlju. Uzevši sve u obzir, obilježavanje Dana srpskog jedinstva i njegovo uvođenje u školski sistem jedno je veliko ništa u odnosu na ono šta se sve događalo na ovome tlu”, kaže Omerović.
