Trebao je to biti uobičajen, redovan let British Airwaysa od London Heathrowa do Aucklanda, sa zaustavljanjima u Bombayu, Kuala Lumpuru, Perthu i Melbourneu, no na današnji dan, 24. juna 1982. godine, Boeing 747-200 registrovan kao G-BDXH uletio je u oblak vulkanskog pepela izbačenog erupcijom, usljed čega su mu otkazala sva četiri motora.

Sve se desilo oko 180 kilometara jugoistočno od Džakarte u Indoneziji. Djelimično zato što se događaj dogodio noću, razlog kvara nije odmah bio očigledan posadi ili kontroli letenja. Vulkanski oblak nije bio vidljiv na radarima, a isprva ga nije primijetila ni posada zrakoplova. Kada je dim uočen, prvobitno su mislili da je neko od putnika zapalio cigaretu, međutim, dim je imao miris sumpora, a na motorima se vidio svijetleći efekt. Oko 20:42 po lokalnom vremenu ugasio se jedan motor, zatim drugi, a ubrzo i preostala dva. Kada su mu se ugasili svi motori, avion se nalazio na visini od oko 11 kilometara.

Inače, i bez motora, Boeing 747 može s te visine poput jedrilice letjeti na daljinu od oko 169 kilometara prije pada. Posada je izračunala da im preostaju otprilike 23 minute do udara u tlo.

Pilot je kontroli leta u Džakarti najavio problem, no oni su ga pogrešno shvatili. Razumjeli su da je otkazao motor broj četiri. Dok je osoblje ulagalo maksimalne napore da osposobe avion za letenje, u kabini se odvijala drama: svjesni opasnosti, većina putnika je izvadila olovke i počeli su pisati oproštajne poruke svojim porodicama.

Da bi ih umirio, kapetan se oglasio:˝Dame i gospodo, govori vaš kapetan. Imamo mali problem. Sva četiri motora su prestala raditi. Dajemo sve od sebe da ih ponovo pokrenemo. Vjerujem da niste u prevelikoj nevolji˝. Ovo je saopćenje među putnicima shvaćeno kao remek-djelo potcjenjivanja.

Prvi pokušaj ponovnog pokretanja motora nije uspio. Nakon nekog vremena uspjeli su upaliti motor broj četiri. Iskoristili su njegov potisak za smanjenje brzine padanja, a zatim su uspjeli pokrenuti i sljedeći motor, što im je dalo mogućnost uspinjanja na veću visinu. Na kraju su pokrenuta i oba preostala motora. Kad su se digli ponovno na veću visinu, ušli su nazad u vulkanski oblak pa se jedan motor opet ugasio. Stoga su smanjili visinu i držali se na 3.700 metara. Uspjeli su sletjeti na aerodrom u Džakarti, iako je jedna od opcija bila i da se spuste na okean. Preživjele su ukupno 263 osobe, uključujući i posadu.

Po ovom su događaju snimani dokumentarni filmovi i serije, a jedna od putnika, Betty Tootell, napisala je knjigu o nesreći ˝Sva četiri motora su otkazala˝, nakon što je uspjela ući u trag oko 200 putnika na letu. Godine 1993. Tootell se udala za svog suputnika Jamesa Fergusona, koji je sjedio u redu ispred nje.

Naknadno je nagrađena posada u sastavu tada 32-godišnji stariji prvi časnik Roger Greaves, 40-godišnji viši inženjerski oficir Barry Townley-Freeman i 41-godišnji kapetan Eric Henry Moody. Članovi letačke posade ukrcali su se u avion na aerodromu Sultan Abdul Aziz Shah u Kuala Lumpuru i trebali su pilotirati 747 od Malezije do aerodroma Perth.