Historija je puna mitova i teorija. Oni koji su zaduženi za pisanje onoga šta se dogodilo moraju godinama raditi kako bi pokušali prezentirati činjenice na koherentan način koji gotovo tačno odražava ono što se dogodilo u danom trenutku.

Biti historičar tako može postati jedan od najkomplikovanijih akademskih zadataka. Trebaju pokušati razbiti mitove nastale tokom vremena pronalaženjem objektivnog gledišta i to ponekad postaje prava odiseja za stručnjake.

Drugi svjetski rat i nacizam dva su najdokumentirana događaja u cijeloj historiji čovječanstva. Zahvaljujući činjenici da se sukob dogodio u vrijeme kada su se već pojavili tehnološki uređaji, snimanje događaja postalo je lakši zadatak za sve zainteresirane za proučavanje.

Zvjerstva koja je počinio Adolf Hitler tokom godina su izašla na vidjelo zahvaljujući teškom radu istraživača i historičara. Unatoč tome, do danas se još uvijek otkrivaju novi aspekti koji i dalje razotkrivaju okrutnost koju je diktatorski režim nametnuo u Njemačkoj i drugim dijelovima Evrope nakon izbijanja rata.

Nakon dolaska Amerikanaca u Evropu, zajedno s napredovanjem sovjetskih jedinica, ratna sreća se okrenula protiv diktatora. Šanse za pobjedu u ratu i nametanje nacističkog režima u cijelom svijetu postupno su blijedile, što je Hitlera natjeralo da se povuče u berlinski bunker u kojem je na kraju počinio samoubistvo.

Dana 30. aprila 1945. diktator i njegova supruga Eva Braun odlučili su okončati svoje živote pilulom cijanida kako ne bi završili kao Benito Mussolini nakon pada Italije. Hitler je ostavio napisan testament i dao naređenja prisutnima šta trebaju učiniti kada Rusi stignu.

Uz tabletu otrova, par je imao i dva pištolja, iako je samo Hitler povukao okidač kako bi osigurao svoju smrt. Nakon 10 minuta u njihovu su sobu ušli Hitlerov lični sekretar Martin Bormann i njegov pomoćnik Heinz Line i zamotali tijela da ih spale.

Kada su Rusi stigli, pronašli su samo hrpu pepela, nešto što je jako razbjesnilo Staljina. Iako su komunističke tajne službe isprva mislile da je to još jedan diktatorov trik, nisu imale izbora nego prikupiti dokaze i druga tijela, poput onog Gebelsovog, da bi ih izložili novinarima.

Nakon vijesti da je Hitler mrtav počele su se širiti stotine teorija. Od toga da je pobjegao u Španiju ili Argentinu do drugih, mnogo bizarnijih teorija.

Tek 2000. godine tada novoizabrani predsjednik Rusije Vladimir Putin skinuo je tajnost s velikog broja povjerljivih dosjea vezanih za Treći Reich. Uz veliku izložbu dokumenata pojavio se i, prema ruskim vlastima, komad lobanje njemačkog diktatora.

Na izloženom komadu mogla se vidjeti rupa od navodnog metka kojim je Hitler, osim cijanidom, okončao svoj život. To je izazvalo veliku pometnju diljem svijeta jer se tako pokušalo okončati teorije koje su još kolale, među kojima su bile i one da je još uvijek živ.

Istraživač sa Univetiteta Connecticut 2009. godine proturječio je ruskoj vladi navodeći da je lubanja pripadala ženi, a ne Hitleru. Njegove izjave demantirala je izvršna vlast koja je cijelo vrijeme negirala da je profesor imao pristup posmrtnim ostacima i arhivima za koje je potrebno izaći na kraj sa velikim birokratskim zahtjevima.

Kako bi stao na kraj ovoj teoriji, francuski novinar Jean-Christophe Brisard je dvije godine istraživao, uz pomoć stručnjaka poput novinarke Lane Parshine, posljednje koja je intervjuisala Staljinovu kćer. Oni su forenzičkim istraživanjem uspjeli pokazati da je komad lobanje koju su Rusi prikazali doista bio Hitlerov.

Ključni dokaz bile su zubne proteze koje su još uvijek bile sačuvane u kutiji s disketama gdje se nalazi komad lobanje. To su uspjeli dokazati zahvaljujući usporedbama između radiografija iz 1944. i onih lobanje koje je napravio stručnjak Philippe Charlier. Ovaj istraživač je tako stao u kraj svim teorijama zavjere i potvrdio da Rusi jedino što je ostalo od diktatorovog tijela čuvaju u staroj kutiji koja se čuva u tajnom arhivu.