Usmena riječ dugo je u povijesti dominirala nad pisanom. Pa i danas, kad već odavno živimo u vremenu u kojem samo “zapisano ostaje”, pokatkad snaga usmene predaje nadjača zapisanu i dokazivu historijsku istinu. Pogledajmo samo primjer “Jajce kasarne” na sarajevskom Vratniku. Iako od njezine gradnje 1914. godine službeno nikada nije nosila to ime, većina Sarajlija ne zna ni za jedan od nekoliko naziva koje je nosila, već je oduvijek zovu “Jajce kasarnom”.

I sarajevske mostove stanovnici ovog grada nerijetko imenuju po udomaćenim nazivima a ne onako kako se službeno zovu. Most “Drvenija”, primjerice, Sarajlije su oduvijek tako nazivale iako nije bio jedini drveni most na Miljacki i iako se dugo službeno zvao “Gimnazijski most”.

Slično je i s “Carevim mostom”. Od 1918. godine nosio je službeni naziv “Žerajićev most”. Dobio ga je po Bogdanu Žerajiću, neuspjelom atentatoru na austrijskog generala Marijana Varešanina, kojeg je pokušao ubiti 15. juna 1910. godine. Taj se naziv nikada nije udomaćio, pitanje je koliko je ljudi uopće i znalo da se most službeno ne zove “Carevim”. Ali narod ga nikada nije prestao zvati po starom imenu, koje je devedesetih godina i službeno vraćeno.

“Most Suade i Olge”, koji je to ime dobio nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu, po Suadi Dilberović i Olgi Sučić, ženama ubijenim na tom mostu početkom napada na Sarajevo 6. aprila 1992. godine, u narodu rijetko ko drukčije zove nego onako kako ga je oduvijek zvao – “Vrbanja”.

A s “Latinskom ćuprijom”, pak, slučaj je još i zamršeniji. Iako se ovaj most dugo imenovao kao “Frenkluk ćuprija”, narod ga je zvao “Latinskom ćuprijom”. Premda je poslije dobio ime “Principov most”, jer je u njegovoj neposrednoj blizini izvršen atentat na austrougarskog prestolonasljednika Ferdinanda, narod ga je još dugo nazivao onako kako je stoljećima uobičavao. Ali kada je prije tri decenije konačno ozvaničen neslužbeni historijski naziv “Latinska ćuprija”, mnogi su ga nastavili zvati “Principovim mostom” pa se to ime i danas nerijetko može čuti.

I naziv željeznog mosta na Skenderiji suočavao se s oprekom između službenog imena i narodnog naziva. Iako se ovaj most oduvijek zvao “Skenderija” – još iz vremena kada je tu postojao stari most izgrađen krajem 15. ili početkom 16. stoljeća – Sarajlije ga neslužbeno nazivaju “Ajfelovim mostom”.  Današnji most sagrađen je 1893. godine a, po legendi, njega je projektirao slavni francuski građevinar Gustave Eiffel. Po drugim predanjima možda ga nije baš on projektirao, već su neupotrijebljeni dijelovi pariškog tornja iskorišteni za njegovu gradnju. Bilo je novijih pokušaja da mu se promijeni ime u “Most Đorđa Balaševića”, ali je prevladalo mišljenje da bi to bilo krajnje pogrešno.

Slična priča o upletenosti čuvenog Francuza u bosanskohercegovačku arhitekturu vezana je i za most koji se nalazi u neposrednoj blizini vodopada u Jajcu. I za njega se tvrdi da ga je projektirao upravo Eiffel te da je napravljen od ostatka konstrukcije pariškog tornja. Ovaj most poznat je po tri naziva: o “Ajfelov most”, “Plivski most” i “Jožikin most”.


Ajfelov most u Jajcu

Po Eiffelu se zvao i most u Zrenjaninu u Vojvodini izgrađen 1904. a srušen, odnosno rasklopljen i rasječen na komade 1969. godine.

Alexandre Gustave Eiffel rodio se u Dijonu 15. decembra 1832, a umro u Parizu 27. decembra 1923. godine. Ovaj građevinski inženjer zauvijek će ostati upamćen po konstrukciji tornja u Parizu koji po njemu nosi ime – Eiffelov toranj. Ali iza njega su ostali i mnoge druge građevine: željezničke stanice, crkve, sinagoge, svjetionici, hoteli, pozorišta, fontane, opservatoriji, a naročito mostovi i vijadukti.