Kakva je to ironija ali i odlična slika stanja ovdašnjeg društva.

U vrijeme kada je hercegovački gigant Aluminij šutke pao, ugašen bez radničkih demonstracija, drame i medijske frtutme  (jer demonstrirati se smije, istraživati i propitivati samo u Sarajevu, ni slučajno kada su u pitanju rezultati politike Dragana Čoviča ili Milorada Dodika), cijena aluminija na svjetskim berzama skočila je do neba. Ovaj je materijal postao najtraženiji ikada baš u vrijeme kada su zamandaljene kapije hercegovačke tvornice.

Za koju više niko i ne pita niti je spominje. 

Na međunarodnom tržištu metala cijena aluminija ne prestaje rasti već godinu i po. Na berzi u Londonu osmog aprila 2020. tona aluminija plaćana je 1.420 dolara; prošle sedmice koštala je 2800 dolara. U manje od godinu i po cijena se udvostručila, porasla je 98%.

Globalna potražnja za aluminijom se višestruko povećala, jer se sve više koristi. Kina traži velike količine ovog metala zbog ogromnog uzleta građevinskog i industrijskog sektora u zemlji, a opskrba sirovinama, primarnim aluminijem i otpadom neophodnim za taljenje, nije u mogućnosti zadovoljiti potražnju.

Građevinarstvo, automobilska i avio industrija veliki su potrošači aluminija. Sve je traženiji jer prednosti koje nudi ovaj materijal čine ga privlačnim u industriji. Na primjer, za baterije električnih vozila i za strukturu samih automobila, jer aluminij teži manje, a smanjenje težine optimizira performanse motora s manjom potrošnjom energije.

U prosjeku je posljednjih godina potražnja za aluminijem rasla za oko 5% godišnje. A to se događa i u vrijeme kada se nameće ekološka održivost, smanjenje zagađujućih emisija. Sve to multiplicira vrijednost aluminija u širem smislu.

Ovisno o porijeklu, postoje tri vrste aluminija: primarni, koji se dobija direktno iz rude boksita; sekundarni, koji koristi već iskorišteni aluminij, iz ostataka nastalih u procesima transformacije u samoj industriji aluminija; i reciklirani, koji se proizvodi pretapanjem proizvoda koji su završili svoj vijek trajanja, kao što su vrata, prozori i aluminijske konstrukcije srušenih zgrada, reciklirana vozila i mnogi drugi predmeti izrađeni od aluminija.

Aluminij ima veliku ekološku vrijednost zbog dugotrajnosti ovog materijala. U mnogim slučajevima aluminij koji se sada nalazi u automobilskim motorima ili prozorima zgrada proizveden je sredinom 20. stoljeća i još uvijek je u upotrebi. U Evropi se reciklira samo oko 5% reciklira starog otpada u strogom smislu, jednostavno zato što ga nema previše na otpadu. Najveće količline aluminijskog otpada čuvaju Njemačka, Nizozemska i Belgija. Za podmirivanje postojeće potražnje bilo bi potrebno dvostruko više aluminijskog otpada koji Evropa sada može nabaviti, uključujući i onaj koji uvozi.

Zato stručnjaci smatraju kako je reciklirani aluminij strateški za budućnost ovog sektora u Evropi, jer se računa da dobijanje aluminija iz recikliranih izvora uključuje uštedu energije i plina veću od 95%.

Trend u Evropi je da se sve više koristi obnovljiva energija za proizvodnju primarnog aluminija, koji se dobiva iz rude boksita, što je proces koji troši velike količine električne energije. Drugo strateško polje je optimizirati ponovnu upotrebu zaostalog mulja nastalog transformacijom boksita u aluminij. Sve zato što će primarni aluminij dobiven boksitom uvijek biti tražen. Potražnja za aluminijem sve je veća i bilo bi ju je nemoguće pokriti samo otpadom ili aluminijom koji se ponovno dobija iz industrijskih procesa.