„Zadržan je, naime, skoro isti broj, nešto preko 16 hiljada, dok je onaj raniji bio preko 17", piše Bajrami, a njegov post prenosimo u cijelosti:
"Bošnjaci su kao (manjinska) nacija u RSM pokazali da su - konstanta! A to takođe znači da gubitak broja Bošnjaka sa ranijih popisa stanovništva, pogotovo onih iz 1981. i 1991. godine, kad je bilo preko 60 hiljada nacionalno izjašnjenih Muslimana u Republici Makedoniji, se nije mogao sanirati na ovom popisu, jer se to nije dogodilo ni na par prethodnih.
Glavni razlog je što su u međuvremenu oni koji su uspjeli da, uoči minulih popisa stanovništva u nezavisnoj Makedoniji, preko političkih i nacionalnih (čitaj nacionalističkih) pristupa i konkretnih akcija, podijele nacionalno izjašnjenje Muslimane u Makedoniji na Bošnjake, dijelom Muslimane, Turke, Albance, Makedonce-islamske vjeroispovijesti, uz naknadne želje i za omogućavanjem izjašnjavanja dijela našeg nacionalnog korpusa i za Torbeše.
Sve te isforsirane podjele unazad 30 godina, na ovom sadašnjem popisu također su zadržale svoju 'konstant', tj. uspjeli su da zacementiraju tu podjelu našeg naroda, koji se u ex Yu svojom voljom izjasnio za naciju Musliman.
I dok su oni u međuvremenu intenzivno i sistematski radili na zadržavanje uzetog dijela našeg korpusa, mi Bošnjaci smo za to vrijeme tu i tamo ponešto o tome stidljivo govorili, u smislu, eto - da bi se tek nešto usput reklo.
S druge strane, par individua među bivšim predstavnicima nekih političkih stranaka Bošnjaka u Makedoniji i na Kosovu, po Sarajevu i ovdje okolo nas, minulih godina su mlatili prašinu iz prazne (im) slame nad nama koji smo pokušavali da na ovaj problem ukažemo, potenciranjem opštebošnjačkih propusta što se sa političkih i intelektualnih pozicija drže šutnje, dok su politike i institucije drugih naroda oko nas (bukvalno) krali dio našeg naroda!
Istine radi, u odnosu na spomenuto 'mlaćenje prazne slame' od pojedinaca, bio je i ostao pogolem problem spomenuta šutnja kod većine bošnjačkih intelektualaca i političkih predstavnika na činjenicu što smo u miru izgubili toliki broj našeg naroda od 1991. godine do danas, kojeg su drugi narodi oko nas uzeli u svoju naciju!
Ono što se takođe da primijetiti iz publiciranih podataka sa ovog popisa u Republici Sjevernoj Makedoniji, jeste to da se jedan skroz manji dio našeg naroda i dalje drži etničke odrednice - Musliman (više od 1000 duša.)
A ono što se takođe da primijetiti - jeste da je na ovom popisu stanovništva mali broj izjašnjenih Torbeša (nešto preko 4000) u odnosu na desetine hiljada tih (dobrih) ljudi u RSM.
Svi ovi podaci, mogu da znače ovo:
Prvo, gotovo pa totalni poraz višedecenijske velikonacionalističke makedonske politike prema ljudima torbeške provenijencije, a islamske vjere, ranije svojevoljno nacionalno izjašnjene za Muslimane, za što (pred)zadnja liberalna makedonska vlada i ne snosi neku veću odgovornost.
Drugo, očigledni uspjeh planirane i sistematske nacionalnalne politike svojatanja torbeške populacije od strane Turaka i Albanaca, jer su se (jasno je) većina njih opredijelili nacionalno u ta dva naroda.
Treće, vidljiv poraz naivnog pristupa torbeške inteligencije i nekih političkih predstavnika - zbog njihovog (tihog) bježanja od bošnjastva poslije proglašenja nezavisnosti R. Makedonije, kao i koketiranja ponekih od njih sa makedonskim nacionalistima, uz redovno gotivenje neutralnosti nacionalnog opredjeljenja svog etnikuma, inače u okruženju koje je visoko nacionalno osvešćeno (često i ostrašćeno). Zadnje njihovo pristajanje na 'ponudu' da se na ovom popisu uz priznatu odrednicu Torbeš upiše i njihov maternji jezik - makedonski, dalo je rezultat koji je vidljiv: tek maksimalno 10 procenta ljudi iz realnog broja torbeške populacije na ovom popisu se opredjeljilo za etničku odrednicu Torbeš.
Četvrto, svakako je stvarni gubitak kod naše bošnjačke nacije, jer je zapravo naš potencijalni broj, koji je bio i na popisu stanovništva u 1981. i 1991. godini od preko 60 hiljada, i u međuvremenu i sada - drastično smanjen !
Na kraju, s ovim u vezi, oni koji bi da i dalje misle da se to može popraviti - naivni su, ili su pak obični politikanti, svejedno da li ta naivnost potiče od 'soja' bošnjačke ili torbeške naivnosti, koji su gotovo isti.
Naime, dok smo mi Bošnjaci, unazad skoro 30 godina, 'sanjali' u tišini i seirenjem te navodno moguće popravke, Albanci i Turci su i u tišini i javno otvarali svoje škole po torbeškim brojnim selima u Makedoniji, parirajući time i makedonskom nacionalističkom pristupu prema ovoj populaciji, a boreći se za povećanje svog broja...
Samim tim, trebalo bi da bude jasno da je nacionalno opredjeljenje izraz unutarnjeg osjećanja stečenog ponajprije i putem školovanja na jezicima sebe svjesnih naroda, uz jasne nastavne programe.
P.S. Neka Bog jedini svakom čovjeku podari sreće tu gdje se sam nacionalno opredjelio, jer je imao priliku da to (is)kaže. Naravno, ovo moje mišljenje ne treba nikako uzimati kao miješanje u bilo čija individualna prava i odluke. Ovdje je riječ o spoljnjim uticajima na to individualno mišljenje."
