Borba za opstanak države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda u periodu 1992-1995. godine bila je teška i krvava i u njoj su odigrane mnoge važne i ključne bitke. Jedna od njih je i slamanje četničke ofanzive kodnog naziva „Breza 94“ kojom je direktno rukovodio komandant Vojske RS i presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić.

Od samog početka velikosrpske agresije na Bihaćki okrug, 505. Viteška  bužimska brigada, zajedno sa drugim jedinicama Petog korpusa, bili su nesavladiva prepreka neprijatelju i respektabilna snaga koja je na svim poljima nizala uspjehe. Kako bi zadao smrtni udarac Petom korpusu, čiju je kičmu predstavljala upravo 505. bužimska brigada, komandant Vojske RS, general Ratko Mladić, odlučio je da pokrene opsežnu ofanzivu kako bi skršio otpor krajiških branitelja.

Otpočela je 4. septembra 1994. godine na bužimskom i manjim dijelom na bosanskokrupskom ratištu. Kako se može zaključiti iz zarobljene Mladićeve dokumentacije, cilj ove ofanzive bio je zauzimanje Bužima i eliminacija 505. viteške, presijecanje slobodne teritorije na dva dijela i spoj sa srpskom vojskom na Željavama kod Bihaća.

U cilju realizacije svojih zamisli, Ratko Mladić je angažirao, kako je i sam priznao, „sve najbolje što srpstvo trenutno ima“. To potvrđuje i činjenica da je na bužimskom ratištu, između 4. i 12. septembra 1994. godine bilo raspoređeno 11.600 četnika. Na glavni pravac angažirano je 4.500 vojnika, a u samom fokusu napada između 1.500 i 2.000 vojnika. Napadom na pripadnike Petog korpusa A R BiH lično je rukovodio Ratko Mladić a pomagao mu je još jedan srpski ratni zločinac, general Momir Talić.

Na komandnom mjestu 505. bužimske, tada je bio brigadir Izet Nanić koji se sa svojih 450 boraca žilavo odupirao neprijatelju.  

Hiljade granata ispaljene su prvih dana, pokušano je desetine pješadijskih prodora neprijatelja, ali bužimski borci su sve izdržali. Svakoga dana Mladić je pratio tok operacije s osmatračnice na granici Bosne i Hrvatske. Napadi srpskih vojnika svakim danom postajali su sve žešći, a 505. viteška brigada, osim s umorom i velikim brojem ranjenih boraca, suočavala se i s nedostatkom municije svih kalibara. Iako se to činilo nemogućim u uvjetima ogromne koncentracije srpskih vojnika i ratne tehnike, sedmog dana svakodnevnih srpskih napada komandant 505. viteške brigade, rahmetli Izet Nanić odlučio je da bužimski borci krenu u kontranapad 12. septembra u jutarnjim satima.

Određen je pravac napada Ćorkovača – Jelovski potok – Ćulumak – Makarovača. U ponedjeljak 12.09.2021. godine, nekoliko sati prije zore, najelitnije jedinice 505. viteške brigade “Gazije”, “Tajfun”, “Hamza” i jedinice Drugog jurišnog bataljona neopaženo su ubačene u neprijateljsku dubinu.

Dok su se ubačene jedinice 505. Brigade pripremale za napad s leđa, Mladićeve jedinice su također krenule u konačan obračun. Silovito su napali, ali su bužimski branitelji izdržali napad. Dok su četnici pokušavali da uz pomoć tenkova probiju liniju odbrane, odjednom se iza njihovih leđa zaorio tekbir. Bili su izgubljeni i iznenađeni pa su počeli bježati. Tog jutra naneseni su im velike gubitci u ljudstvu i tehnici. Više od 80 četnika je ubijeno dok ih je oko 300 ranjeno. Moral im je bio poljuljan u tolikoj mjeri da je njihov glavni cilj bio pobjeći što dalje od poprišta bitke.

U borbama je ranjen i presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić koji je u zadnjem trenu, bijegom kroz šumu izbjegao zarobljavanje. Njegovo terensko vozilo zajedno sa dokumentacijom I ličnim stvarima pali su u ruke bužimskih boraca.

Kako bi očuvali sjećanje na ovu veliku bosanski pobjedu i prenosili istinu o herojskoj i časnoj borbi pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, svake godine 12. septembra na lokalitetu Sip kod bužimskog naselja Radoč okupi se velik broj patriota iz cijelog Unsko-sanskog kantona i šire.

Tako se i ove godine više stotina građana okupilo kod spomen obilježja na Križu (Sip) gdje su se prisjetili najvažnijih trenutaka u odbrani naše domovine. Skupu su prisustvovali brojni predstavnici političkog i javnog života Unsko-sanskog kantona i općine Bužim među kojima ministar za pitanja boraca USK Esad Bašagić i načelnik općine Bužim Mersudin Nanić.

U svom obraćanju Bašagić je naglasio da je „Breza 94“ jedna od najvažnijih bitaka koje su vođene u domovinskom odbrambeno-oslobodilačkom ratu. Da je u ovoj ofanzivi  pokleknula 505. Viteška brigada koja je bila kičma Petog korpusa A R BiH, neprijatelj bi zauzeo slobodni teritorij Bihaćkog okruga i počinio genocid poput onog u Srebrenici, naglasio je Bašagić. Da je kojim slučajem neprijatelj savladao Peti korpus, koji je za sebe vezivao ponekad i više od 50.000 srpskih vojnika iz RS i SAO Krajine, došla bi u pitanje kompletna borba za Bosnu i Bošnjake jer možete zamisliti šta bi se desilo da je ovolika vojna sila udarila na neke dijelove slobodnog teritorija Bosne i Hercegovine.

Ako uzmemo u obzir ove činjenice, postavlja se pitanje da li bi, da nije bilo herojske borbe 5. korpusa, bila uspješno realizirana vojno-redarstvena operacija „Oluja“ i da li bi Hrvatska bila ono što danas jeste.