Od kada je Izrael počeo svoj genocidni pohod na pojas Gaze, gotovo da nema vijesti koje pružaju nadu i ulijevaju kakav-takav optimizam. Izuzetak, poput kombinovanog samita Arapske lige i Organizacije islamske saradnje (OIC) u Rijadu 11. novembra tek treba da dovede do opipljivijih rezultata. No, volja SAD-a da se besramno samoizoluju od civilizovanog svijeta štiteći pravo Izraela na genocid svjedoči o tome da je put ka opipljivim rezultatima veoma težak u uslovima kada dvije manijakalne nuklearnim bombama naoružane države odbace sve civilizacijske i ljudske norme.
U toj (globalnoj) tami posjeta predsjednika Erdoğana Atini 7. decembra svijetla je tačka, koja može pružiti umjereni optimizam. Prva posjeta, šest godina nakon historijske 2017. godine, kada je Erdoğan kao prvi sjedeći turski predsjednik posjetio Grčku u desetljećima, protekla je, prema njegovim riječima, “u veoma pozitivnoj atmosferi”, dodavši da “vjeruje da će to otvoriti novu stranicu u turskim i grčkim odnosima.”
KAKO ELIMINIRATI UTJECAJ TREĆIH STRANA
Tursko-grčki odnosi mogu se uporediti s vožnjom u rolerkosteru. Dvije su zemlje decenijama bile u sukobu o nizu pitanja, od teritorijalnih pretenzija u Egejskom moru do prava turske manjine u Grčkoj. Tokom Vlade Aléxisa Tsíprasa, kada se spomenuta posjeta desila, odnosi su se uveliko poboljšali, samo da bi se ponovo sunovratili, što zbog neregularnih migracija, što zbog prava na istraživanje plina i nafte u istočnom Mediteranu pod sadašnjom vladom Kyriakosa Mitsotakisa. Međutim, strane su nedavno ponovo pružile jedna drugoj ruku, kada je Erdoğan na marginama Generalnog vijeća UN-a primio Mitsotakisa u Turskoj kući (Türkevi – sjedištu više turskih diplomatskih misija u New Yorku i centru turskih kulturnih aktivnosti).
Uoči posjete Atini predsjednik Erdoğan dao je ekskluzivni intervju grčkom dnevniku Kathimerini. “Mi smo na istom geografskom području, dijelimo isto more, pod istim smo nebom. Naša prošlost je isprepletena. Svjesni smo problema, ali u našim je rukama da spriječimo da se oni pretvore u tenzije ili nesuglasice između naših vlada i naroda”, rekao je tom prilikom.
Turska želja da se tenzije i problemi rješavaju bilateralno, bez učešća treće ili trećih strana, konstanta je u turskom nastupu prema Grčkoj. Iskustvo tih “rolerkoster odnosa” govori da se Grci lako lože kada ih treća strana potpiruje na neprijateljstvo i inat. Je li Grčka stekla dovoljno samopouzdanja da se ne oslanja ili zaklanja iza treće strane, ma koja to država ili institucija bila (Francuska, SAD ili EU), još će se vidjeti. “Türkiye i Grčka imaju dovoljno znanja, iskustva i odlučnosti da svoje probleme riješe sporazumno bez potrebe za intervencijom trećih strana”, rekao je Erdoğan novinarima na povratku iz Atine.
Dakle, očekivanje Ankare od Atine jasno je: eliminisati utjecaj trećih strana iz direktnih pregovora dviju zemalja. Ono što je ova posjeta pokazala jeste prihvatanje pristupa “slažemo se da se ne slažemo” oko najneuralgičnijih problema – od spomenutih pretenzija na Egejsko more, istočni Mediteran do pitanja Kipra. Šutiranje tih problema niz put ne znači negirati ih, umanjivati ih ili odustajanje od rada na njihovom rješenju. Međutim, ono može utrti put ka obostrano korisnoj jednačini, fokusiranjem na saradnju koja donosi obostranu korist. Win-win u međunarodnim odnosima karakteristika je kojoj turska diplomatija uvijek teži.
Tokom Erdoğanove posjete Türkiye i Grčka potpisale su jedan sporazum, sedam memoranduma o razumijevanju (MoR) i sedam zajedničkih deklaracija koje pokrivaju različite oblasti. Važnost Deklaracije o prijateljskim odnosima i dobrosusjedstvu nemoguće je omalovažiti.
Sporazum između ministara obrazovanja dviju zemalja obuhvata priznavanje diploma tehničkog obrazovanja, razmjenu znanja i iskustava, organizaciju zajedničkih obrazovnih aktivnosti za nastavnike i studente i razmjenu studenata.
Potpisani su MoR u oblastima prenosa električne energije, malih i srednjih preduzeća, promocije izvoza i uzajamnih ulaganja, socijalnog osiguranja i sporta.
Zajedničke deklaracije, između ostalog, uključuju saradnju u turizmu i nauci, carini i ruralnom razvoju.
Bitan proboj jeste program koji će omogućiti turskim građanima da tokom cijele godine posjećuju deset grčkih ostrva – uključujući Lemnos, Lesvos, Hios, Samos, Leros, Kalimnos, Kos, Rodos i Kastelorizo – u trajanju do sedam dana uz izdavanje posebne vize. To je znatan pokazatelj grčke dobre volje (nepotrebno reći, uzrokovane vlastitim interesima), jer je Grčka kao članica EU (ne u potpunosti suverena zemlja) i članica Schengena morala izboksati dozvolu sumnjičave Evropske komisije za taj program. “Na kraju smo uspjeli uvjeriti Evropsku komisiju o prednostima sheme zbližavanja Turaka i Grka”, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency grčki ministar za migracije i azil Dimitris Kairidis i dodao: “Ovo je zaista rješenje od kojeg svi dobivaju.” Interesantno je da se Kairidis sjetio i (perverzne) činjenice da je Türkiye jedina zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji kojoj nije ukinut vizni režim za zemlje Schengena.
NIŠTA SE NE DEŠAVA PREKO NOĆI
Izražavajući u četvrtak optimizam u pogledu rješavanja bilo kakvih budućih tenzija, grčki ministar vanjskih poslova George Gerapetrit primijetio je “istinsku spremnost” za jačanje bilateralnih odnosa u intervjuu za grčki javni servis ERT.
“Došlo je vrijeme da imamo drugo razumijevanje. Mi smo susjedne zemlje koje ujedinjuje geografija”, rekao je on i dodao da dvije zemlje trebaju ostaviti po strani svoje razlike i fokusirati se na faktore koji ih ujedinjuju. “Danas je historijski dan, što se manifestuje deklaracijom o prijateljskim odnosima i dobrosusjedstvu koja ističe ono što nas spaja. Dodao je da je optimist, da će se dvije zemlje u budućnosti moći bolje nositi sa svim mogućim tenzijama. “Može biti tenzija, ali one ne bi trebale zaustaviti tok produktivnih odnosa”, rekao je Gerapetrit.
Tenzija će svakako biti i pažljivi posmatrač konferencije za štampu Erdoğana i Mitsotakisa ih je mogao uočiti. Naprimjer, kada je Erdoğan upotrijebio izraz “turska manjina u Grčkoj”, Mitsotakis nije izdržao da ne ponovi grčku mantru da Lozanski mir ne imenuje manjine po nacionalnosti nego po religiji. Ispraznost tog “argumenta” upravo odzvanja turskim priznanjem grčke pravoslavne manjine, te činjenicom da za razliku od Grčke, gdje država imenuje muftije, Sinod grčke pravoslavne crkve u Türkiye sam bira svoje poglavare.
Međutim, za razliku od vrlo konfrontirajućeg agresivnog ponašanja koje je Mitsotakisov tadašnji ministar vanjskih poslova Dendias pokazao u sličnoj situaciji na konferenciji za štampu aprila 2021. godine u Ankari, Mitsotakisova opaska bila je uvijena u diplomatsku oblandu i osmijeh.
Primjećivanje očiglednog jeste da će najviše tenzija biti oko istočnog Mediterana, odnosno podjele prirodnih resursa. Vraćajući se iz Atine, Erdoğan je rekao novinarima da je “sveobuhvatna i poštena podjela u istočnom Mediteranu moguća sve dok gradimo osnovu da se to dogodi, formiramo ispravne mape puta i ne dajemo priliku provokacijama”. On je dodao da bi regionalna konferencija primorskih država koju predlaže Ankara bila “ispravan korak” u formiranju ove osnove.
Da se stvari ne dešavaju preko noći, podsjeća vijest o planu da se izgradi drugi most preko rijeke Marice (Meriç), koji je dio plana o otvaranju novog graničnog prelaza između Türkiye i Grčke. Naime, memorandum o razumijevanju u vezi s tim prelazom potpisan je davne 2004. godine. Sada će na valu ove saradnje projekt dobiti na ubrzanju.
Oprezan optimizam, ali svakako optimizam jeste ono što obilježava ovu posjetu. Nema sumnje da će događaj biti primijećen i ocijenjen kao pozitivan primjer za cijelu regiju.
