Da je 24 sata u politici jako dugo vrijeme, potvrdili su događaji od ponedjeljka, 10. jula 2023. godine. Türkiye i predsjednik Recep Tayyip Erdoğan bili su udarne vijesti ne jednom nego dva puta tog dana u rasponu od svega dvanaestak sati. Naravno, riječ je o konferenciji za štampu pred odlazak na samit NATO zemalja u Viljnusu, u Litvaniji, i najavi generalnog sekretara ove alijanse Jensa Stoltenberga kasnije uvečer da će Türkiye predmet švedskog prijema u NATO predati “što je brže moguće” Velikoj nacionalnoj skupštini Türkiye (TBMM) na ratifikaciju.

Izjave predsjednika Erdoğana na aerodromu Istanbul nisu ukazivale na takav razvoj, mada s naknadnom pameću bilo je signala. Naime, prva “udarna vijest” bila je izjava o otvaranju vrata Evropske unije pred kojima Türkiye stoji pedeset godina, pa ćemo otvoriti vrata NATO-a Švedskoj. EU je bila brza u reakciji da naglasi da te dvije stvari nisu u vezi, dok su SAD bile još brže da izraze svoju podršku pristupu Türkiye u Evropsku uniju.

EU nije morala hiperventilirati glede povezivanja “nepovezivog”, jer Erdoğan je (samo) primijenio američku praksu – povezivanje prodaje F-16 aviona s odobravanjem Ankare za članstvo Švedske u NATO-u. To povezivanje napravio je američki Kongres iza kojeg se administracija krije kada nije pretjerano voljna da nešto učini, mada američki predsjednik Joseph Biden “daje sve od sebe” (po sopstvenim riječima). “Povezivanje prodaje F-16 sa Švedskom je 'zabrinjavajuće'. To su različita pitanja i to ću prenijeti na samitu”, naveo je Erdoğan, dodavši da je ratifikacija švedskog pristupanju NATO-u u jurisdikciji Velike nacionalne skupštine Türkiye – što je bio taj naknadno uočeni signal (o kojem malo kasnije).

Nakon dvije sesije trilateralnog sastanka u Viljnusu – Erdoğan, gensek NATO-a Jens Stoltenberg i švedski premijer Ulf Kristersson – uslijedila je Stoltenberg izjava za medije. Uz neke dekoracije poput “što je brže moguće” Stoltenberg je zapravo pročitao izjavu za medije od sedam tačaka, koja je objavljena na sajtu NATO-a i odgovorio na nekoliko pitanja.

Želja Stoltenberga da NATO samit proglasi historijskim prije nego što je uopće počeo, te pitanje švedskog pristupa stavi ad acta kao gotovu stvar je, nepotrebno reći, više nego očigledna. Zapadna štampa je, kao i uvijek, voljna priteći u pomoć oblikovanjem percepcije pa je sintagma “zeleno svjetlo” klišejski razbacivana okolo.

Međutim, kada se pogleda to saopštenje za štampu u kojem nigdje nema Stoltenbergovog “što je brže moguće”, ako bi se izuzela tačka sedam, koja kaže “Na osnovu toga, a imajući u vidu imperative odvraćanja i odbrane evroatlantskog područja, Türkiye će prenijeti Protokol o pristupanju Švedske Velikoj narodnoj skupštini i blisko sarađivati sa Skupštinom kako bi osigurala ratifikaciju”. Ovaj protokol (ako ga izjava za medije u potpunosti predstavlja)  mogao bi se nazvati pojačanim, također trilateralnim, protokolom koji su Švedska, NATO i Türkiye potpisale prošle godine na NATO samitu u Madridu.

Konstatujući da je od tada “Švedska izmijenila svoj ustav, promijenila svoje zakone, značajno proširila svoju saradnju u borbi protiv terorizma protiv PKK i nastavila izvoz oružja u Türkiye” u saopštenju se kaže da su zemlje “saglasne danas da nastave saradnju u okviru Trilateralnog stalnog zajedničkog mehanizma uspostavljenog na samitu NATO-a u Madridu 2022. i u okviru novog bilateralnog sporazuma o bezbjednosti koji će se sastajati svake godine na ministarskom nivou i stvarati radne grupe prema potrebi. Na prvom sastanku ovog Sporazuma o sigurnosti Švedska će predstaviti mapu puta kao osnovu svoje stalne borbe protiv terorizma u svim njegovim oblicima i manifestacijama ka punoj implementaciji svih elemenata Trilateralnog memoranduma, uključujući član 4. „Švedska ponavlja da ne pruža podršku YPG/PYD i organizaciji opisanoj kao FETÖ u Türkiye.”

Prvi put YPG/PYD – sirijski derivati terorističke PKK – ulaze u zvaničan dokument kojem je kumovao NATO. Ne treba zadržavati dah da će ostali članovi, naročito ne SAD, koja je najveći oslonac tim derivatima, trepnuti na to, ali ipak nije ni za zanemariti.

“Švedska i Türkiye složile su se da je saradnja u borbi protiv terorizma dugoročan napor, koji će se nastaviti i nakon pristupanja Švedske NATO-u. Generalni sekretar Stoltenberg je također ponovo potvrdio da NATO kategorički osuđuje terorizam u svim njegovim oblicima i manifestacijama. NATO će značajno intenzivirati svoj rad u ovoj oblasti uključujući i generalnog sekretara, prvi put u NATO-u se uspostavlja mjesto specijalnog koordinatora za borbu protiv terorizma.”

Ne znam da li sam jedini koji se čudim da NATO, kojem je od 2001. borba protiv terorizma deklarativni prioritet, poslije 22 godine uspostavlja mjesto specijalnog koordinatora za borbu protiv terorizma.

Šesta tačka kaže: “Švedska i Türkiye su se također dogovorile da pojačaju ekonomsku saradnju, kroz Zajednički ekonomski i trgovinski komitet Türkiye i Švedske (JETCO). I Türkiye i Švedska će nastojati da maksimalno iskoriste mogućnosti za povećanje bilateralne trgovine i investicija. Švedska će aktivno podržati napore za oživljavanje procesa pridruživanja Türkiye EU, uključujući modernizaciju carinske unije EU-Türkiye i liberalizaciju viznog režima.”

E da, glede evropskog hiperventiliranja. Neposredno poslije trilateralnog sastanka predsjednik Erdoğan se sastao s predsjednikom Vijeća EU Charlesom Michelom. Dogovorili su se da “reenergizuju” (“regenerišu”?), daju novu energiju odnosima Türkiye i EU.

Au, kako brzo radi ta švedska podrška! Isto tako stižu pozitivni signali iz SAD glede prodaje aviona F-16. Da li je tursko otvaranje NATO vrata za Švedsku urađeno samo na osnovu (lijepih) obećanja? Pa ne, vratimo se na ratifikaciju u Velikoj nacionalnoj skupštini Türkiye. Kao prvo, to pitanje neće biti pokrenuto ni sutra ni prekosutra, odnosno čekat će se potezi drugih strana. Osim toga, ratifikacija nije zagarantovana.

Nije slučajno da je Devlet Bahçeli, lider Partije nacionalističkog pokreta (MHP) saveznika vladajuće partije, počeo svoj govor parlamentarnoj grupi (utorak, 11. juli) pričom o Velikoj nacionalnoj skupštini Türkiye kao mjestu odlučivanja o unutrašnjim i spoljnim političkim pitanjima. “Türkiye ima pravedne i legitimne prigovore na članstvo ove zemlje. Poznato je da se Švedska uporno suzdržava od držanja distance od terorizma. Türkiye nije plemenska država koja će progutati nametnuto. Kako ćemo se u sjeni sigurnosne arhitekture susresti sa zemljom koja direktno ugrožava našu nacionalnu egzistenciju, prihvata krvave terorističke organizacije i odobrava njihovo vrbovanje terorista u svom glavnom gradu?

Očigledno je da je Švedska indirektno zaštićena od NATO-a i da je jedna od glavnih baza SAD-a u Evropi. Neosporna je i nepobitna odgovornost NATO-a da poštuje turske moralne i pravne argumente. Samo zato što su SAD to htjele, samo zato što se prst tresao oko F-16, hoćemo li reći u redu na sramotu? Šta god da je planina Kandil (planina u Iraku tzv. glavni PKK-a, op. a.), Stockholm je isti. Nećemo ništa reći ako se Švedska povuče sa svoje politike. Budimo hrabri ako ćemo biti saveznici. Treba znati da svijet ne čine NATO i SAD. Ali ja izričito ističem da ćemo stajati iza strateških izbora i odluka Türkiye”, rekao je Bahçeli, reflektujući osjećanja turske većine po ovom pitanju.

Ono što je za sada u najmanju ruku neobično jeste to da imamo sliku koju je samo i isključivo Stoltenberg postavio. Očigledno mu je dato da uživa u svojoj PR pobjedi. Hulki Cevizoğlu, akademik i novinar, a na posljednjim izborima izabran poslanik vladajuće partije, 10. jula navečer u jednom programu je rekao da neće da trči sa izjavom prije predsjednika Erdoğana, ali da će uskoro stići dobre vijesti i da je Türkiye dobila sve što je tražila.

Politika balansiranja je ozbiljna i teška rabota. Većina koja nije u stanju da se izdigne iz crno-bijele igre nulte sume spinovat će ovo kako im odgovara. No, psi laju, a karavani prolaze.