Bilo je predvidljivo da se tzv. “humanitarna pauza”, koja je zapravo poslužila izraelskim okupacionim snagama da obnove zalihe municije koju joj SAD vazdušnim mostom doprema, neće pretvoriti u nešto dužu i “humanitarniju” pauzu izraelskog iživljavanja nad Palestincima. Naravno, Izrael krivi Hamas za kršenje primirja, što je besmislica.
S obzirom da su izraelske okupacione snage otimale (oni to zovu “hapšenjem” ili “pritvaranjem”) isti ili čak nešto veći broj Palestinaca nego što su (prema dogovoru) oslobađali, te da dogovoren broj kamiona humanitarne pomoći nijednog dana nije dostigao dogovoreni nivo, ta privremena obustava vatre, koliko god bila poželjna, je iz perspektive palestinskog oružanog pokreta otpora postala besmislena. Drugim riječima, odluka Hamasa da ubuduće neće biti nikakvih “razmjena”, odnosno da oslobađanje talaca dolazi u obzir samo u slučaju trajnog primirja, je racionalna.
Izraelske vlasti, sa druge strane su pokazale da im je do talaca stalo koliko i do lanjskog snijega, te da jedino do čega im je zaista stalo je eksterminacija što većeg broja Gazana. Vrijeme koje bi rado dali sebi mjere mjesecima. Međutim, američka administracija, koja je inače dala Izraelu carte blanche i samo hini “zabrinutost” zbog gargantuanskog pokolja civila, čini se nema namjeru da u potpunosti ulupa Bidenove šanse za reizbor.
O posljednoj posjeti državnog sekretara Blinkena Izraelu analitičar Haaretza piše: “Američki državni sekretar Antony Blinken posjetio je Izrael u četvrtak i sastao se s izraelskim ratnim kabinetom. Ministar odbrane Yoav Gallant i načelnik generalštaba IDF-a Herzl Halevi pokazali su mu vojne planove za nastavak kampanje i govorili o još nekoliko mjeseci borbe visokog intenziteta, čiji će se značajan dio odvijati u južnom pojasu Gaze. Blinken je oštro odgovorio: “Nemate toliko kredita.” Drugim riječima, SAD vjeruju da izraelski vojni sat nije u skladu sa satom međunarodne zajednice. Taj poslednji sat otkucava mnogo brže.”
Nije u pitanju sat “međunarodne zajednice” (šta god to bilo) nego američka izborna godina, a genocid u Gazi smanjuje dramatično podršku Bidenu.
General-major izraelskih okupacionih snaga u penziji Yitzhak Brick je izjavio očigledno: “Sve naše rakete, municija, precizno navođene bombe, svi avioni i bombe, sve je iz SAD-a. Čim zatvore slavinu, ne možete nastaviti borbu. Nemate mogućnosti. … Svi razumiju da ne možemo voditi ovaj rat bez Sjedinjenih Država. Tačka.”
No, ko tačno odlučuje o slavini? Dementni Biden? Kreature oko njega, ako da, koje? U vezi s tim Huffington Post je prvog decembra objavio interesantan tekst pod naslovom “Kako duboko kontroverzni savjetnik Bijele kuće vodi agendu o Gazi”.
“Četiri čovjeka u Washingtonu oblikuju američku politiku na Bliskom istoku. Tri su očigledna: predsjednik Joe Biden, državni sekretar Antony Blinken i savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan. Četvrti je manje poznat, uprkos njegovom ogromnom uticaju na ostala tri – i uprkos njegovoj odlučnosti da nastavi da zastupa politiku koju mnogi vide kao podsticanje krvoprolića u Gazi i šire,” piše Akbar Shahid Ahmed i odmah otkriva identitet: “Njegovo ime je Brett McGurk. On je koordinator Bijele kuće za Bliski istok i sjevernu Afriku i jedan je od najmoćnijih ljudi u američkoj nacionalnoj sigurnosti.”
Možda, odnosno vrlo vjerovatno, je Brett McGurk manje poznat američkoj javnosti, no to se ne može reći za Turkiye, gde je poznat po zlu, pa je “podsticanje krvoprolića u Gazi i šire” turskoj publici vrlo jasno i poznato, ako američkoj nije. Zato nije čudo da je tekst privukao pažnju nekih turskih novinara. No, o tom potom.
Na osnovu razgovora sa 23 bivša i sadašnja, američka zvaničnika i ljudima (diplomatama) u redovnom kontaktu s Bidenovom administracijom o politici Bliskog istoka Akbar Shahid Ahmed je sa svih strana osvijetlio kontroverzu ovog neokonzervativca, koji je (šta ćeš više kontroverzije) bio prisutan u svim administracijama od početka dvijehiljaditih. Služiti Busha Drugog, Obamu, preživjeti u Trumpovoj administraciji i dočepati se moćnog položaja u Bidenovoj, gdje “on kontroliše da li stručnjaci za globalna pitanja u vladi ― uključujući iskusnije osoblje u Pentagonu i Stejt departmentu – mogu imati bilo kakav uticaj, i odlučuje koji spoljni glasovi imaju pristup razgovorima u Bijeloj kući o donošenju odluka”, teorijski može samo vrlo sposoban igrač.
No, SAD i uopšte Zapad su odavno duboko zagazili u kakistokratiju, te ta sposobnost ne znači uspjeh politika koje “sposobni” zastupaju – kada su neokonzervativci u pitanju napredak u karijeri je srazmjeran katastrofalnosti njihovih odluka.
Mnogi Ahmedovi sagovornici indirektno optužuju McGurka za tekuće krvoproliće u Gazi, zbog njegovog prioritetnog fokusa na “normalizaciju” odnosa između Izraela i Saudijske Arabije i pri tome potpunim ignorisanjem Palestinaca. Naravno, “kolonijalistički mentalitet vrlo stare škole”, a ja bih rekao arogancija, je u tom guranju Abrahamovog sporazuma je činila da “ne čuje” uslov Saudijske Arabije da će uspostaviti veze s Izraelom samo ako se uspostavi palestinska država.
Interesantno, Akbar Shahid Ahmed se nijednom rečju nije osvrnuo na McGurkov “uspjeh” srozavanja tursko-američkih odnosa na najniže tačke. Istina, nije se bavio mnogo ni “uspjehom” sa početka Brettove karijere.
McGurk je jedan od ključnih tvoraca iračkog ustava, koji je 2004. usvojen unatoč, blago rečeno nelagodi iračkih sunita. “Mi ne insistiramo na integritetu Iraka. Mi podržavamo ustavni okvir” izjavio je Brett 2015, praktično otkrivajući da je tranžiranje Iraka uvijek bio američko-izraelski cilj. Američka podrška ugnjetavanju iračkih sunita je u stvari i dovela do formiranja ISIL-a.
Nakon neuspjeha Obame da ga 2014. imenuje za ambasadora u Iraku (povukao se prije obaveznog svjedočenja pred senatom, zbog skandala), Obama ga postavlja za zamjenika specijalnog predstavnika za borbu protiv ISIL-a, Johna Allena.
Dok je McGurk bio pomoćnik generala Allena, on je Turkiye opisivao kao ključnog partnera protiv ISIL-a. Međutim, ćurak je okrenuo mjesec dana prije nego što je preuzeo dužnost specijalnog predstavnika, nakon što se u Erbilu sastao sa sirijskim vođom PKK/YPG Salihom Muslimom. Otprilike u isto vrijeme se počeo igrati sa nijemom kartom Sirije, tranžirajući je poput Iraka koincidentalno sa “kantonizacijom” koju je PKK/YPG sprovodio na okupiranim teritorijama.
Kada su tenzije sa Turkiye zbog korištenja jedne terorističke organizacije (PKK) za borbu protiv druge terorističke organizacije (ISIL) dostigle vrhunac McGurk je cinično izmislio novi brend za PKK tzv. Sirijskih demokratskih snaga (SDF).
Neumorni rad na osnivanju PKKistana uz sve laži Obamine administracije da je savez SAD-PKK taktički, te da ne predstavlja opasnost za Turkiye donijeli su mu nadimak Lawrence McGurk. (Nepotrebno je reći da Lawrence od Arabije nije baš omiljeni lik u ovoj zemlji)
Arogancija koju je pokazivao prilikom vrlo publikovanih posjeta PKK teroristima je bila skandalozna za tursku javnost. Nakon objavljivanja fotografije na kojoj McGurk prima plaketu od Polat Cana, jednog od glasnogovornika terorističke PKK/YPG, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan pozvao je Obaminu administraciju da “izabere između terorističke organizacije i NATO saveznika”.
Znamo koga su izabrali i kakve posljedice to vuče do danas. Pokušaj McGurka da pomiri PKK i Asadov režim su (srećom) zapali u ćorsokak, ali dokle god američke trupe okupiraju trećinu Sirije neće biti rješenja niti prestanka opasnosti po Turkiye.
Tzv. Bidenova doktrina prema Bliskom istoku, čiji je glavni arhitekta McGurk, se sastoji od pet “principa” (naglasak na navodnicima). Partnerstvo, moć odvraćanja, diplomatija, ekonomske integracije i “američke vrijednosti”. Pogled na region pokazuje da se doktrina raspada po svih pet. Ono što zabrinjava je da cinik poput Bretta McGurka ima pristup Bidenovom uhu i čak prednost, kad je region u pitanju, u odnosu na druga dva klovna – Blinkena i/ili Sullivana. Akbar Shahid Ahmed navodi riječi američkog zvaničnika: “On je nezaustavljiva sila neuspjeha.”
Dijeleći link za tekst Huffington Posta na platformi X, Marwan Bishara od Al Jazeere je podijelio i vic: “Ako bi nuklearna bomba bila bačena na Washington D.C, preživjela bi dva oblika života: žohari i Brett McGurk.”
