„Još jedan pokušaj političkih šarlatana da iskrive historiju! Politički vođene izjave ne mogu promijeniti činjenice. Oni koji namjerno insistiraju na svojim greškama predodređeni su da budu zapamćeni kao licemjeri. Niko ne treba da se usudi da nam drži predavanja o našoj historiji” – tvit ministra inostranih poslova Republike Türkiye Mevluta Çavuşoğlua povodom izjave američkog predsjednika Bidena kojom je događaje 1915. okarakterisao kao „genocid nad Armencima“.

Oh, već je 24. april 2023! Da nije ovog tvita, skoro da ne bih ni primijetio taj datum, a tih nekoliko rečenica me bacilo u razmišljanje koliko se Türkiye promijenila. Obilježavanje osnivanja Parlamenta 23. aprila 1920. godine, što je ujedno i praznik djece, donedavno je uvijek bilo vrijeme suspensa. Šta li će 24. aprila, dana koji su Armenci uzeli za obilježavanje „genocida“ nad njima, reći (koji god) američki predsjednik, to jest da li će upotrijebiti riječ na „g“,  danima se unaprijed raspravljalo. „Politički šarlatan“, kako je (pravilno) Çavuşoğlu opisao Bidena ne imenujući ga, „probio je  led“ 2021. godine, što je tada izazvalo žestoku reakciju turskog predsjednika Erdoğana. Danas licemjerno blebetanje predsjednika ubrzano propadajuće američke imperije ne dobacuje do tog nivoa, dovoljan je tvit i kratko saopštenje Ministarstva vanjskih poslova Türkiye kojim se to (blebetanje) odbacuje.

Ovo je samo ilustracija jedne od brojnih promjena koje imam sreću i/ili privilegiju da gledam skoro četvrtinu od jednog vijeka postojanja Republike Türkiye. Samopouzdanje – ključna riječ tih promjena. Samopouzdanje s dobrim pokrićem.

 

Historijski korak ka energetskoj nezavisnosti

Kako se ubrzava kampanja za predsjedničke i parlamentarne izbore u Türkiye, zakazane za 14. maj 2023, tako se nižu događaji za koje nije pretjerano reći da su historijski. Naprotiv. U četvrtak 20. aprila započeta je eksploatacija prirodnog plina iz bušotine na crnomorskom nalazištu Sakarya. Za manje od tri godine od pronalaska ove rezerve plin nalazi put do potrošača, što je ne samo svjetski rekord u brzini nego još jedno od nebrojenih ispunjenih obećanja predsjednika Erdoğana i Partije pravde i razvoja (AKP).

Kada se postigne puni kapacitet eksploatacije (40 miliona kubnih metara dnevno), Türkiye će zadovoljiti 30 posto svojih godišnjih potreba za prirodnim gasom iz rezervi Crnog mora. Ne treba puno objašnjavati da to znači „historijski korak ka energetskoj nezavisnosti“, kako je rekao predsjednik Erdoğan na ceremoniji puštanja u rad crnomorskog prirodnog gasa u Zonguldaku.

U govoru je podsjetio na sve prepreke, sumnjičavosti, obeshrabrivanja, prethodna „neuspješna“ istraživanja (koja su radili Exon Mobile i Total), jasno opisavši činjenicu da se „međunarodnoj zajednici“ nikada nije dopadala ideja na bilo koji način nezavisne Türkiye, kao ni ideja da makar i samo kao davalac koncesije internacionalnim korporacijama postane igrač u energetskoj utakmici.

Odgovarajući na pitanje šta običan turski građanin ima od pronalaska i eksploatacije prirodnog plina, predsjednik Erdoğan je saopštio dvije dobre vijesti. Prva je da će potrošnja prirodnog gasa u stambenim objektima biti besplatna mjesec dana bez obzira na potrošnju kako bi se građani zaštitili od povećanja troškova energije. Druga je da će 25 kubnih metara gasa mjesečno, koliko je prosjek za kuhanje i zagrijavanje vode, tokom jedne godine biti besplatno za domaćinstva.

Kada sam u augustu 2020. pisao o pronalasku prirodnog plina u Crnom moru, osvrnuo sam se na tadašnju reakciju opozicije: „Količina bagateliziranja, minimaliziranja ili u najboljem slučaju relativiziranja ovog nesumnjivog uspjeha je iole racionalnom čovjeku nepojmljiva. No, kada je turska opozicija u pitanju, uvijek se mora imati na umu izjava tadašnjeg šefa poslaničke grupe Republikanske narodne partije (CHP) Engina Altaya, pod krovom Parlamenta: 'Čak i ako ova Vlada čini najbolje stvari na svijetu, nećemo joj aplaudirati.' Samo što se u ovom slučaju ne radi o aplauzu, odnosno nedostatku istog, nego o apsurdnosti tvrdnji iz kojih proizlazi da je pronalazak gasa maltene štetan po zemlju i da bi sve to trebalo zaliti betonom.“

 

Dezinformacije kao adut opozicije

Da li se nešto promijenilo? Pa zapravo ne, samo je u međuvremenu jedan broj opozicionih lumena, što političara, što njihovih trolova, pardon, žurnalista ispao budalama izjavama tipa „pa gdje je taj gas?“, kao da se tehnološki izazovna eksploatacija gasa iz podvodne bušotine rješava čarobnim štapićem. Mnogo ih je, ali bih izdvojio vječitog šampiona u samougruhivanju, lidera Republikanske narodne partije (CHP) i predsjedničkog kandidata Kemala Kılıçdaroğlua, renegata AK partije i lidera DEVA partije Alija Babacana, te gradonačelnika Ankare Mansura Yavaşa, kao egzemplare nesposobnosti da se nauče lekcije iz prošlosti. Gospodo, ako biste vi lagali o tako krupnim stvarima u cilju dobijanja podrške/glasova, mogli ste do sada naučiti da to nije put kojim Recep Tayyip Erdoğan ide.

Međutim, to budalesanje ne dostiže stratosferske nivoe liderke raspadajuće Dobre partije (İP) Meral Akşener, koja je „prozrela“ cijelu „ujdurmu“ i obznanila kako to uopšte nije turski plin, nego je to „Putinov plin“ koji se isporučuje tajno položenim cijevima s ciljem da Erdoğan pobijedi na izborima. Meralina bolesna mašta može svašta, i to ustvari nije ništa novo, ali Russiagate u Akşenerovoj verziji previše je za svakoga s IQ višim od sobne temperature. No, ona je sada već u stanju delirija pa je teško ne složiti se s konstatacijom ministra unutrašnjih poslova Türkiye Süleymana Soylua da njoj treba terapija, te da ne treba obraćati pažnju na nju.

Ako vam to nije dovoljno nadrealno kao teorija zavjere, šta biste rekli na „obavještajne podatke“ koje je osnivač i voditelj televizije Tele 1 (dezinformaciona kanalizacija) Merdan Yanardağ iznio u svom programu? Dotični je ustvrdio da će se glasovi za Kılıçdaroğlua tačno u 17:00 sati na dan izbora pretvoriti u glasove za Erdoğana. Ovdje se glasa pečatom koji glasač udari ispod imena i slike kandidata. Po mišljenju Yanardağua, napravljena je tehnologija kojom će otisak pečata ispod imena i slike Kılıçdaroğlua magijom biti obrisan i pojaviti se ispod imena i slike Recepa Tayyipa Erdoğana. Sve to izgovara pred uvaženim sociologom, profesorom univerziteta u penziji Emreom Kongarom (82), koji klima glavom. Tragikomično je da će u „hodajuće mastilo“ povjerovati segment društva koji se smatra superiornijim, naročito glede obrazovanja, od većine.

Za tu epizodu (opozicionog) ludila ne bih ni znao da Süleyman Soylu nije upitan u jednom intervjuu na CNN-Türk kanalu da je prokomentariše. Integritet turskih izbora ne može se dovesti u pitanje ako se ne posegne za naučnom fantastikom kriptogulenističke mašte. Naravno, Soylu nije imao komentar na tu bizarnu epizodu.

 

Tehnološka i energetska prekretnica

No, vratimo se „proizvodnji historije“. Već je teško ispratiti šta se sve otvara, inaugurira i sve aktivnosti predsjednika Erdoğana, a u svakom je slučaju i previše za jedan tekst. Zato samo najvažnije. U subotu je helikopter domaćeg dizajna T625 „Gökbey“, koji je već u serijskoj proizvodnji s uvoznim motorom, izveo prvi let s domaće proizvedenim motorom. Važna prekretnica u turskoj odbrambenoj industriji, baš kao i predaja dva domaća tenka „Altay“ turskoj armiji na testiranje. Serijska proizvodnja planira se za sljedeću godinu.

U ponedjeljak je predsjednik Erdoğan u Bursi položio kamen temeljac fabrike baterija koje koristi domaći automobil TOGG, čime će proces proizvodnje biti potpuno zaokružen, odnosno domaći. Prije te ceremonije Erdoğan je govorio na mitingu na koji se dovezao vozeći TOGG, mileći kroz masu oduševljenih građana. Svako je htio da napravi selfie gdje je u pozadini TOGG koji vozi predsjednik Republike. Na tom mitingu je saopštio još dobrih vijesti za građane. Poreskim olakšicama za zanatske radnje i male uslužne djelatnosti dodate su poreske olakšice, odnosno izuzeće od određenog poreza za prevoznike (od taksista, preko autobusa do kamiona) prilikom kupovine novih vozila ili obnove voznog parka.

Dok ovo pišem, odbrojavanje za još jednu tehnološku i energetsku historijsku prekretnicu je počelo. Kada ovaj broj Stava već bude u prodaji, u četvrtak 27. aprila polaganjem nuklearnog goriva u Akkuyu reaktor, ta nuklearna elektrana, dobit će status nuklearnog postrojenja i početi da proizvodi električnu energiju.

A opozicija neka priča o „hodajućem mastilu“ i tajno položenom gasovodu. Nema tu pomoći.