Türkiye nije u poziciji da odobri kandidaturu Švedske za NATO, pošto ova država nije preduzela mjere u vezi sa zabrinutošću Ankare o terorističkim grupama, rekao je u subotu, 14. januara 2023. godine portparol turskog predsjednika İbrahim Kalın. On je objasnio novinarima na pres-konferenciji da ne mogu poslati zakon o kandidaturi Švedske za NATO u parlament jer bi neki zakonodavci mogli odlučiti da ga ne ratifikuju.
Sljedećeg dana, u nedjelju 15. januara, na sastanku s omladinom u Fethiye (provincija Muğla), govoreći o odbijanju Švedske da isporuči tražene osumnjičene teroriste, predsjednik Republike Türkiye Recep Tayyip Erdoğan rekao je da odnosi sa Švedskom mogu postati dodatno zaoštreni ako Švedska ne zauzme stav protiv takvog stanja.
To su (za sada) posljednje poruke turskih vlasti Švedskoj prošle nedjelje u veoma dinamičnoj razmjeni na liniji Ankara – Stockholm o toj temi.
Nakon izjave turskog ministra vanjskih poslova Mevlüta Çavuşoğlua u decembru da Švedska nije uradila ni pola od onoga na šta se obavezala potpisujući trilateralni memorandum na NATO samitu u Madridu juna prošle godine, švedski premijer Ulf Kristersson pokušao je da prebaci loptu u turski teren izjavom da Stockholm neće biti u mogućnosti da ispuni sve zahtjeve Republike Türkiye. “Türkiye je potvrdila da smo uradili ono što smo rekli da ćemo učiniti, ali oni također kažu da žele ustupke koje ne možemo učiniti, one koje ne želimo učiniti. Dakle, odluka je sada na Türkiye.”
Vratit ćemo se na tu izjavu, odnosno spin sadržan u njoj, ali prethodno da navedemo događaje i izjave koje su prethodile izjavama s početka teksta.
Valjda osokoljeni Kristerssonovom izjavom, koja u osnovi znači da neće biti isporučenja terorista koji su pronašli sigurno gnijezdo u Švedskoj, simpatizeri terorističke tzv. Radničke partije Kurdistana (PKK) “proslavili” su 12. januara okupljanjem ispred historijske Gradske vijećnice u glavnom gradu Stockholmu, vješajući lutku, koja je imala predstavljati predsjednika Erdoğana, za noge na stup ispred zgrade. Snimci tog divljanja preplavili su društvene mreže. Švedska policija je saopštila da nije imala saznanja o incidentu dok se nije završio – isto kao i u slučaju prošlog incidenta u novembru, kada su simpatizeri PKK-a projektovali slične gadosti na zgradu Turske ambasade.
Kao i uvijek, akcija povlači reakciju, švedski ambasador u Ankari pozvan je u Ministarstvo vanjskih poslova, gdje mu je (diplomatskim rječnikom) saopšteno nezadovoljstvo dešavanjima u centru Stockholma, a Mustafa Şentop, predsjednik Turskog parlamenta, otkazao je posjetu švedskog kolege Andreasa Norléna zakazanu za 17. januar. Izražavajući svoje razočarenje zbog otkazivanja posjete, Norlén je rekao da je bio čak zgrožen snimcima “demonstracija”, dodavši: “Ovakvim aktima nasilja i prijetnjama političarima nema mjesta u demokratskim društvima.” Hmmm, bilo bi lijepo (i mnogo ubjedljivije) da je Andreas svoje zgražanje i osudu izrazio prije otkazivanja posjete.
Malo brži bio je ministar vanjskih poslova Švedske Tobias Billström, koji je istog dana na Twitteru napisao: “Vlada je posvećena otvorenoj debati o političkim izborima, ali snažno odbacuje prijetnje i mržnju prema političkim predstavnicima. Odvratno je prikazivati izabranog predsjednika kao pogubljenog ispred Gradske vijećnice.” “Insceniranje lažnog pogubljenja demokratski izabranog stranog lidera je samo po sebi za osudu, ali posebno u zemlji u kojoj su ubijena dva vodeća političara”, kaže se u saopštenju njegovog ministarstva. (Švedski premijer Olof Palme ubijen je 1986. – nikad rasvijetljen atentat, a ministrica vanjskih poslova Anna Lindh smrtno je izbodena nožem 2003. godine).
Premijer Kristersson, koji je u međuvremenu probao da ublaži izjavu o nevoljnosti da zadovolji sve “ustupke” Turskoj vladi tvrdnjom da je pogrešno protumačena, također je izrazio razumijevanje turske reakcije. Nakon sastanka s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen, Kristersson je rekao novinarima da je to što se desilo odvratno i “loše u svakom smislu”. Za švedsku TV4 je izjavio: “Rekao bih da je ovo sabotaža protiv švedske NATO aplikacije. Opasno je za švedsku sigurnost da se ponaša na taj način.”
Bit će zanimljivo posmatrati šta će Švedska vlada, koja je pristupanje NATO-u proglasila najvećim prioritetom, uraditi po tom pitanju jednom kada otresu pepeo kojim su posipali ovih dana. Koliko je zaista spremna da skrati povodac raznoraznoj terorističkoj bagri koja se namnožila na njenoj teritoriji? Da li će im (naprimjer) onemogućiti finansiranje?
U Republici Türkiye nije prošao neopaženo (naprotiv) tekst iz švedskih online novina Fria Tider objavljen 14. januara u kome piše da PKK uživa usluge najveće švedske banke SEB (Skandinaviska Enskilda Banken). “Najveća švedska banka SEB suspendovala je nekoliko alternativnih medija – uključujući i ove novine – iz svih bankarskih usluga uz obrazloženje 'rizik od pranja novca i finansiranja terorizma'. Istovremeno, SEB nudi račune organizaciji koja sasvim otvoreno prikuplja novac za PYD sirijsku podružnicu terorističke organizacije PKK”, piše u podnaslovu teksta. “Komiteti Rojava (Rojava Committees) prikupljaju novac na svojoj web-stranici i navode da se novac može proslijediti YPG-u, koji je naoružano krilo PYD-a, sirijske sestrinske stranke PKK-a, kao i njenoj ženskoj brigadi YPJ-u”, piše dalje Fria Tider, navodeći kako se, osim kupovine krpa (majica i zastava s PKK simbolima), na sajtu novac može uplaćivati direktno na žiroračun, pa i SMS porukama. “Ako želite da date doprinos, mi ćemo se pobrinuti da on stigne i bude iskorišten”, pišu Rojava Committees na web-stranici.
“Niklas Magnusson, službenik za štampu u SEB-u, navodi da se 'banka pridržava zakona i protivi se krivičnim djelima.'” Pa... možda je upravo to problem. Mislim u činjenici da tzv. Rojava Committees i njihove aktivnosti nisu zabranjene.
Švedski parlament je u novembru usvojio novi antiteroristički zakon koji će stupiti na snagu u proljeće sljedeće godine i omogućiti “širu kriminalizaciju učešća u terorističkoj organizaciji ili zabranu terorističkih organizacija”. Prema Kalınu, Švedskoj će trebati najmanje do juna da Švedski parlament izglasa dodatne mjere i da će Ankara čekati da se svi švedski zakoni proglase prije nego pristupi procesu odobravanja članstva u NATO-u.
Dakle, u izjava premijera Kristerssona da “Türkiye potvrđuje da smo uradili ono što smo rekli da ćemo uraditi” djelomično je tačna. Bilo bi veoma pogrešno reći da Švedska nije ništa učinila. Međutim, cijela izjava je zapravo spin, a naročito dio “ali oni također kažu da žele ustupke koje ne možemo učiniti, one koje ne želimo učiniti”. Naime, stvar je vrlo jednostavna. Memorandum koji su Švedska, Finska i Türkiye potpisale na NATO samitu u Madridu juna prošle godine vrlo je jasan po pitanju uvjeta koje Švedska i Finska imaju ispuniti da bi dobile turski amin za pristupanje organizaciji. U te uvjete spada i isporuka članova PKK-a i FETÖ-a koji su osumnjičeni za terorizam. Ukupno su 23 osobe za koje Türkiye želi da ove dvije zemlje isporuče. Čak 14 njih živi u Švedskoj. Ni Švedska ni Finska još nisu preduzele dovoljne korake u tom pogledu.
Naprotiv, Švedska se posebno zaklanja iza pravosuđa “objašnjenjima” kao što su da je taj i taj švedski državljanin ili (komično, a obično primijenjeno na FETÖ) da “počinjeno djelo nije krivično djelo prema našim zakonima”. Pa čekaj! To ste vrlo dobro znali i kada ste se potpisom obavezivali na ispunjenje (svih) uvjeta. Drugo, možda još važnije, razmotavanja spina radi, to nisu nikakvi “ustupci”, to su obaveze koje su švedska i finska vlada preuzele potpisujući taj memorandum. Prosto je nevjerovatan taj odnos prema potpisu.
Kristerssonova izjava kao da hoće implicirati neka dodatna turska potraživanja. Nema nikakvih dodatnih i/ili “tajnih” zahtjeva, samo bez selekcije tipa “ovo hoću, ovo neću” treba ispuniti obaveze preuzete međunarodnim dokumentom. Izgleda da je to teško u svijetu baziranom na pravilima.
