Skoro svaki put kada se predstavnici Zapadnih zemalja i/ili institucija krenu utrkivati osudama, kipteći od “pravedničkog bijesa”, čovjek može biti siguran da je riječ o nekom spinovanju, te da je namjera njihovih osuda da sakriju kontekst, uzroke, pa čak i činjenice događaja koje osuđuju. Isto važi i za Zapadne medije, koji su se sveli na stenografske ili daktilografske bilješke o tome šta gorepomenuti zvaničnici izjavljuju.
Oglašavanje EU komesara (nije greška – da, to su neizabrani komesari) na društvenoj platormi X, ranije poznatoj kao Twitter, u petak, 18. augusta 2023. godine, bilo je školski primjer navoda iz prvog pasusa. Prvo se javila osoba pod kriminalnom istragom Ursula von der Pfizer, pardon, Leyen, osuđujući u svoje ime “napad na mirovne snage od strane osoblja kiparskih Turaka”, a u ime EU pozvala je “stranu kiparskih Turaka da poštuje mandat misije UN-a u tampon zoni i da se suzdrži od akcija koje eskaliraju tenzije.” U njenom postu bio je “repostiran” post Mirovnih snaga Ujedinjenih nacija na Kipru (UNFICYP) koji je sadržavao link na zvaničnu izjavu. Vratiću se na nju.
Sat i po poslije Ursule javio se baštovan Josep Borrell, koji u ime EU osuđuje “napad na UNFICYP”, dodajući poziv kiparskim Turcima “da poštuju ovlaštenja misije u tampon zoni UN-a i na nastavak radova na prihvatljiv način u oblasti Pyla/Pile”, dodajući da je zvao Constantinosa Kombosa (ministra vanjskih poslova južnog Kipra).
Ključno u zvaničnoj izjavi UNFICYP-a, kada se apstrahuju osude i ostale “dekoracije”, jeste pominjanje oštećenih vozila i tvrdnja da se “incident dogodio unutar tampon zone u blizini Pyla/Pile dok su mirovne snage UN-a blokirale neovlaštene građevinske radove u toj oblasti.”
Reutersova prva vijest tog popodneva podjednako je bila lišena bilo kakvog konteksta, ali je bila obogaćena vizualnim sadržajem – snimcima nekih ljudi koji se guraju i jednog buldožera koji sklanja neka UN vozila, bodljikavu žicu i betonske prepreke.
Prije nego što pređem na davanje konteksta ovoj priči ili incidentu koji potencijalno može (ponovo) da usija istočni Mediteran, moram se osvrnuti na reakciju s one strane Atlantika. Interesantno, državni sekretar SAD-a Antony Blinken nije “X-ovao” po ovom pitanju, no američki senator Robert (Bob) Menendez, predsjednik Senatskog odbora za vanjske poslove, osuo je teškom artiljerijom u postu: “Oštro osuđujem napad okupacionih snaga kiparskih Turaka na mirovne snage UN-a, kao i napore izgradnje u tampon zoni Pyla, kršeći rezolucije SB UN-a,” dajući link na zvaničnu izjavu. Menendez je tim postom ne samo prekršio diplomatske (a moguće i zakonske) norme, nego i debelo slagao. Prije svega, ako se već poziva na rezolucije UN-a, ne bi se smio spuštati na južnokiparski nivo nazivajući kiparske Turke “okupatorima”. Toga nema ni u jednom dokumentu UN-a. Drugo, bilo bi dobro da ukaže na rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN-a koja se krši. No, to je iluzorno očekivati.
Zvanična izjava lišena je konteksta kao i sve do sada citirano. Zanimljivo je dodati jedan “detalj” iz grčkokiparske lokalne štampe, koji “možda” objašnjava Menendezovu južnokiparsku terminologiju – 25. augusta, navodi portal Politis, senator Menendez svečanom će ceremonijom biti proglašen počasnim građaninom južnokiparskog grada Paphos. Kakva slučajnost!
Dakle, sve što se iz ove pripremne (medijske) artiljerije moglo pokupiti je da je 18. augusta došlo do koškanja u tampon zoni kod mjesta Pile (ili Pyla, što je transkript grčkog naziva) oko neke “nedozvoljene gradnje”. Zato, krenimo redom. Šta je Pile/Pyla?
Pile je jedno od četiri sela koja se nalaze u tampon zoni Ujedinjenih nacija, takođe poznatoj pod nazivom Zelena linija (Yeşil Hat, na turskom). Za razliku od ostala tri – Athienou,Troulloi i Deneia – Pile nije temeljno etnički očišćeno, odnosno prisustvo turskih Kiprana zadržano je i nakon turske intervencije 1974, koja je spriječila dalje pogrome kiparskih Turaka i pripajanje ostrva Grčkoj. Prema (zastarjelim) podacima UNFICYP-a iz 2008. godine, u selu živi 850 grčkih i 487 turskih Kiprana.
Za razliku od grčkih Kiprana, turski stanovnici sela Pile imaju (ogroman) problem u pogledu fizičke povezanosti s maticom, odnosno Turskom Republikom Sjeverni Kipar (TRSK). Jedini put koji vodi ka matičnoj republici prolazi kroz suverenu teritoriju jedne od dvije britanske vojne baze. To u praksi znači da je put do najbližeg sela (Yiğitler) na teritoriji Sjevernog Kipra ne samo dvostruko duži (oko 20 km) nego su oni koji ga koriste, a to su mahom turski Kiprani (državljani TRSK) getoizirani u Pileu, izloženi mrcvarenju na britanskom check pointu, što put od 28 minuta (koliko Google mapa procjenjuje) u realnosti najčešće čini putovanjem od dva sata i više.
Po nekim turskim Kipranima diplomatska bitka za odobrenje izgradnje ili krčenja i proširenja seoskog puta koji povezuje Pile i Yiğitler, a koji bi omogućio državljanima TRSK da normalno komuniciraju s maticom, vodi se još od 1974. godine, po drugima kraće, “samo” 35 godina, a po trećima “samo” 22 godine.
Zid odbijanja kao striktnog sprovođenja (maglovitog) i minimalno mijenjanog mandata UNFICYP-a – mirovne snage UN-a dovedene su rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN-a 183, dalekog marta 1964. – možda bi bio razumljiv da drugoj strani nisu dozvoljavani infrastrukturni projekti, uključujući puteve koji ne samo da prolaze preko Zelene linije nego su građeni na zemlji čiji su vlasnici kiparski Turci (nepotrebno reći – bez njihove dozvole). Drugim riječima, nepristrasnost UNFICYP-a nepostojeća je kategorija i zapravo se ta misija Ujedinjenih nacija pretvorila u instrument grčkih Kiprana kojim se sprovodi diskriminacija i ugnjetavanje turskih Kiprana.
Put koji vlasti Turske Republike Sjeverni Kipar vide, ne bez debelih razloga, kao humanitarni projekat svojim većim dijelom (7,5 km) na teritoriji je Yiğitlera, a manji (4,1 km) na teritoriji Pile. Projekat je skroman – put s dvije trake (u oba pravca po jedna) za razliku od autoputa Larnaca – Dikhelia – Ayia Napa, koji je 1996. dozvoljen grčkim Kipranima. Uzgred, to je taj put zbog kojeg je eksproprisana zemlja turskih Kiprana.
“Stav UN-a o putu Pile–Yiğitler, koji je humanitarni projekat koji ima za cilj da olakša direktan pristup građanima TRSK iz sela Pile njihovoj vlastitoj domovini, kao i naknadne izjave UN-a, nespojivi su s nepristrasnim stavom koji su mirovne snage dužne da ispolje na Ostrvu. UNFICYP, dok je s jedne strane igrao veliku ulogu u eskalaciji tenzija u kontekstu mirnog započetog projekta izgradnje puta, s druge se strane predstavljao kao žrtva u dešavanjima na terenu. Ono što se zapravo očekuje od mirovnih snaga UN jeste da doprinesu rješavanju humanitarnih potreba na Ostrvu. Neobjašnjivo je da su UN, uprkos tome, godinama zatvarale oči pred svršenim činovima administracije kiparskih Grka u tampon zoni, dok su kiparske Turke sprečavale da zadovolje svoje opravdane humanitarne potrebe. Ova situacija jasno pokazuje da UN ne ispunjavaju svoje osnovne dužnosti i funkcije, kao što je ravnopravan pristup dvjema stranama na Ostrvu i pronalaženje rješenja za sporove”, kaže se u saopštenju turskog Ministarstva vanjskih poslova. Kada se znaju činjenice s terena, nemoguće mu je bilo šta prigovoriti.
Nakon sastanka kabineta u ponedjeljak 21. augusta predsjednik Republike Turkiye Recep Tayyip Erdoğan pružio je punu podršku i osudio ovu kampanju protiv Turske Republike Sjeverni Kipar (TRSK). Dodirnuo je, čini mi se, u živac navodeći: “Organizacija turskih država prigrlila je Tursku Republiku Sjeverni Kipar pod svojim ustavnim imenom u Samarkandu prošlog novembra. Postoje zemlje koje se spremaju da otvore predstavništva u TRSK. Izjava EU o ovom razvoju događaja veoma je žalosna ('EU nikada neće prihvatiti sporazum o dvije države za Kipar' – osoba pod krivičnom istragom, Ursula von der Leyen, op.a.). Naša će se borba nastaviti dok se ne osigura jednak suverenitet i jednak međunarodni status Turske Republike Sjeverni Kipar.”
Koliko je problem Kipra komplikovan, a jeste, toliko se istovremeno može pojednostaviti očiglednom (čak i političkim slijepcima ako imaju mrvu iskrenosti) činjenicom da je srž problema uporno grčko odbijanje da prihvate turske Kiprane kao ravnopravne. Kada se to apstrahuje, vrlo je lako okriviti tursku stranu što odbija da bude potčinjena, diskriminisana i ugnjetavana od strane kiparskih Grka. Uostalom: „Mediji imaju moć da nevine učine krivim i da krivce učine nevinim...“ (Malcolm X).
