Čudan predizborni poster Dobre partije (İP) koji je osvanuo prošle sedmice na nadvožnjacima diljem Istanbula govori mnogo o stanju opozicije ujedinjene oko famoznog takozvanog stola za šestero. Na njemu je s lijeve strane fotografija liderke İP-a Meral Akşener s gradonačelnicima Istanbula i Ankare Ekremom İmamoğluom i Mensurom Yavaşom – nesuđenim, a od Akşenerove preferiranim, predsjedničkim kandidatima. Na sredini je veliki slogan “Pisat ćemo historiju”, a na desnoj strani logo Dobre partije.

Poster očigledno zbrzan – fotografija nije snimljena za svrhu predizbornog postera, nego je novinska fotografija uslikana nedavno tokom krize stola za šestero – svjedoči o tome da ta kriza nije u potpunosti prevaziđena, prije svega odsustvom zajedničkog predsjedničkog kandidata stola lidera Republikanske narodne partije (CHP) Kemala Kılıçdaroğlua i odsustvom bilo kakve reference na drugih pet stolica. O apsurdu da İP “prisvaja” (uzgred, nesposobne) gradonačelnike izabrane s liste CHP-a da ne govorimo.

No, slogan “Pisat ćemo historiju”, po mom mišljenju, najapsurdniji je element postera. Treba dosta drskosti da partija koja vuče 7 posto glasova pretenduje na pisanje buduće historije Republike Türkiye.

A kad već govorimo o historiji. Samo prošle sedmice desilo se više historije nego u godinama (pa i decenijama) koje su “pojele” koalicione klijentelističke vlade prije dolaska Partije pravde i razvoja (AKP) i Recepa Tayyipa Erdoğana na vlast u Republici Türkiye.

Nakon što je prošle sedmice određena cijena prvog automobila domaće proizvodnje u Republici Türkiye – TOGG – porudžbine su počele da pljušte. Samo za prvih 24 sata građani su poručili oko 22 hiljada automobila čija se cijena, u zavisnosti od konfiguracije,  kreće između 953.000 TL (oko 50.230 dolara) do oko 1,22 miliona TL. Tokom sljedećih šest sati broj poručenih vozila dostigao je 29 hiljada. Jedan višedecenijski vizionarski san time je ostvaren. Ono što najviše impresionira u toj vijesti jeste povjerenje i, što ne reći,  patriotizam iskazan interesovanjem za prvi domaći automobil. Električni automobili nisu (bili) baš popularni. Podaci kažu da je od 2012, kada su se pojavili na tržištu, prodato svega oko 15 hiljada. Uporediti to s 29 hiljada u 30 sati. Pritom, to povjerenje i ponos postoje unatoč bjesomučnoj (crnoj) propagandi opozicije i opozicionih medija. Vjerovali ili ne, još postoje “novinari” koji tvrde da ni fabrika TOGG-a ne postoji. Prošla su vremena (kojih sam bio svjedok) kada se izraz “turski proizvod” (Türk malı) upotrebljavao posprdno. E, to je pisanje historije!

U subotu, 18. marta 2023, bilo je obilježavanje 108. godišnjice bitke na Galipolju. Na svečanosti, kojoj nije prisustvovao nijedan predstavnik opozicije (toliko o patriotizmu), predsjednik Republike Erdoğan otvorio je restauriranu Seddülbahir tvrđavu i državni put Gelibolu – Eceabat. Oba imaju značaj koji uveliko prevazilazi lokalni. Seddülbahir tvrđava, koja se nalazi na samom ulazu u Dardanele s evropske strane, bit će (još jedan) magnet za turiste zainteresovane za historiju generalno, a za spomenutu bitku posebno. Bitku koja je u velikoj mjeri odredila duh moderne Republike Türkiye. Çanakkale ruhu, odnosno Duh Çanakkalea, duh opstanka i pobjede unatoč okolnostima. Značaj Seddülbahir tvrđave, restaurirane i otvorene za posjetioce, bitan je element održavanja tog duha.

Put Gelibolu – Eceabat sa svojih 32 kilometra dužine jeste “detalj” kada se uporedi s desecima hiljada kilometara asfaltnih puteva izgrađenih u posljednjih dvadeset godina. Međutim, kada se pogledaju detalji tog “detalja” i činjenicu da s četirima tunelima ukupne dužine više od  5 kilometara, ovaj novi put skraćuje vrijeme vožnje s 45 na 20 minuta ,vidi se njegova važnost. Ušteda u vremenu i gorivu procjenjuje se na 160 miliona lira godišnje, a smanjenje emisije ugljendioksida na skoro 4.500 tona.

Otvaranje je bila prilika da se podsjeti na “Çanakkale 1915”, most preko Dardanela koji je otvoren 18. marta prošle godine. Četvrti most koji je premostio Evropu i Aziju za godinu dana prešlo je oko 2 miliona vozila. To je skoro 5 i po hiljada dnevno. Preračunato u trajekte, kako su se Dardaneli prelazili prije mosta, to je 68-69 dnevno, da o čekanju (često višečasovnom) i nemogućnosti prelaska po nevremenu i ne govorimo.

Sva ta računica me je podsjetila na vijest iz juna 2012, kada je gradonačelnik Çanakkalea (CHP) odlučio da poveća kapacitet trajekata izgradnjom novog pristaništa na milion vozila dnevno. To je ta razlika u vizijama. CHP po pravilu na zjapeću ranu pokušava da stavi flaster.

U govoru je predsjednik Erdoğan obnarodovao još jedno produženje Sporazuma o žitaricama, odnosno kako se zvanično naziva Crnomorske inicijative za žito, diplomatskog uspjeha Republike Türkiye kojeg ne bi bilo da je opozicija na vlasti.

Istog dana, u subotu 18. marta, svjetlost dana ugledao je TF-X nacionalni stelt borbeni avion pete generacije. Predsjedavajući Odbrambene industrije (SSB) Ismail Demir tom je prilikom putem Twittera izjavio: “U znak sjećanja na naše šehide! Rekli smo da ćemo 18. marta izvući naš nacionalni borbeni avion iz hangara. Naš avion je danas na pisti! Pod vodstvom našeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, ako Bog da, vidjet ćemo kako se on uzdiže nad nebom naše domovine.”

Razvijen od Turske vazdušne i svemirske industrije (TUSAŞ), TF-X MMU ima tehnologije i karakteristike koje se nalaze u ratnim avionima pete generacije. To će pružiti priliku za strateški napad na ciljeve zrak-zrak i zrak-zemlja. Ima potpuno domaću infrastrukturu za sigurnu razmjenu podataka i korištenje pametne municije. S TF-X MMU Republika Türkiye postaje jedna od rijetkih zemalja s infrastrukturom i tehnologijom za proizvodnju borbenog aviona pete generacije. Ogroman, u svakom pogledu historijski korak ka samodovoljnosti u odbrambenoj industriji. E, to je pisanje historije!

U januaru ove godine istanbulski gradonačelnik İmamoğlu otvorio je liniju metroa (koju je izgradila država, a ne grad). Snimak čuđenja Akşenerove i Kılıçdaroğlua da metro vozi sam, te ushićenje İmamoğlua, koji ponavlja da se vrata otvaraju “automatski”, bio je viralan, a govori sve o dosegu poimanja savremene tehnologije vodećih ljudi opozicije. Koliko su smiješni u očima obaviještenih, nisu ni sami svjesni, i to je najzabavnije i u isto vrijeme tragično.

U nedjelju, 19. marta 2023, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan otvorio je tursko strateško postrojenje za preradu bora, prvu fabriku karbid-bora u zemlji. Obraćajući se na ceremoniji inauguracije, Erdoğan je rekao da će pogon za proizvodnju bor-karbida u provinciji Eskişehir, koji predstavlja investiciju od 80 miliona dolara (1,52 milijarde TL), postati prvi pogon te vrste na svijetu.

Bor-karbid ima različite primjene, kao što je u oklopnim mehaničkim dijelovima otpornim na habanje, koji su neophodni za odbrambenu industriju. Ovi proizvodi mogu se naći u širokom spektru artikala, od personalnih prsluka do zaštićenih ploča, rekao je predsjednik. “Cilj je implementacija sveobuhvatnog sistema koji počinje od sirovina i proteže se do finalnog proizvoda, odražavajući odlučnost da se maksimiziraju potencijalne koristi od ove investicije”, dodao je Erdoğan.

Ovom fabrikom, koja će proizvoditi 1.000 tona bor-karbida godišnje, Türkiye se od uvoznika (350 tona godišnje) pretvara u izvoznika. E, to je pisanje historije!

Ponovit ću – samo prošle sedmice  desilo se više historije nego u godinama (pa i decenijama) koje su “pojele” koalicione klijentelističke vlade i sistem koji opozicija priziva da se vrati, a koji je bio prije dolaska AK partije i Recepa Tayyipa Erdoğana na vlast.