Dvije svijeće obasjavaju crkvu u Tyru slabim sjajem. Tiho je, osim polaganih, tihih pjevanja molitve na arapskom.

Na početku službe samo nekoliko članova maronitske zajednice sjedi u klupama.

Služba će se nastaviti do večeri, kada će tihe molitve postati božićne pjesme koje će pjevati djeca iz grada na jugu Libanona.

"Molimo se za mir", rekao je otac Saab Yaacoub za Middle East Eye prije početka službe. Oko 20 km južno od Tyra, eskaliraju borbe između Izraela i libanonske oružane skupine Hezbollah.

Samo nekoliko sati prije službe, žena je ubijena u izraelskom bombardiranju njezine kuće u pograničnom selu Maroun al-Ras. Suprug joj je teško ozlijeđen.

Ispod crkve je prostorija iz bizantskog doba koja datira iz drugog stoljeća. Njeni su zidovi izdržali test vremena, kamenje je još uvijek čvrsto spojeno unatoč potresima, poplavama i ratovima tokom gotovo dvije hiljade godina.

Tyr je jedan od najstarijih stalno naseljenih gradova na svijetu. Prije više hiljada godina, oko devetog stoljeća prije Krista, feničanski lučki grad bio je najmoćniji na Mediteranu, prema knjizi arheologa Alija Badawija.

Prema lokalnom vjerovanju, Isus je navodno šetao ulicama grada, bos nakon što su mu ukrali obuću. Također se vjeruje da je grad svjedočio jednom od Isusovih čuda, kada je izliječio ženinu kćer koja je imala đavla u sebi. Kaže se da je u obližnjem selu Qana Isus pretvorio vodu u vino, što je njegovo prvo čudo.

Tyr je također izdržao tisućljeća sukoba i osvajanja. Okupirali su ga Egipćani, Rimljani, križari, Osmanlije, Francuzi i, u novije vrijeme, Izraelci 1980-ih.

Sada još jedan krug sukoba izbija izvan drevnih zidina grada, dok Izrael i Hezbollah gotovo svakodnevno izmjenjuju napade. Iako su nasilne razmjene vatre između Izraela i Hezbollaha uglavnom suzdržane od 7. oktobra, raste strah da bi uskoro mogao izbiti "sveopći" rat.

"Molimo se za one koji su bombardirani. One koji žive na jugu (Libanona) i također one u Gazi", rekao je otac Yaacoub.

Nekoliko minuta hoda od crkve u povijesnoj kršćanskoj četvrti Tyra, 77-godišnja Marie Haddad i njezina porodica pripremaju se za Božić u sjeni rata. Marie je za MEE rekla da je zabrinuta i da se mogu čuti zvukovi bombi i metaka.

"Bojimo se da će napasti Sour (arapski naziv za Tyr), možda na Božić", rekla je.

 – Molimo se Bogu da nas zaštiti.

Mariena porodica jedna je od oko 540 kršćanskih porodica, sastavljenih od katoličke (306), maronitske (170) i pravoslavne skupine (65), koje žive u većinski šiitskom gradu, prema riječima gradonačelnika Tyra Hassanu Dbouku.

Dbouk je rekao za Middle East Eye da Tyr karakterizira "snažna društvena struktura", dom je ljudima različitih vjera koji su živjeli jedni pored drugih stotinama godina. Kazao je da bi se gradskom slavlju Božića inače pridružili i muslimani i kršćani.

Međutim, ove godine "rat u Gazi i Libanonu je utjecao na sve", rekao je, istaknuvši i veliki broj "mučenika", odnosno onih koji su umrli od bombardiranja.

Jedna od Marienih kćeri, 51-godišnja Ursula Jounia, sjedi pokraj malog božićnog drvca ispod kojeg su postavili jaslice.

"Bojimo se", rekla je za MEE. "Za sada je sve u redu - ali Izrael je sve bliže, napada sela koja su nam bliža."

Iako je nasilje na jugu Libanona uglavnom ograničeno na područja uz granicu, nešto izraelskog granatiranja pogodilo je ciljeve dublje u teritoriji Libanona. Izraelska bespilotna letjelica krajem oktobra pogodila je lokaciju u području Iqlim al-Tuffah, oko 20 km od granične crte. Izraelski napadi također su pogodili Qlaileh i Chaaitiyeh, gradove udaljene samo 10 km od Tyra.

Ursula je rekla da je prije otprilike mjesec dana kuća njezine rođakinje u pograničnom selu Rmaich uništena u izraelskom zračnom napadu. Većina drugih članova njezine porodice koji su živjeli blizu granice pobjegli su iz svojih sela od početka borbi.

"Nismo sretni. Osjećate da su ljudi uplašeni", rekla je. Ipak, zahvalna je što je u svom domu, okružena svojom djecom. Rekla je da će ipak pripremiti gozbu za Božić, koja će uključivati meghli, libanonski puding od riže koji se obično priprema oko praznika.

"Iako smo zabrinuti, pokušavamo održati praznični duh u našem domu", rekla je, podigavši pogled prema svjetlucavim svjetlima oko svog drvca.

Drugi u Tyru - uključujući mnoge koji su raseljeni zbog borbi na jugu - nisu te sreće kao Marie i njezina porodica. Joseph Mounir Kalaksh (45) ove godine neće moći provesti Božić s četiri svoje kćeri.

Više od 68 dana, dom za Josepha, njegovu ženu i bebu bila je mala improvizirana soba s ceradama unutar učionice u školi u Tyru. Krajem oktobra, Joseph i njegova obitelj pobjegli su iz pograničnog sela Ramyeh, gdje su živjeli nekoliko mjeseci prije izbijanja rata.

Josephove najstarije četiri kćeri, Joyce, Joel, Johanna i Josian, sada su kod svog ujaka u libanonskoj prijestolnici Bejrutu, kaže Joseph dok pokazuje fotografiju svojih djevojčica.

Joseph je prije rata radio kao kamenoklesar. Ali otkako je raseljen u borbama, ostao je bez posla i ne može priuštiti božićne darove za svoje kćeri, niti troškove autobusa za njega i njegovu ženu do Bejruta.

“Jako je teško. Sve ovo nam se nije smjelo dogoditi”, kaže. "Seljenje iz naših domova i naše zemlje bilo nam je jako teško."

Libanonski Crveni križ (LRC) trenutačno pomaže više od 22.000 ljudi, uključujući više od 5.000 porodica, koji su raseljeni od početka borbi 8. oktobra, prema Mortadi Mhanni, čelniku Sindikata upravljanja katastrofama u Tyru. Mnogi, poput Josepha, već mjesecima žive u pet skloništa za prognanike u gradu.

Ove su obitelji samo djelić od procijenjenih 72.437 ljudi u Libanonu koji su raseljeni od oktobra, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM).

Deseci nedavno raseljenih porodica čekaju u redu ispred Mhanninog ureda, nestrpljivi da im on i njegov tim pomognu da se registriraju za dobivanje košara s hranom. “Ti su ljudi izgubili svoj novac, svoje dragocjene stvari i posao. Gotovo dva i pol mjeseca ove krize, ljudi su umorni,” kaže Mhanna.

Mortada kaže da je od završetka primirja u Gazi 1. decembra i otkad su se nastavile borbe na libanonskoj granici s Izraelom, dodatnih 7000 ljudi pobjeglo s juga i zatražilo pomoć od Crvenog križa. S obzirom na priljev ljudi, kaže, “u skloništima više nema mjesta”, a bore se kako bi nedavno raseljenima osigurali dovoljno hrane i deka.

Mhanna dodaje da je od završetka primirja u Gazi 1. prosinca i otkako su se nastavile borbe na granici Libanona s Izraelom, dodatnih 7000 ljudi pobjeglo s juga. S obzirom na priljev ljudi, kaže, "u prihvatilištima više nema mjesta", a sindikat se bori kako bi nedavno raseljenima osigurao dovoljno hrane i deka.

Joseph odmahuje glavom dok gleda po maloj prostoriji, jedva dovoljno velikoj da u nju stane stolić u sredini. Za Božić ove godine "nema slavlja", rekao je.

"Prošle godine bilo je veliko iščekivanje slavlja. Ali ove godine ništa."

Prisjeća se božićnih svečanosti u pograničnom selu Rmaich, gdje je rođen i živio većinu svog života prije nego što se preselio u Ramyeh. "Zvona bi zvonila cijeli dan i cijelu noć. Cijelo selo, crkve i ceste, bili su okićeni svjetlima", opisuje. "U našem domu imali smo božićno drvce, s jaslicama ispod", dodaje.

Ali ove je godine Joseph ostavio svoje božićne ukrase za sobom.

Joseph je staru školsku ploču u svojoj sobi prekrio crtežima cvijeća, drveća i ptica. Crteži, iako skicirani jednostavnom bijelom kredom, dodaju živost prostoriji okruženoj blagim zidovima i ceradom.

Joseph je i umjetnik: kipar. Unutar 35 godina koliko se bavi svojim zanatom, isklesao je od granita sve, od pepeljara do Djevice Marije, kaže. Kada se vrati u svoj dom, veseli se povratku svojoj umjetnosti.

U maronitskoj crkvi nastavlja se tihi bubanj molitve. Njihovo pjevanje odjekuje s poda, vjernici stoje iznad tisuću godina stare sobe.

U prognaničkom skloništu Josip kaže da su njegovi prijatelji i obitelj s juga već proživjeli 34 dana rata s Izraelom 2006. Vjeruje da će i oni ustrajati u ovom ratu, poput zidova drevne bizantske sobe koji su stajali kroz burna razdoblja tijekom tisućljeća.

"Srećom, ljudi s juga su otporni", rekao je Joseph, okrenuvši se da pogleda svoje skice nacrtane kredom.