Mete Gazoz postao je junak Turske kada je osvojio zlatnu medalju u streličarstvu u Tokiju. Sa samo dvadeset dvije godine, Gazoz je ove godine na olimpijadi pokazao veliki uspjeh pobijedivši starije i iskusnije protivnike. U polufinalu je pobijedio predstavnika Japana Takaharu Furukawu, a zatim u finalu dvanaest godina starijeg Italijana Maura Nespolija, te zasluženo odnio zlatnu medalju. Njegovo takmičenje u Tokiju pratio je i turski ministar omladine i sporta Mehmet Kasapoğlu, a odmah nakon osvajanja medalje predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan telefonom je razgovarao s Gazozom i čestitao mu.
Ovaj svjetski uspjeh mladog turskog streličara nije jedino što je zanimljivo, posebno za nas u Bosni i Hercegovini. Naime, ovaj olimpijski prvak porijeklom je iz Bosne i Hercegovine. Kako prenose turski mediji, njegovi preci iz Bosne i Hercegovine, koji su se prezivali Gazazović, davnih su godina otišli u Tursku u grad Sakarya. Tada su u Turskoj koristili prezime Askeroğlu, što je otprilike bio prevod Gazazovića, a zatim su prezime prvo promijenili u Gazez, te na kraju u Gazoz.
Današnji ponos Turske mladi Gazoz primjer je i kako se trudom i radom ostvaraju snovi i ciljevi. Naime, Gazoz je još 2017. godine u jednoj izjavi kazao da mu je cilj 2020. godine na olimpijadi osvojiti zlatnu medalju, što je i ostvario. Gazoz je inače rođen 8. juna 1999. godine u Istanbulu. Otac Metin Gazoz također je bivši reprezentativac u streličarstvu, a i majka se bavi istim sportom i vodi klub streličarstva. Gazoz se 2010. godine profesionalno počeo baviti streličarstvom, ali je već s pet godina se upoznao sa strijelom i lukom.
Međutim, do samog profesionalnog početka bavio se i drugim sportovima koji su bili priprema njegovom uspjehu. Od šest do devet godina trenirao je isključivo plivanje kako bi ojačao leđne mišiće i ramena. Išao je i na kurs crtanja zbog koncentracije vida, što je u streličarstvu itekako bitno, jer kako kaže njegov otac, bitno je uočiti razliku između gledati i vidjeti. Upravo je otac jedan od zaslužnih ljudi u Gazozovom uspjehu jer je i sam nastavnik sporta. Nakon uspjeha na olimpijadi, otac Gazoz za turske medije pojasnio je i kako je tekao ovaj težak put do uspjeha.
“U streličarstvu je jako bitno desna i lijeva strana mozga, zatim ruke 'odvojeno' obavljaju zadatak, a uz to morate kontrolirati vaše osjećaje i misli, što je jedno od ključnih stvari jer u tim trenucima puls je visok, srce radi ubrzano i sve to treba držati pod kontrolom. Zato je išao na kurs klavira. U svakom sportu postoji taktika, te je zbog toga išao i na šah. Također, bitan je i duh ekipe, zato je tri godine trenirao fudbal, a kako bi još bolje razvio koordinaciju trenirao je košarku. Kako ne bi imao tremu na nastupima, slao sam ga u školski hor, pa je pjevao pred hiljadama ljudi na stadionu”, rekao je otac Gazoz, dodajući da je ovo sve do 2010. godine, kada je postao član reprezentacija Republike Turske. Ostatak treninga proveo je u reprezentaciji u kampovima radeći naporno na kondiciji i ostalim potrebnim karakteristikama. Otac navodi kako su od samog početka imali veliku podršku reprezentacije, gdje je s Gazozom radila ekipa od dvanaest ljudi, uključujući i psihologa, te da je ovo i pokazatelj da bez rada nema sreće u uspjehu.
Već 2013. godine na Svjetskom omladinskom streličarskom prvenstvu održanom u Kini osvojio je srebrenu medalju. Dvije godine nakon, na Evropskom takmičenju bio je na 46. mjestu, a već godinu nakon, na Evropskom šampionatu osvojio je srebrenu medalju. Sa svojih sedamnaest godina učestvovao je na ljetnim olimpijskim igrama 2016. godine i bio je najmlađi član reprezentacije Republike Turske. Na Svjetskom omladinskom takmičenju u streličarstvu 2017. godine osvojio je treće mjesto, a godinu nakon u Španiji na Mediteranskim igrama osvojio je zlatnu medalju. Iste godine u Berlinu na svjetskom takmičenju osvojio je četiri zlatne medalje i izabran za “najboljeg sportistu godine”. Na takmičenju evropskog “Grand Prixa” 2019. godine, održanog u Bukureštu, osvojio je prvo mjesto i s osvojenih 698 bodova postao vlasnik rekorda. Te je godine izabran i na listi “30 ispod 30” Forbes časopisa za Tursku.
Na Ljetnim olimpijskim igrama Tokio 2020, u kategoriji ekipnog takmičenja, osvojio je četvrto mjesto, te na samom kraju prošle sedmice i zlatnu medalju na Olimpijadi u Tokiju.
Turski mediji prenose još jednu anegdotu, odnosno razgovor koji je Gazoz još kao školarac imao sa svojim ocem. Naime, Gazozu se nije sviđalo njegovo prezime koje na turskom jeziku znači mineralna voda. Došao je iz škole kući uplakan i pitao oca zašto se baš preziva Gazoz, rekavši mu da mu se ne sviđa njegovo prezime. Na to ga je otac upitao da li zna kako mu se preziva prijatelj Mehmet iz razreda, na šta je Gazoz negativno odgovorio. Zatim ga je pitao da li zna kako se preziva prijateljica Ajša, na šta je Gazoz opet negativno odgovorio. “Eto vidiš, a tebe svi poznaju, svi zovu Mete Gazoz”, odgovorio mu je tada otac. Tako je i sam Mete vremenom zavolio svoje prezime Gazoz, koje dolazi od Gazazović.
Na samome kraju i Bosna i Hercegovina može biti ponosna što jedan olimpijski prvak vuče korijene upravo s ovih prostora. Iako, ako se prisjetimo kako su pojedinci reagirali na vijest da je glavni imam Aja Sofije Bošnjak optužujući Tursku da Bosnu uvlači u svoju politiku, ne bismo se iznenadili da i ovaj uspjeh naiđe na negativne komentare.