Bošnjački kompleks manje vrijednosti

U raznim člancima, knjigama, na društvenim mrežama i portalima lijepo se mogu vidjeti posljedice polustoljetnog nametanja stida i utjerivanje kompleksa manje vrijednosti Bošnjacima.

Kao rezultat tog nametnutog samostida skribenti s bošnjačkim imenima uvijek imaju tu bolesnu potrebu da sebe prikažu kao nekakve multikulturne osobe, takoreći stanovnike Svijeta, kojima je stran svaki nacionalizam. Oni ni u najdaljoj primisli ne žele da ih neko poveže s nekakvim islamskim naslijeđem – gluho i daleko bilo!

Često to poprima karikaturalne proporcije kao što ćemo vidjeti u sljedećem primjeru.

Neposredno nakon završetka rata, lijeva obala Mostara sva u ruševina, a više desetina hiljada Bošnjaka protjerano širom svijeta. Jedna moja rodica, danas rahmetlija, piše kako “vrijeme čini svoje, a meni se nakon raznih proteklih pogroma slažu slike sjećanja na neke, meni poznate, drage sugrađane, za koje više ne znam gdje su, koji su otišli daleko, daleko iza sedam mora i bezbroj gora...”

Ponijela mi rodicu inspiracija, pa stade nabrajati koga više ne viđa. Sad bi se očekivalo da napiše kako više ne susreće, naprimjer, Sadija Ćemalovića, niti Ismeta Salahovića (njih dvojica mi prva padoše na pamet), niti desetine hiljada drugih mostarskih, poznatih i manje poznatih, Bošnjaka.

Ali ne! Rodica je multikulturna i “stanovnica Svijeta”, a članak mora biti “suživotni” pa stade nabrajati “ne viđam više ni gospodina Haima Romana, niti Cezara  Danona, niti doktoricu Hajon...”, niti desetine drugih mostarskih Jevreja koje rodica nabroji i koji joj nedostaju!?

To vam je taj blesavi bošnjački kompleks manje vrijednosti u svojoj najčistijoj formi kojeg se mnogi, trideset godina poslije rata, još ne mogu osloboditi!

^{(Izvor: Facebook)}