Bošnjaci su rijedak narod, služio se s tri pisma: Nepismenost počinje nakon napuštanja arebice

Bosančica je kod Bošnjaka još od 15. i 16. stoljeća postepeno ustupala mjesto arebici (arabici). Arapsko pismo (drugo po raširenosti u svijetu, odmah iza latinice) prihvaćeno je kao sastavni dio islamske kulture i ono vremenom (od početka 17. st.) postaje sve raširenije pismo Bošnjaka, jer se učilo u osnovnim vjerskim školama (mektebima).

Početne škole za opismenjavanje, sibjan-mektebi, otvaraju se rano (u Sarajevu već u drugoj polovini 15. st.). Arebicom je pisana cijela alhamijado literatura (književnost na maternjem jeziku pisana arapskim pismom prilagođenim bosanskom jeziku).

Prilagođavanje arapskoga pisma fonetskom sistemu bosanskog jezika iziskivala je svakidašnja praksa. Zabilježeno je više takvih pokušaja, nejednakoga dometa. Poslije pokušaja Mustafe Rakima da oblikuje stabilniji arebički pravopisni uzus, slabo su prošli i kasniji poduhvati (krajem 19. i početkom 20. st.) Omera Hume, Ibrahima Berbića, Junuza R. Stovre, Ibrahima Seljupca i Arifa Sarajlije.

Uzus Mehmeda Džemaludina Čauševića (s početka 20. stoljeća) – "i   rješenjima i primjenom nadrastao sve svoje prethodnike" – brzo je bio prihvaćen, osobito od pisaca vjerskih knjiga. Njegov način pisanja arebicom poznat je kao matufovača / matufovica, a po upotrebi u školama nazivan je i mektebicom. Štampanje knjiga arebicom završeno je 1941. godine (kada je izašlo djelo M. Seida Serdarevića Fikhul-ibadat), ali taj alfabet i dalje zadržavaju pojedinci u ličnoj prepisci.

U cjelini posmatrano, Bošnjaci su u 19. stoljeću bili jedan od rijetkih naroda u svijetu koji su koristili tri pisma, dok se nepismenost među Bošnjacima širi nakon napuštanja arebice, a prije proširenijeg ovladavanja, prije svega, latinicom u prvoj polovini 20. stoljeća.

U prilog ovoj temi iz Historijskog arhiva Sarajevo predstavljamo dva djela pisana arapskim pismom na bosanskom jeziku.

Masā’il fiqhiyya, (str. 1-53; 18,8 x 12), djelo o fikhskim pitanjima pretežno vezanim za islamsku molitvu (namaz). Napisao ga je Sejfullah Proho na bosanskom jeziku. U Historijskom arhivu Sarajevo čuva se prijepis koji je 1902. godine uradio hafiz Mustafa Buturović iz Seonice kod Konjica  (preselio 1946. godine).

Maǧmu‘a al- ẖutab bi al-luġa al-bosnawiyya (Fol. 170; 17 x 10,5). Zbirka hutbi na bosanskom jeziku pisana arapskim pismom, koju je napisao hafiz Mustafa b. Adem-beg Buturi (Buturović) iz sela Seonice kod Konjica (preselio 27. januara 1946. godine u Sarajevu).