Jordanska rezolucija dokument je koji je u ovom izuzetno složenom historijskom trenutku pokazao “ko je na kojoj strani”. Jasno je da se svijet ponovno polarizira, samo ovaj put bjelosvjetski lideri biraju između humanizma i imperijalizma, a ko će se svrstati u koji blok umnogome ovisi, nažalost, o političkim interesima i preslagivanjima. Ono što je sigurno, zemlje u okruženju, ne tako geografski niti diplomatsko-politički silne, pokazale su svu svoju dijametralnost kada je riječ o zauzimanju stava o agresiji Izraela na Palestinu, a stavovi u vezi s izraelsko-palestinskim sukobom u dobroj su mjeri, opet nažalost, refleksija međuodnosa tih država.

Usvajanjem Jordanske rezolucije u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija trebalo je biti uspostavljeno hitno, trajno i trenutno primirje u izraelsko-palestinskom sukobu. Umjesto da jedan ovakav dokument, koji je u ime Arapske lige predložio Jordan, bude usvojen jednoglasno, 14 zemalja članica UN-a bilo je protiv, dok je čak 45 bilo suzdržanih. U konačnici, Generalna skupština UN-a je sa 120 glasova za ipak usvojila jordanski nacrt rezolucije. Bosna i Hercegovina bila je zajedno s Crnom Gorom i Slovenijom za usvajanje ovog za Palestince života vrijednog dokumenta, dok su, govorimo li o zemljama u okruženju, Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija bile suzdržane. Interesantno je da je Hrvatska, zemlja članica Evropske unije, bila protiv prekida krvoprolića u pojasu Gaze.

Od 7. oktobra, nove prekretnice u izraelsko-palestinskim odnosima, ne stišava se glas podignut u svim krajevima svijeta koji poziva na prekid ubijanja palestinskih civila. Uprkos različitim stavovima u UN-u, pa i samih vlasti u našem okruženju, protesti protiv ubijanja palestinskih civila organizirani su, osim Sarajeva, i u Zagrebu, Beogradu, Podgorici, Skoplju, ali i mnogim drugim gradovima. Razočaravajuća je činjenica da se protestima ništa posebno ne može postići na “hlađenju” uzavrele situacije na Bliskom istoku, ali je time ipak poslana moralna podrška zajednici kojoj je, po svemu sudeći, namijenjen nestanak. U Sarajevu se, ako govorimo o brojkama, okupilo nekoliko hiljada ljudi na trgu preko puta Vijećnice, dok su se u Zagrebu na Trgu žrtava fašizma i u Beogradu na Trgu republike našle stotine ljudi s transparentima u rukama na kojima je pisalo “Free Palestine”.

Majed Maarouf, Emina Bužinkić i Milena Repajić našli su se na listi organizatora protesta podrške Palestini u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Svi su saglasni da je uvijek dolazilo do dodatnog prolijevanja krvi kada god se čekala reakcija svjetskih vladara u rješavanju kriznih stanja u bilo kojem dijelu Zemlje, ali, s druge strane, jasno im je da se oni na poziciji moći na proteste, uvjetno rečeno, običnih, malih ljudi, naprosto odluče napraviti slijepi i gluhi. Ipak, ono što mogu u ovim trenucima prokomentirati svakako jeste odluka domaćih i regionalnih vlasti o tome kako glasati o Jordanskoj rezoluciji.

IZRAEL – JEDINA DRŽAVA BEZ DEFINIRANIH GRANICA

U ime Palestinske zajednice u BiH Majed Maarouf najprije se želio zahvaliti bh. predstavnicima koji su glasali, kako je naveo, za pravednu rezoluciju. Ko god podržava palestinsko pitanje, smatra on, podržava pravdu i mir na Bliskom istoku, u Palestini koja nikada nije doživjela svoj mir. Također, pozvao je i sve one države koje nisu glasale za jordansku rezoluciju da preispitaju svoj stav jer misli da stavovi koje je zauzela svaka od tih država u Vijeću sigurnosti UN-a ne predstavljaju stav i njihovih naroda.

“Različito glasanje zemalja u regiji Zapadnog Balkana jasno reflektira različite međunarodne interese tih zemalja, tj. ko više a ko manje sluša američku administraciju. Pogledajte samo jedan apsurd koji je u prošlosti bio prisutan ovdje – kada je 2012. godine bilo glasanje u Vijeću sigurnosti UN-a o priznavanju nezavisne Palestinske države, Bosna i Hercegovina bila je tada jedna od 15 država koje su bile suzdržane. Srbija je često bila za palestinsko pitanje, ali ovaj put je bila suzdržana. Međutim, budimo krajnje jasni, taj rezultat iz 2012. godine i takvi rezultati poslije u vezi s Bosnom i Hercegovinom i Palestinom produkt su aktivnosti prosrpskih snaga, danas Milorada Dodika, koje su uvijek bile kočničari. Na glasanje o jordanskoj rezoluciji, nažalost, uveliko utječu i unutrašnja previranja svake od država regije, ali nama je bitno da je običan narod s nama. Vjerujte da imamo dosta poziva i iz entiteta Republika srpska koji podržavaju palestinsko pitanje, koji su dali čak i donaciju”, kazao je Maarouf za Stav.

Ističe kako Palestinska zajednica u Bosni i Hercegovini, kao udruženje, dosta komunicira i s ljudima iz regije koji podržavaju palestinsko pitanje, bez obzira na to koje su nacije, vjere ili druge pripadnosti. Napominje kako ti ljudi prate dešavanja u Palestini iz minute u minutu i kako svjedoče stradanju, genocidu koji čini izraelska vojska nad palestinskim narodom u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali.

“Palestinski problem nije počeo 7. oktobra, palestinska patnja traje više od 75 godina. Ko god pronalazi opravdanja u tome da su palestinski borci upali na teritorije pod izraelskom kontrolom, taj debelo griješi. Oni se trebaju prvo zapitati zašto su se palestinski borci odlučili na takvu akciju, a odgovor mogu pronaći u vijestima u medijima koji govore o tome šta se dešavalo na Zapadnoj obali samo sedam do deset dana prije tog 7. oktobra. Tamo se dešava hapšenje, ubijanje, rušenje kuća i kolektivno kažnjavanje svaki dan. Palestinski narod ne mrzi nikoga, on samo želi život i mir u svojoj državi. Palestinski narod nema ništa protiv Jevreja. Uvjeren sam da možemo živjeti u dobrosusjedskim odnosima. Ove vlade koje danas glasaju protiv bilo koje rezolucije koja ima za cilj uspostavljanje mira bit će sigurno kažnjene od svojih naroda na izborima. Bitno je istaći i to da trenutna vlast u Izraelu predvođena američkom administracijom vrši pritisak na sve svjetske vlade. Bili smo svjedoci kako su od prvog dana rusko-ukrajinskog konflikta mnoge svjetske vlade bile spremne na uvođenje sankcija Rusiji, ali ovdje zločin traje 75 godina i nikakve sankcije ne vidimo. Izrael je jedina država na svijetu koja nikada nije definirala svoje granice. Ko god kaže da Izrael ima pravo da se brani, neka ih pita u kojim se to granicama imaju pravo braniti. Oni okupiraju jedan dio Libanona, Sirije, većinski dio Palestine... To svijet gleda, ali šuti. To nas najviše boli”, napomenuo je naš sagovornik.

Nije propustio iskazati svoju zahvalnost zbog istinski velikog odaziva humanitarnoj akciji za pomoć Palestini, koja još traje u našoj državi. Navodi kako je Bosna i Hercegovina digla svoj glas za pojas Gaze i Zapadnu obalu, glas za Palestinu, što je glas za pravdu, mir i prestanak ubijanja.

“Ponosan sam na sve što su ljudi u Bosni i Hercegovini učinili za narod kojem pripadam – od učestvovanja u organizaciji skupova podrške, do učešća u humanitarnim akcijama. U petak i subotu imali smo humanitarni bazar na kojem je skupljeno tačno 14.819 KM. Zaključno s ponedjeljkom ostvarena su 24.522 poziva na humanitarni broj telefona, a direktno na račun Palestinske zajednice Bosne i Hercegovine u okviru donacija za akciju uplaćeno je još 35.590 KM. To je više od 125.000 KM. To puno znači! Kada je riječ o direktnim uplatama, preko uplatnice, bilo je uplaćenih i po nekoliko hiljada maraka odjednom, a bilo je i onih od pet maraka. Ako mi vjerujete, tih pet maraka vrijedi kao pet miliona. Neko ko možda i nije u tako dobrom materijalnom stanju ipak je otišao u poštu ili banku, ispunio uplatnicu i plus platio proviziju na donirani iznos”, istakao je Majed Maarouf.

“DESNA STRANA GENOCIDA”

Emina Bužinkić, organizatorica protesta podrške Palestini u Zagrebu, naglasila je kako je nedavno okupljanje u glavnom gradu Hrvatske uspjelo na jednom mjestu sastaviti ljude iz različitih društvenih krugova. U Inicijativi za slobodnu Palestinu kaže da su zadovoljni činjenicom što su održali mirni skup, stajali dostojanstveno i u solidarnosti sa svim žrtvama te složno tražili prekid vatre i genocida kao i otvaranje humanitarnih i evakuacijskih puteva u pojas Gaze.

“Svakodnevno smo pratili obavijesti iz Gaze, odnosno zahtjeve tamošnjih ljudi koje smo artikulirali na našem okupljanju. Protest je bio posebno značajan za palestinsku zajednicu koja je na njemu našla podršku kakvu je bilo teško nazrijeti u polarizirajućim diskusijama u javnosti i tendencioznom medijskom izvještavanju. Ovo okupljanje bio je i značajan prostor za iskaz suosjećanja i sa žrtvama u Izraelu te jasno artikuliranje kritike izraelskog kolonijalističkog projekta okupacije i kolonizacije Palestine kojem su osim Palestinaca žrtve i meta i izraelska ljevica, feministkinje, studenti i drugi koji pružaju otpor”, navela je organizatorica.

S obzirom na to da je Hrvatska bila jedna od samo četiri države iz “evropske porodice” koje su odlučile glasati protiv jordanske rezolucije, Emina Bužinkić napominje da je ovakav sramotni postupak hrvatske diplomatije, pa time i Vlade Republike Hrvatske, naišao na mnogobrojne reakcije građana koji već danima ponavljaju: “Ne u moje ime.”

“Inicijativa za slobodnu Palestinu odmah je nakon odluke reagirala akcijom stajanja ispred Vlade s transparentom ‘Desna strana genocida’. Ova je odluka uz posjetu hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, kojem bi, uzgred rečeno, trebalo suditi za ratni zločin i počinjenje genocida, doista ukazala na snagu hrvatsko-izraelskih diplomatskih odnosa te dugogodišnju kulturnu i političku saradnju. Ovu odluku o odbijanju rezolucije za prekid bombardiranja Gaze koja i dalje izaziva nevjericu možemo objasniti i politikom pranja savjesti s obzirom na historiju Nezavisne Države Hrvatske (NDH), marionetske države i pripojnice nacističke Njemačke, koja je počinila teški zločin protiv čovječnosti prema Židovima tokom Drugog svjetskog rata, posebno u godini kada Hrvatska predsjedava Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust”, dodala je uz riječi kako “reparacija” takvog zločina ne smije biti argument za genocid protiv ljudi Palestine.

Vjeruje da je odnos prema izraelskoj politici i palestinskom pitanju u ovome trenutku itekako određujući za buduće političke odnose u regiji. Isto tako, vjeruje i da su ljudi iz Palestine i migrantskih zajednica koji žive u Hrvatskoj zgroženi odlukom o odbijanju rezolucije za humanitarni prekid vatre. Prema njenim riječima, već i prije mirnog protesta znali su da neki Palestinci, Arapi i drugi migranti neće doći zbog straha koji su osjećali.

“Uz neprestano raketiranje Gaze i jeze koju takvi prizori izazivaju, Palestinci i drugi neevropljani ili Evropljani s generacijskim iskustvom migracije našli su se na udaru evropskih vlada i teških sekuritizacijskih mjera poput prijetnji gubitkom statusa, detencijom, deportacijom i slično. Zamislite samo koliko će biti teško živjeti u Hrvatskoj onim Palestincima s hrvatskim državljanstvom koji su ovih dana evakuirani iz pojasa Gaze, znajući da je i službena Hrvatska suodgovorna za horor koji su preživjeli u Gazi”, upozorava Emina Bužinkić.

SITUACIJA U KOJOJ SE NE MOŽE I NE SMIJE BITI NEUTRALAN

Protest podrške Palestine u Beogradu okupio je veliki broj ljudi i poslao snažne poruke. Kako je rekla jedna od organizatorica, aktivistica Milena Repajić, odazvalo se više ljudi nego što su mogli očekivati, a od tog trenutka sve je više zanimanja građana i građanki Srbije za događaje u Palestini i sve je snažnije izražavanje solidarnosti s palestinskim narodom.

“U planu je još događaja, tribina i protesta podrške. Mislim da se time postiže da ljudi saznaju šta se događa i da se prodre kroz razne pokušaje prikrivanja suštine – činjenice da Izrael u ovom trenutku pod izgovorom odbrane provodi etničko čišćenje Palestinaca u Gazi, uz punu podršku SAD-a i EU. Protestom smo pokazali da Beograd još gaji slobodarski duh i spreman je da se pobuni protiv nepravde”, njene su riječi.

I dok su demonstranti okupljeni na Trgu republike tražili uspostavu primirja i hitni prekid vatre, srbijanski glasovi odlučili su biti suzdržani kada je riječ o jordanskoj rezoluciji kojom se traži upravo to – uspostava primirja i hitni prekid vatre. Milena Repajić kaže da na ovaj način Srbija pokušava da održi privid neutralnosti u međunarodnim odnosima, iako je u praksi ekonomski i politički gotovo u potpunosti zavisna od Evropske unije.

“Održavanje neutralnosti, naravno, nije jednostavno, ali ovo nije situacija u kojoj se može i smije biti neutralan. Pred očima svijeta, gotovo u prijenosu uživo, događa se sistemsko istrebljivanje jednog naroda kao eskalacija višedecenijske okupacije i aparthejda. Mislim da rezultati ovog glasanja nisu pokazatelj budućih političkih odnosa na ovim prostorima. Oni su djelimično uslovljeni geopolitičkim okolnostima i savezima i utoliko su neki glasovi ‘iznenadili’, poput članica NATO-a Crne Gore i Slovenije, pri čemu je Slovenija i članica EU, i utoliko je uzdržanost Srbije problematičnija. Drugim dijelom, ona su uslovljena unutrašnjim odnosima i političkom orijentacijom vlasti u pojedinačnim zemljama, ili pak tradicionalnom etničkom ili vjerskom solidarnošću. Glasanje Hrvatske je, naprimjer, još jedan pokazatelj skandalozne spoljne politike desničarske vlade u toj zemlji. Ali ne treba previše čitati ili očekivati od tog jednog glasanja. Nažalost, države nasljednice Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, velikim dijelom i iz objektivnih nepovoljnih okolnosti, nisu naslijedile i njen put nesvrstanosti. Nesvrstanost nije značila puku neutralnost, već odbacivanje blokovske podjele uz snažnu podršku antikolonijalnim i oslobodilačkim borbama širom sveta. Danas to djeluje kao nedostižni san, ali smatram da je naša dužnost da političke elite u zemljama Balkana pritiskamo u tom pravcu”, napomenula je ona uz dodatak da palestinska borba jeste savremena antikolonijalna i antiimperijalistička borba.