Petnaestak dana pred kraj 2020. godine portal Buka je objavio a portal Tačno od slova do slova prenio “toplu, ljudsku” priču o Boški Ćavar. “Žena, političarka, Mostarka i prije svega građanka, Boška Ćavar simbolizuje suštu suprotnost građanske apatije kao produkta straha od odmazde” slatko je novinar Slađan Tomić opisao Ćavar.

Svašta je Boška Ćavar tu napričala a Tomić nadrobio, toliko da bi čovjek pomislio da je riječ o Milki Bosnić, maltene, a ne o vijećnici Naše stranke u mostarskom Gradskom vijeću.

Jedan je dio u toj hiperboli posebno zanimljiv. Onaj u kojem je Ćavar pričala o gradu u kojem “jedna politička partija kontroliše sve i lažno optužuje” i u kojem Boška ne želi živjeti.

Ćavar tvrdi kako je, podsjetimo, stala na put ilegalnoj gradnji jednog objekta u Mostaru. Pa zato postala meta napada.

“Iza tih napada sigurno stoji HDZ BiH, jer to su njihovi tajkuni, investitori. Pretpostavljam, a znam ta dva imena koja su navedena da su me prijavili. Jednog znam lično, a drugog sam upoznala  čitajući papirologiju. Jednog znam zato što je vlasnik Hotela Mostar pored kojeg svako jutro prolazim”, ispričala je tada Ćavar.

I onda dodala još i ovo: “Možda ću se i ja morati odseliti, ali ne prije nego se ovaj predmet završi. Ni ja ne želim živjeti u gradu u kojem me može svako optužiti za nešto s čim ja zaista veze nemam. Ja živim u gradu gdje bi institucije trebale biti zahvalne pojedincima kao ja jer ukazujem na ono što bi oni trebali raditi i čuvati. Ja sam sasvim korektna građanka puna ljubavi za svoj grad.”

I tako.

Ćavar, koja se mislilia odseliti iz Mostara (jašta je, pa zar ona nije sušta suprotnost građanske apatije iz straha od odmazde) zbog HDZ-ovih tajkuna, svojim i poništenim glasom svoje stranačke koleginice Irme Baralije izabrala je HDZ-og gradonačelnika Mostara. I sada kuka kako je opet napadaju, da joj se zbog (ne)glasanja na čelo stavlja meta. Vazda neka meta.

Pošto će Mostar i u naredne četiri godine voditi HDZ, koji je u tom gradu uspio baš sve što je naumio, pa čak i promijeniti korito rijeke ili ugasiti nekoliko kombinata bez glasa protesta, što je nezapamćeno od industrijske revolucije do danas, izvjesno je da će Ćavar morati razmisliti o selidbi.

Jer dosljedni i građanski orijentirani drže svoju riječ. Čak i ako je časna predizborna. Pogotovo onda kad sami sebi nalijepe metu na čelo.