“Ko se o mlijeko opeče, taj i u jogurt puše”, kaže stara narodna poslovica. Sarajevo je ovih dana uznemirila priča o “ugrozi bosanskog jezika u školama” nakon što su se u javnosti pojavile informacije da će u prvom, drugom i trećem razredu osnovne škole predmet Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost te Srpski jezik i književnost biti podveden pod novu nastavnu oblast “Izražavanje i stvaralaštvo”, koju bi sačinjavao zajedno s predmetima Engleski jezik, Društvo/Kultura religija i Vjeronauka.
Inače, nova školska godina za učenike osnovnih škola u Kantonu Sarajevo donosi i izmjene nastavnog plana i programa (NPP) kako bi, kako su to pokušali pojasniti iz Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo, koji je i pokretač cjelokupne priče o izmjenama, “učenici lakše savladavali gradivo i bolje ga razumijevali”, a naglasili su i to da su ove izmjene u skladu sa započetom kurikularnom reformom. S obzirom na to da je nova školska 2023/2024. godina počela 1. septembra, ove nagle izmjene u vezi s odgojno-obrazovnim područjima zabrinule su i djecu, i roditelje, ali i nastavni kadar koji, kako tvrde njihovi predstavnici, naprosto nije imao vremena pripremiti se na pravi način.
Nakon lavine kritika koja se ovih dana otkotrljala prema adresi Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo i resorne ministrice Naide Hota-Muminović zbog ponovnog ataka, kako je to dobar dio javnosti ocijenio, na bosanski jezik, na kraju se ispostavilo da je bila riječ o puhanju u jogurt. Do izmjene naziva predmeta Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost te Srpski jezik i književnost neće doći, u službenoj dokumentaciji i dalje će se koristiti ovaj naziv, ali se isto tako ne može se reći da su kritike bile i neosnovane jer smo do sada u više navrata svjedočili da se na bosanski jezik i bošnjačku književnost subverzivno udaralo.
S druge strane, nemoguće je ne zapitati se kakva je uopće korist od svrstavanja određenih nastavnih predmeta u “oblasti”, posebno kada vidimo da su se u istom košu našli, naprimjer, Engleski jezik i Vjeronauka. Nemoguće se bilo ne zapitati je li riječ samo o kozmetičkim promjenama bez neke dugoročne vizije, samo kako bi se pokazalo da nadležno Ministarstvo i nadležni resori u prethodno spomenutom Institutu nešto rade na reformi obrazovnog sistema, ili dobra ideja koju su u kučinu vlastitog nerazumijevanja ozbiljnosti implementacije zapleli sami njeni kreatori.
“Laž neće pobijediti istinu. Nema ukidanja nijednog predmeta! Nema ukidanja predmeta Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost, Srpski jezik i književnost! Nazivi svakog predmeta vidljivi su kao i do sada”, kratko je napisala Naida Hota-Muminović na svojoj Facebook stranici, od koje do trenutka pisanja ovih redaka Stav nije uspio dobiti odgovore na pitanja usko vezana za najnovije promjene u osnovnoškolskom sistemu.
Iako nismo uspjeli ostvariti komunikaciju s resornom ministricom, stigli su nam odgovori na neka ključna pitanja iz Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo, koje je glavno operativno tijelo kada je riječ o predlaganju novih izmjena. Iz ove institucije, koja u velikoj mjeri obavlja funkciju nekadašnjeg Prosvjetno-pedagoškog zavoda, pokušali su pojasniti koja bi trebala biti praktična korist svrstavanja određene grupe predmeta u oblasti, kako je moguće da su u istoj grupi Engleski jezik i Vjeronauka, prokomentirali su različitosti u provođenju nastavnih reformi od kantona do kantona u većem bosanskohercegovačkom entitetu te su pokušali predočiti kako će se djeca, roditelji i nastavnici snaći u novonastalom kuršlusu.
"Povezivanje tema i sadržaja čini učenje jednostavnijim, podstiče kreativnost i konstruiranje novih znanja. Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost, Srpski jezik i književnost može se posmatrati kao korelacijsko-integracijski sistem, a obim i različitost sastavnica ovog nastavnog predmeta otvara mnogobrojne mogućnosti za njihovo povezivanje, ali i povezivanje s drugim nastavnim predmetima, kao i različitim odgojno-obrazovnim područjima”, kazali su nam na pitanje šta ih je nagnalo na to da predlože, uvjetno rečeno, “objedinjavanje” određenih predmeta u nove cjeline.
Tokom prvog obrazovnog ciklusa, prve trijade, dodali su da je kod učenika fokus na razvoju komunikacijskih, a manje na razvoju lingvističkih kompetencija. Odgojno-obrazovna područja, ističu, osiguravaju razvoj povezanih kompetencija, prema prirodi nastavnog predmeta, definiranim ishodima učenja. Međutim, navode da se i odgojno-obrazovna područja prepliću i imaju određeni suodnos.
“Dakle, međudjelovanje više nastavnih područja, pri čemu se teme nekog nastavnog predmeta ostvaruju uz iste ili slične obrazovne sadržaje drugih nastavnih predmeta su osnova integrirane nastave. Od zajedničke teme se polazi i proučava s različitih gledišta. Ovo je učenicima blisko jer zadržava interdisciplinaran pristup, kao što su i životne situacije. Integrirana nastava podrazumijeva odstupanje od uobičajenog predmetno-časovnog sistema. Razvoj verbalno-lingvističke inteligencije zasniva se na iznošenju iskustva, na slušanju predavača, na međusobnoj interakciji, pa ništa neobično nije povezati Društvo/Kulturu/Religiju i Vjeronauku s predmetom Bosanski jezik i književnost ili strani jezik.
Vjeronauka u nastavi zahtijeva povezivanje s drugim nastavnim predmetima, a u cilju cjelovitog odgoja učenika. Ako se načelo korelacije postavi ispravno, to doprinosi povezanosti nastavnih predmeta. U nastavi Vjeronauke obraća se povezanost s kulturnim, religioznim i nacionalnim identitetom učenika, pa riječi jezika drugih naroda i kultura mogle bi se naći i na nastavi Vjeronauke”, dodali su.
Kako kažu, reforme u obrazovanju neće se desiti tako što se preuzme nečiji model jer svaki sistem to radi na svoj način, pomoću regionalnih i svjetskih znanja u ovoj oblasti, stručnjaka, uz podršku društva i osiguranjem novca u budžetu za ove potrebe. Navode da je mnogo pokazatelja da je reforma u Sarajevu potrebna i da je ona važna.
Jedna poznata poražavajuća činjenica, a koju su i iz Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja istakli kao problem, jeste ta da je obrazovni sistem u Federaciji Bosne i Hercegovine decentraliziran, što bi mogao biti i svojevrsni okidač nastanka totalne anarhije u vezi s NPP-ovima te reformama koje prethode njihovoj izmjeni.
“Nadležnost u obrazovanju u Bosni i Hercegovini je decentralizirana, tako postavljene nadležnost omogućavaju svakom nivou (deset kantona, entitet Republika srpska i Brčko distrikt) da sam kreira zakone iz oblasti obrazovanja, propisuje nastavne planove i programe, određuje udžbeničku politiku, planira budžete... Posljedice takve decentralizacije jesu neujednačene obrazovne politike i pitanje reformi i promjena u obrazovanju ne dešavaju se u svim dijelovima Bosne i Hercegovine na isti način, sinhronizirano i harmonizirano, ali to je posljedica nadležnosti koje su određene Dejtonskim sporazumom”, rekli su iz Instituta.
Jedna od osoba koja je među prvima ukazala na ako ne na potpuni promašaj onda barem na loš tajming novih izmjena jeste Saudin Sivro, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH – Kantonalnog odbora KS.
“Čini se da je problem s imenovanjem predmeta riješen, ali mnoga su pitanja u vezi sa suštinom novih reformi otvorena. Mi smo na nedavno održanoj sjednici Skupštine Povjereništva Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja, koju čine svi povjerenici i koja je najviši organ Sindikata, na kojoj je prisustvovao i predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović, donijeli zaključak da pozivamo ministricu Naidu Hota-Muminović i njene saradnike da održe sastanak sa svim povjerenicima i odgovore na sva otvorena pitanja vezana za reformu. Nezadovoljstvo u školama je evidentno. Nismo donijeli odluku na sjednici o bojkotu, protestima niti o štrajku, samo tražimo odgovore na pitanja. Ako ovo i dalje bude išlo u pogrešnom smjeru, ako učitelji i nastavnici kao nosioci reformi budu opterećivani na ovaj način, morat ćemo poduzimati i oštrije mjere. Mi želimo učestvovati u reformama, mi jesmo za reforme, ali na ovaj način to ne ide. Bez javne rasprave mijenjaju propise, dovode nas pred svršen čin. Mi do prije nekoliko dana nismo znali šta nas čeka kada se vratimo u učionice”, kategoričan je Sivro.
Ističe da s ovakvim reformama prosvjetni radnici nisu zadovoljni. Na kraju krajeva, kaže da im nije uopće prezentirana strategija reforme obrazovanja, što im ostavlja prostor za sumnju da se izmjene dešavaju od godine do godine, od razreda do razreda, od trijade do trijade.
“Sindikat uopće nije uključen u ovu priču, prosvjetnih radnika nigdje nema. Imamo informaciju o tome da koordinatori zaduženi za provedbu reformi, koji su plaćeni, čak odustaju od tog posla jer su razočarani. Učitelji i nastavnici postavljaju im pitanja na koja nemaju odgovore ili prosvjetni radnici od različitih koordinatora dobijaju različite odgovore, što dovodi do konfuzije. To užasno smeta prosvjetnim radnicima jer ne znaju kako se ponašati. Kada je u pitanju grupiranje predmeta, nama se trebaju imenom i prezimenom nabrojati stručnjaci koji su se sjetili te ideje te plan kako je provesti u djelo. Nije problem, mi možemo eksperimentirati u nekim učionicama, u određenim školama, pa vidjeti donosi li rezultate. Ovako je otvoren prostor za sumnju da to neko radi tek tako”, kazao je za Stav Saudin Sivro.
Kontaktirali smo i predsjednicu Upravnog odbora Vijeća roditelja Kantona Sarajevo Elmu Dizdarević, koja nam je rekla da još uvijek roditelji nisu zauzeli jedinstven stav o ovom problemu, ali nam je ukratko najavila susret s predstavnicima Ministarstva i Instituta na kojem će saznati više detalja.
“Kantonalno Vijeće roditelja osnovnih i srednjih škola, nakon informacije da je donesena odluka o izmjeni NPP-ova u osnovnim škola u Sarajevu za učenike od prvog do trećeg razreda uputilo je dopis Ministarstvu za odgoj i obrazovanje za obrazloženje navedene odluke. Planiran je i radni sastanak predstavnika Vijeća roditelja Kantona Sarajevo s predstavnicima Ministarstva za odgoj i obrazovanje i Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja na ovu temu, gdje očekujemo obrazloženje navedene odluke i šta to znači u praksi, tj. šta će dobro donijeti za naše najmlađe učenike”, rekla nam je u kratkom telefonskom razgovoru Dizdarević.
Vodeći se naglašenom tvrdnjom iz Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo da su nadležnosti u obrazovanju decentralizirane i da tako postavljene nadležnosti omogućavaju svakom nivou vlasti da sam kreira zakone iz oblasti obrazovanja, propisuje nastavne planove i programe, određuje udžbeničku politiku i planira budžete, odlučili smo kontaktirati i Amiru Turbić-Hadžagić, bosnistu iz Tuzle, koja nam je također ukazala na nekoliko besmislica s kojima se svakodnevno susrećemo u kontekstu odgojno-obrazovnog procesa.
“Stava sam da su najnoviji reformski potezi u osnovnom obrazovanju u Sarajevu izmišljanje tople vode. I do sada je u našem obrazovnom sistemu, i prije 1990-ih i nakon 1990-ih godina, postojala korelacija među predmetima, povezivanje nastavne građe. Koliko je meni poznato, kantonalna ministarstva u FBiH i bh. entitetu Rs rade svoje NPP-ove. Bez obzira na to koliko bila njihova politika negativna prema bosanskom jeziku, u manjem bh. entitetu imaju samo jedan prosvjetno-pedagoški zavod. Mi imamo u svakom kantonu po jednu takvu ustanovu. U FBiH imamo neujednačene NPP-ove, što je alarm za sve institucije u većem entitetu da je nužna reforma koja bi za cilj imala ujednačavanje barem na tom dijelu naše države. Ne znam koliko je uputno komentirati dešavanja u Sarajevu kada mi u Tuzli također imamo ogromne poteškoće.
Strašno je da je u kantonu iz kojeg dolazim potpuno u školama zanemareno čitanje i pisanje iako su to stare vještine. U našem kantonu imamo i nonsens da u prvom razredu osnovne škole imamo samo tri časa Bosanskog jezika i književnosti, dok, ako gledamo zemlje Evrope, jedna Austrija na sedmičnom nivou ima sedam časova na kojima djeca izučavaju njemački jezik. U tom istom prvom razredu imamo i jedan čas stranog jezika. U drugom razredu imamo Bosanski jezik i književnost zastupljen s četiri časa. U trećem razredu također s četiri, dok strani jezik već imamo s dva časa. U četvrtom razredu imamo pet časova, dok za strani jezik imamo prostor od tri časa. U srednjoj školi situacija je još složenija. Naprimjer, u nekim gimnazijama na sedmičnom nivou imate strane jezike zastupljene s četiri časa, a Bosanski jezik i književnost s tri. Dakle, mnogo nam veći problemi prolaze ispod radara, dok se mi, nažalost, bavimo potpuno pogrešnim ‘reformskim’ procesima”, kazala je Turbić-Hadžagić.
Budući da je naša sagovornica doktorica lingvističkih nauka i redovna profesorica za užu naučnu oblast lingvistika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, odlučili smo je zamoliti za ocjenu novih poteza ministrice Naide Hota-Muminović i Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja u Sarajevu.
“Nijedna ho-ruk odluka u odgoju i obrazovanju ne može polučiti uspjeh. Mi smo sada, nažalost, dovedeni u a posteriori situaciju u kojoj vidimo posljedice, a o uzrocima možemo samo nagađati. Sam maternji jezik osnova je identiteta svakoga od nas i pri bilo kojoj reformi, pa i najmanjoj, valja nam biti oprezan. Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje utvrdila je već 2014. godine zajedničku jezgru NPP-ova za Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost i Srpski jezik i književnost.
Sada se postavlja pitanje da li je Agencija donijela neku novu odluku u međuvremenu po kojoj se redefinira jezgra. Našom velikom zadaćom smatram da moramo izbjeći to da naziv predmeta postane poligon za postupke politikanata jer tako postajemo i mi sami njihova meta. Naziv predmeta i naziv jezika moraju biti jasni, moraju u sebi sadržavati ‘bosanski jezik’. Ne smije se relativizirati niti podvoditi pod različite konstrukcije”, tvrdi ova univerzitetska profesorica uz napomenu da “Izražavanje i stvaralaštvo” može biti potkategorija Bosanskom jeziku i književnosti, Hrvatskom jeziku i književnosti i Srpskom jeziku i književnosti, ali nikako obratno.
