Yassine Bounou, odnosno, Bono kako piše na njegovom dresu, jedna je od najvećih zvijezda Seville ove sezone. Proslavio se svojim odbrana u španskom prvenstvu i evropskim kupovima. Stigao je na stadion Sanchez Pizjuan na posudbu iz Girone a onda ga je andaluzijski klub otkupio za četiri miliona eura.

Tih četiri miliiona je bagatela za jednog od najboljih golmana Svjetskog prvenstva u Kataru. Zajedno sa Hrvatom Dominikom Livakovićem Bono je postao kralj odbranjenih jedanaesteraca. Od sinoć je nacionalni heroj u zemlji porijekla svojih roditelja za čiju reprezentaciju nastupa.

Yassine je rođen u Montrealu i živio je u Kanadi do svoje osme godine. "Moj otac je bio univerzitetski profesor. Predavao je fiziku i zato je moja porodica osam godina živjela u Kanadi. Ali kad sam napunio tri godine, vratili smo se u Maroko, u Casablancu, jer se moja majka nikada nije prilagodila", pričao je Bono u jednom intervjuu u kojem je govorio i o svojim počecima, dok je još bio dijete. "Cijeli moj život sastojao se od igranja fudbala na ulici. Naučio sam na parkingu, crtajući gol na zidu i postavljajući kante za smeće", objasnio je.

Bono je vrlo brzo počeo pokazivati da ima talenta za ovaj sport. Ali njegovi roditelji nisu bili uvjereni da je to ono čime bi se trebao baviti. "Ne želim da provodiš toliko vremena na fudbalu", rekao mu je otac, koji ga je potakao da otputuje u Španiju i okuša se u nekim drugim poslovima. "Dolazio sam nekoliko puta u Španiju kao dijete. Bio sam s jednim od svojih daidža koji je radio na tržnici u Zaragozi. U to vrijeme tržnica u Španiji je bila nešto. Nije kao sada, kada je gotovo svaki proizvod kineski.“

Unatoč tome, Bono se uspio usredotočiti na svoje snove. U djetinjstvu je bio uvjeren da će biti napadač. No, kada je imao 11 godina trener mu je predložio da se okuša na golu... I odjednom je tinejdžer pronašao svoju sudbinu. Godine 2010. njegov tadašnji klub Wydad ga je odlučio prodati francuskoj Nici. Bono je otputovao u Francusku. No neki su ga birokratski problemi natjerali da se vrati u Maroko.

Nakon što je kasnije napustio omladinski tim Wydad Casablance, počeo je igrati za madridski Atletico, za njegov drugi tim. Tu je naučio španski a svojim izgovorom tjera ljude da pomisle da razgovaraju sa Argentincem. "Naučio sam španski razgovarajući s Cholom Simeoneom i Monom Burgosom i zato je takav izgovor“, kazao je jednom prilikom.

Sa Burgosom takođe dijeli strast prema River Plateu, timu za koji navija još iz djetinjstva. Njegov omiljeni igrač bio je Ariel Burrito Ortega i zato je svog psa nazvao Ariel. Upravo mu je Burgos 2018. pomogao nabaviti ulaznice za finale Copa Libertadoresa koje je taj tim igrao na madridskom stadionu Bernabeu protiv Boca Juniorsa.

Oženjen je Marokankom Imane (30) s kojom je 2020. godine dobio sina Isaka.

Posudba u Gironu promijenila mu je život. Došao je kao zamjena, ali nakon promocije u Prvu ligu više nije ispuštao mjesto prvog golmana. Došao je i u Sevillu kao zamjena za Vaclika ali je polako napredovao do početne postave. Sa klupe je posmatrao tri utakmice koje je Maroko odigrao na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine, a sada ima već tri utakmice iza sebe u Kataru 2022. Propustio je drugu utakmicu grupne faze, kada je nakon odslušane himne morao biti zamijenjen pred početak utakmice.

I ne misli na tome stati, čak ni sada nakon što je svojim odbranama poslao Španiju kući, puno ranije nego pto su to marokanski prekomorski susjedi planirali.