Rat Izraela i Palestine koji je započeo sedmog oktobra trenutno je ograničen na sukob između izraelske države i Pojasa Gaze. Ali priroda borbe i odgovor Netanyahuove vlade koji izazivaju val negodovanja zbog značajki koje nisu u skladu s načelima međunarodnog humanitarnog prava, poput prekida opskrbe vodom, hranom, lijekovima i strujom, prijeti da zapali vatru koja bi se mogla  ozbiljno proširiti.“Regija će potonuti u ponor”, upozorio je jordanski kralj Abdullah u utorak, prije eksplozije koja je pogodila bolnicu u Gazi, prouzročivši velik broj žrtava i dodatno razbuktavši živce.

Mogući putevi širenja požara su jasni. Glavni je ulazak u sukob Hezbolaha, libanske milicije s puno većom vojnom snagom od Hamasa i s bliskim vezama s Iranom. Polumjesec koji povezuje južni Liban i Teheran uključuje druge rizične tačke kao što su milicije prisutne u Siriji i Iraku, koje uključuju članove samog Hezbolaha, Iranske revolucionarne garde ili borbene grupe s trupama iz Afganistana ili Pakistana.

Druge posljedice su, naravno, izbijanje nasilnih protesta na Zapadnoj obali, s mogućom destabilizacijom palestinskih vlasti, kao i nove terorističke akcije. Što se tiče država arapskog svijeta, koje već dugo idu ka normalizaciji odnosa s Izraelom, rizik nije vojni, već prije ključanje bijesa građana koji može biti dio kalkulacije drugih aktera.

U mogućem ratnom požaru četiri su ključna aktera. Hamas i Izrael, te Hezbolah i Iran ohrabren sve eksplicitnijom osovinom konfrontacije sa Zapadom, sa Rusijom na čelu i Kinom na začelju.

Izrael je glavna vojna sila. Njegov godišnji budžet za odbranu je gotovo četiri puta veći od iranskog i neuporedivo je jači u odnosu na ograničene resurse dostupne Hamasu ili Hezbollahu.

Izrael od svog osnivanja ima čvrstu podršku Sjedinjenih Američkih Država koje ga podupiru vojnom pomoći od oko 3,8 milijardi dolara godišnje. Između ostalig, tu su borbeni avioni F-35 ili vodeći svjetski protivraketni odbrambeni sistem nazvan Iron Dome.

Historija obilježena sukobima također se odražava ne samo u oružanim snagama s golemim borbenim iskustvom, već i u društvu sa značajnim stepenom osposobljenosti za korištenje oružja i golemom spremnošću za zbijanjem redova.

Naravno, temelj izraelske nadmoći je nuklearno oružje. Izraelske vlasti ne potvrđuju niti negiraju da se nalazi u njihovim arsenalima, no stručnjaci se slažu da ga imaju. Stockholmski međunarodni institut za istraživanje mira procjenjuje da Izrael ima oko 90 nuklearnih bojevih glava.

Sve to ne znači da se Izrael ne suočava s vrlo ozbiljnim rizicima. Napad Hamasa, kao što se dogodilo s napadom na praznik Yom Kippur prije 50 godina, potpuno je iznenadio zemlju, pokazujući neuspjehe u sposobnosti prikupljanja informacija. Mogućnost da se mora upravljati s dva fronta u isto vrijeme - onom Hamasa u Gazi i onim Hezbolaha u Libanu - predstavlja veliki izazov, još više ako je popraćen izbijanjem nasilja na Zapadnoj obali i mogućim sukobima sa Sirijom.

Hamas je glumac ograničenih mogućnosti. Ali, u kombinaciji sa spremnošću da se djeluje protivno osnovnim normama ratnog prava, oni su dovoljno jaki da nanesu ozbiljnu štetu Izraelu u ofanzivnim akcijama, a svakako i u odbrambenoj operaciji u slučaju invazije.

Napad od sedmog oktobra pokazao je njihovu sposobnost izbjegavanja izraelskog nadzora i pedantne pripreme ofanzive a da nisu otkriveni ili odbijeni u začetku. Stručnjaci ističu znatan odbrambeni kapacitet koji će imati ako Izrael odluči napasti Pojas. Izraelske snage imaju borbene tenkove dobrog kvaliteta, oko 400 Merkava IV vlastite proizvodnje - ali urbana borba uvijek nudi prednosti odbrani, pogotovo na teritoriji takve gustoće kakva je Gaza. Osim toga, Hamas se stalno pripremao za ovakav scenario sa mrežama tunela i drugim logističkim mjerama opreza. Budući da ima protivtenkovsko oružje i odgovarajuće pozicioniranje na strateškim tačkama, njihov potencijal ne treba podcijeniti.

Prema procjenama Međunarodnog instituta za strateške studije koje su objavljene 2022. godine, Hamas je imao između 15.000 do 20.000 vojnika unutar brigada Al Qassam.

Druge grupe također djeluju u Pojasu, poput Islamskog džihada, kojeg Izrael optužuje da je ispalio raketu koja je u utorak pogodila bolnicu, dok vlasti Gaze optužuju jevrejsku državu. U svakom slučaju, čak i uz dodatak kolateralnih skupina, Hamasova vojna snaga nije velika.

Hezbolah je šiitska milicija koju ponekad definiraju kao starijeg brata Hamasa, imaju više vojnika, bolji arsenal i veliku stratešku dubinu zahvaljujući koridoru Liban, Sirija, Irak, Iran.

Njihov glavni adut leži u raketnom arsenalu. Kao i u slučaju Hamasa, nema transparentnosti niti provjerenih podataka. Prema Almi, izraelskom istraživačkom centru, organizacija ima nekoliko stotina projektila visoke preciznosti, oko 5000 projektila s dometom većim od 200 kilometara (pri čemu Fateh-110 može doseći oko 300 kilometara), oko 65 000 raketa dometa do 45 kilometara i projektila manjeg od 200 kilometara, te oko 2000 dronova.

U svakom slučaju arsenal dovoljno velik da predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Tokom rata 2006. godine, koji je trajao 34 dana, Hezbollah je ispalio oko 4.000 raketa na Izrael, sada je bolje pripremljen nego tada.

Što se tiče vojnika, raspon se kreće od 25.000 boraca koliko je 2017. procijenio specijalizirani časopis Jane's do 100.000 koliko je objavio sam šef Hezbollaha Hasan Nasrallah 2021. godine, što je brojka koju stručnjaci smatraju pretjeranom. Njegovo intenzivno sudjelovanje u sirijskom ratu na Assadovoj strani prouzročilo je goleme žrtve posljednjih godina, ali su zato razvili borbeno iskustvo koje je uvijek vrijedan element za svaku oružanu silu.

Iran je veliki Izraelov protivnik u sjeni. Nakon mirovnih sporazuma s Egiptom 1979. i Jordanom 1994. te procesa normalizacije odnosa s arapskim zemljama, Teheran je državna referenca za izazov izraelskoj državi. Iako je izravan sukob puno manje vjerojatan od uplitanja Hezbollaha ili milicija prisutnih u Siriji, Iran se mora uzeti u obzir kao podršku tim skupinama i kao stratešku referencu.

Iran ima oružane snage sa značajnim sredstvima. Njegov raketni program znatno se razvio i ima moćne naprave koje mogu pogoditi Izrael. To je ozbiljna prijetnja. Osim toga, razvio je učinkovitu industriju bespilotnih letjelica, sposobnu proizvesti dovoljno da se dio proizvodnje preusmjeri drugim akterima, poput Rusije, i dovoljno učinkovitu da uspješno pogodi saudijska naftna postrojenja.

Iranska je avijacija inferiorna u odnosu na izraelsku, sa flotom borbenih aviona koja je uglavnom zastarjela, s ruskim modelima MiG-ova ili Suhoja. Iako nije bio uključen u puni sukob od 1980-ih , odnosno od iransko-iračkog rata, Revolucionarna garda ima borbenog iskustva. Temeljni element je, naravno, nuklearna perspektiva. Raspad nuklearnog pakta iz kojeg se povukla Trumpova administracija doveo je do ubrzanja aktivnosti obogaćivanja urana i omekšavanja režima kontrole. Poznato je da Iran ima kapacitet da postigne razinu obogaćivanja koja je potrebna za sastavljanje bombe i proizvodnju potrebne količine u kratkim vremenskim razdobljima.