Sve je počelo 2019., kada je Bjartmar Leósson zapazio porast krađa bicikala u Reykjavíku. Umjesto da se pomiri s činjenicom da je ukradeni bicikl zauvijek nestao, vozač autobusa i po vlastitom priznanju "štreber s biciklom" odlučio je krenuti u potragu za njima i vratiti ih pravim vlasnicima.
Četiri godine i, kako procjenjuje, stotine spašenih bicikala kasnije, 44-godišnjak je stekao reputaciju u glavnom gradu Islanda među biciklistima i potencijalnim kradljivcima bicikala. Poznat je kao "šaptač biciklima" iz Reykjavika, ljudi diljem njegova rodnog grada obraćaju mu se za pomoć kako bi pronašli svoje nestale bicikle, alate, pa čak i automobile. Često, kaže, kradljivci bicikala predaju bicikle bez pitanja, a počeli su mu pomagati i neki bivši kradljivci bicikala.
"To je poput male grudve snijega koja je jako brzo postala velika", kaže Leósson, čiji drugi nadimci uključuju "policajac na biciklu", "svećenik na biciklu" i "Isus na biciklu".
Sada kada neko izgubi svoj bicikl, može potrajati čak 48 sati da se pronađe na njegovoj Facebook stranici, koja se ažurira svakih nekoliko sati nestalim i pronađenim predmetima i ima više od 14.500 članova.
"Nisam samo ja", kaže. “Mnogo puta neko vidi bicikl skriven u grmlju, fotografira ga i onda neko drugi prokomentira 'hej, to je moj bicikl'. Tako da svi paze."
Iako nije svjetski poznat biciklistički grad, prijevoz na dva točka je u porastu u Reykjavíku, koji ima 139.875 stanovnika. Kroz svoj novi sistem biciklističkih staza, grad ima za cilj povećati udio biciklističkih putovanja na najmanje 10% svih obavljenih putovanja do 2025. godine.
U posljednje tri godine došlo je do stalnog smanjenja krađa bicikala u gradu, prema policijskim statistikama, broj je pao s 569 u 2021. na 508 sljedeće godine i 404 u prvih 11 mjeseci 2023.
"Bjartmar Leósson radi sjajan posao pronalazeći i skupljajući bicikle koji su ukradeni", rekao je šef policije Reykjavíka, Guðmundur Pétur Guðmundsson.
Dok je Leóssonov istraživački rad za sada altruističan, ljutnja je bila snažan pokretački motiv kada je tek počeo. Počeo je nositi bicikle u policiju nakon što bi vidio nešto za što je vjerovao da su ukradeni predmeti ispred skloništa za beskućnike i priznaje da bi se sukobljavao i raspravljao s ljudima koje je smatrao odgovornima. Sada suosjeća s njima.
“Bio sam jako ljut, oni su bili ljuti – bilo je jako grubo u početku. Ali onda sam počeo razmišljati: OK, nema veze, mogu vrištati dok ne pomodrim, ništa se neće promijeniti. Pa sam se odlučio pokušati izravnati s njima i samo razgovarati s njima.”
Kad je nekome ukraden bicikl, kaže, policija ga upućuje na njegovu Facebook stranicu. Kada postoji nagrada za nalaznike, on je daje ljudima koji žive u skloništu. On kaže da sada vidi da je problem krađe bicikala često uzrokovan ovisnošću, potpomognutom dugim listama čekanja na rehabilitaciju i zatvaranjima tokom ljeta.
Izvor: The Guardian
