Malezija će 19. novembra 2022. održati prijevremene parlamentarne izbore, petnaeste nakon dobijanja nezavisnosti od britanske kolonijalne uprave. Vlada koju je u augustu 2021. formirala parlamentarna koalicija Nacionalna alijansa – PN, na čelu s premijerom Ismailom Sabrijem Jakubom, potpredsjednikom Ujedinjene malajske nacionalne organizacije (UMNO), najstarije političke partije u Maleziji, nakon raspuštanja parlamenta, u tehničkom je mandatu. 

UMNO, iako je 2018. izgubio vlast i prvi put nakon šest decenija postao opozicija, igrom slučaja podržao je u parlamentu rekonstruiranu vladu s Jakubom na čelu, nakon preslagivanja snaga u parlamentu izazvanih padom prethodne vlade Muhjudina Jasina, lidera Domovinske partije ujedinjenja (Parti Pribumi Bersatu – PPB), koja je također dio vladajuće koalicije. Bersatu je osnovao veteran političar, bivši premijer i arhitekt moderne Malezije Mahathir Mohamed, nakon što su se on i njegovi saradnici razišli s matičnom strankom UMNO, iz koje su protjerani.

Mahathir Mohamed i Muhjudin Jasin zajedno su osnovali Bersatu zbog neslaganja s rukovodstvom UMNO-a, ponajviše zbog korupcijskog skandala oko malezijskog državnog fonda (1MDB), najveće finansijske afere u povijesti Malezije. Zbog ove je afere bivši premijer Nadžib Razak, koji je neprikosnoveno vladao Malezijom, i UMNO partijom u dva mandata (2008–2018), pravosnažno osuđen na 12 godina zatvorske kazne koju je nedavno počeo izdržavati, nakon višegodišnjih pokušaja da je izbjegne braneći se sa slobode.

 

 

MAHATHIROVI PADOVI I USPONI

Nadžib Razak prvi je bivši premijer Malezije koji je osuđen na zatvorsku kaznu zbog visoke korupcije. Njegov otac Abdul Razak Hussein bio je drugi premijer Malezije i vladao je od 1970. do 1976. Poznatiji kao Tun Razak, ovaj veliki malezijski postkolonijalni državnik pomogao je Mahathiru Mohamedu, tada disidentu i mladom revolucionarnom proreformskom političaru koji se suprotstavljao konzervativnom i nedovoljno radikalnom političkom pravcu kojim je išla Malezija, da bude oslobođen iz zatvora i uključen u politički život Malezije na najvišem nivou. Mahathir se 2018. vratio iz političke mirovine nakon dvije decenije prvenstveno da bi dao doprinos mobilizaciji masa u borbi protiv korupcije vladajućeg UMNO-a koji je predvodio, s jedne, ali i da bi, nametnuvši se ponovo kao neprikosnoveni lider opozicije, onemogućio dolazak na čelo vlade nekadašnjeg kolege i potencijalnog nasljednika Anwara Ibrahima. Anwar je tada još uvijek bio u zatvoru i politički angažman mu je bio onemogućen sve dok nije kasnije pomilovan od malezijskog sultana (agonga).

Anwar je zagovarao reformske mjere koje su bile u saglasnosti s receptom Međunarodnog monetarnog fonda, dok je Mahathir insistirao na primjeni autohtonog programa suzbijanja inflacije fiksno vežući lokalnu valutu ringit za američki dolar. Mahathirov recept pokazao se efikasnim.

Tada u Maleziji dolazi do velike političke šizme na vrhu vlasti, a Anwar Ibrahim, kojeg je Mahathir bio navodno pripremao za svog nasljednika, iz revolta pokreće narodne proteste protiv Mahathirove vlade. Bio je to prvi val protesta poznat kao Reformasi, koje je Mahathirova vlada ugušila, a Anwar Ibrahim je završio u zatvoru zbog navodnog politički motiviranog sudskog procesa i osuđen je za sodomiju. Reformski pokret u Maleziji, pak, nije ugušen Anwarovim zatvaranjem. Nastavila ga je voditi Anwarova supruga Aziza Ismail i njihova kćerka Nurul Izza, koje su se politički uvježbale kao nosioci žestoke opozicije koju vlada nije mogla ugušiti. Godine 2018. i sam Mahathir Mohamed pridružio se istoj toj opoziciji kako bi mobilizirali opoziciju protiv Nadžibove vlade. Preovladavalo je uvjerenje u masama da bi Anwar Ibrahim trebao, kao prirodni vođa opozicije, postati premijerom nove reformske vlade koja je formirana u februaru 2018. To se nije desilo. Tako se, još jedanput, Mahathir uspio preobratiti u novog lidera opozicije, a kasnije i premijera, drugi put u svojoj političkoj karijeri. Dogovor je bio da će se Mahathir povući nakon dvije godine kada bi Anwar trebao preuzeti premijersku poziciju. No, to se nije desilo. Mahathir je iznenada podnio ostavku nepune dvije godine nakon formiranja vlade Koalicije nade u februaru 2020.

Pomenutu reformsku koaliciju su činile Anwarova Narodna partija  pravde (PKR) kao vodeća stranka u koaliciji, Partija demokratske akcije (DAP), multietnička, ali predominantno kineska stranka socijaldemokratske građanske i liberalne orijentacije, Stranka narodnog povjerenja (Parti Amanah Negara – ili Amanah), koja je osnovana kao reformsko krilo konzervativne Islamske partije Malezije (PAS), čiji su se liberalniji lideri otcijepili od PAS-a zbog neslaganja s konzervativnim rukovodstvom i pravcem djelovanja ove najstarije i jedine nominalno islamske partije u Maleziji koja je više od 6 decenija važila kao glavna islamska opozicija Ujedinjenoj malajskoj nacionalnoj organizaciji UMNO, te četvrta članica Koalicije nade, Mahathirova Bersatu. Nakon Mahathirove ostavke dolazi do razdora u njegovoj stranci usljed puča poznatog kao šeratonski proces, jer je grupa Mahathirovih partijskih kolega dala podršku Muhjudinu Jasinu, pomogavši mu da preuzme lidersku poziciju u stranci, nakon čega je oformljena nova (druga reformska vlada). Na njeno je čelo imenovan Muhjudin Jasin, bivši ministar unutrašnjih poslova. Razočaran pučem u svojoj, drugoj po redu stranci koju je osnovao, Mahathir podnosi ostavku s premijerske pozicije, ali se ne povlači iz politike, već nastavlja djelovati u parlamentu iz opozicije. Mahathir Mohamad formira novu političku stranku, ekskluzivno malajsku organizaciju Pejuang, Partiju boraca sinova domovine, koja ima samo 4 poslanika u malezijskom parlamentu.

 

POVRATAK U POLITIKU U 94. GODINI

Mahathir se ponovo politički angažirao u 94. godini života, pridruživši se narodnim masama koje je mobilizirala politička opozicija na platformi antikorupcijskog programa koji su prethodno vodile nevladine organizacije, prvenstveno Bersih, koje su potpomognute međunarodnom antikorupcijskom potporom sa zapada. Neki analitičari ovaj presudni momenat u modernoj malezijskoj političkoj povijesti posmatraju iz drugačijeg ugla i ocjenjuju da je 2018. u Maleziji došlo do kompleksne i zanimljive sinergije i konvergencije više faktora, domaćih i vanjskih, ocijenivši malezijske turbulentne reformske procese kojim su uslijedile masovne ulične demonstracije svojevrsnom žutom obojenom revolucijom, zbog žute odjeće koju su nosili prosvjednici kojima se pridružio Mahathir. U Maleziji je došlo do konvergencije stvarnog nezadovoljstva građana, posebno zbog korupcijskog skandala 1MDB, ali je taj proces također potpomognut vanjskim faktorima sa zapada kojim je bio u cilju da se sruši Nadžibova vlada budući da je bivši presuđeni malezijski premijer procijenjen kao ozbiljan strateški rizik zbog njegove bliskosti s Kinom. Washington se bojao da bi, ako Nadžib ostane na vlasti, Kina mogla ojačati svoju poziciju u Maleziji koja kontrolira Malački tjesnac, kroz koji prolazi više od 70 posto brodskog prometa prema Japanu, Južnoj Koreji i Kini i koji povezuje Indijski okean s Južnim kineskim morem. Malezija je vodeća karika u Indopacifiku i ne smije pasti pod veći utjecaj Kine nego što to Amerikanci mogu priuštiti. S druge strane, Malajci koji čine više od 70 posto malezijskog stanovništva posebno su obazrivi i strahuju da bi utjecaj koji je kineski lokalni faktor imao kroz učešće u DAP stranci, koja je bila jedna od komponenti bivše Mahathirove vlade u Koaliciji nade, mogao ugroziti njihov položaj vodećeg naroda. Malajci-muslimani nikada nisu prihvatili agendu Koalicije nade jer je ona imala u planu Maleziju rekonstruirati u svojevrsnu uravnilovku u kojoj bi postojao rizik da Malajci izgube dominantnu poziciju.

Ismail Sabri, premijer u tehničkom mandatu koji se smatra efikasnim operatorom i čistuncem nenatrunjenim korupcijom i njegova stranka UMNO, koja važi kao najveća i najiskusnija malajska politička organizacija, nadaju se da im ide u prilog povoljna situacija i snažna podrška UMNO partiji u redovima malajske muslimanske populacije koja je ogorčena političkim frakcionaškim borbama i intrigama koje je bila prinuđena posmatrati tokom proteklih 5 godina. Bez obzira na političke udarce i štetu koju je pretrpjela zbog Nadžibovog skandala 1MDB, UMNO je pobijedio na regionalnim izborima u nekim važnim malezijskim državama (Maleziju čini 13 država i dvije federalne teritorije), posebno u Malaki i Džohoru. To bi moglo značiti da UMNO ima šanse da osigura većinu na predstojećim izborima i ponovo upravlja ovom važnom i dinamičnom većinskom muslimanskom državom u Jugoistočnoj Aziji. UMNO je u okviru stabilne multietničke koalicije Nacionalni front, koju je predvodio, kontinuirano vladao Malezijom punih 60 godina, sve do 2018, kada je izgubio vlast na izborima na veliko iznenađenje Malezijaca i svjetske javnosti. 

 

RASPUŠTANJE PARLAMENTA

Premijer Ismail Sabri Jakub raspustio je parlament 10. oktobra, ignorirajući neslaganje  saveznika u vladi i opozicije zbog odluke da se izbori održe u sezoni monsuna kada Maleziji obično prijete velike poplave. Mandat parlamenta ističe u julu 2023, ali budući da Malezija prakticira vestminsterski britanski sistem, aktuelni premijer imao je i iskoristio ovlasti da izbore raspiše ranije jer je ocijenio da bi to moglo biti oportuno glede reizbora vladajućih političkih snaga. UMNO se nada i uveliko očekuje pobjedu jer procjenjuje da bi se većina malajske muslimanske populacije mogla vratiti pod okrilje UMNO-a kao jedinog stvarnog i moćnog zaštitnika i garantora opstanka Malajaca i malajskih nacionalnih prava i islama kao državne religije.

UMNO je vladao Malezijom u koaliciji Nacionalnog fronta od stjecanja nezavisnosti od Britanije 1957. godine, ali je koalicija srušena na izborima 2018. Ono što otežava situaciju za UMNO jeste problem što se njenom predsjedniku Ahmadu Zahidu Hamidiju također sudi za korupciju. Stoga je na vrhu ove partije odlučeno da njihov kandidat za premijera ponovo bude Ismail Sabri, kojeg je kralj imenovao premijerom u augustu 2021. On je treći premijer od izbora 2018, ali nema direktan izborni mandat tako da je ovo prilika da i on potvrdi svoj legitimitet na izborima. UMNO je imao manje od 40 od ukupno 222 poslanika u upravo raspuštenom parlamentu i velika je vjerovatnoća da će, iako će sigurno ojačati svoju poziciju nakon izbora, teško osvojiti dovoljan broj mjesta da bi imao prostu većinu potrebnu za formiranje samostalne vlade bez oslanjanja na postizborno koaliranje s drugim političkim blokovima.

Na predstojećim parlamentarnim izborima u Maleziji nadmetat će se tri velika koaliciona bloka. Nakon neuspjelih reformi i tri vlade u jednom nepunom mandatu i ispraznih i štetnih političkih intriga, neuspjelih reformi i svađa oko vlasti i resursa, ovaj blok očekuje snažnu podršku građana jer je većini građana, od kojih Malajci čine 70 posto, dozlogrdilo političko nadmudrivanje i oni očekuju sigurnost, zaštitu, ekonomski prosperitet i očuvanje društvenog ugovora, očuvanje malajske premoći i konzervativnih islamskih vrijednosti koje neki kritičari malazijskog političkog sistema i njihovi zapadni saveznici nazivaju konceptom ketuanan malayu islam – dominacijom malajske rase i centralne uloge islama u državi i društvu, za koje njihovi pobornici smatraju da bi mogli biti dovedeni u pitanje ako bi bilo koji drugi blok u budućnosti kontrolirao novu vladu.

 

IMA LI NADE ZA KOALICIJU NADE

Koalicija nade (Pakatan Harapan) opozicionog lidera Anwara Ibrahima, koja je pobijedila na izborima 2018, glavni je oponent gornjem bloku, PH ima najveći broj poslanika u parlamentu, 90, i nada se da će napokon preuzeti vlast nakon predstojećih izbora, a njen lider Anwar Ibrahim, konačno, postati premijer Malezije (pozicija za koju se bori više od dvije i po decenije). Ozbiljni analitičari nisu optimistični glede Anwarovih šansi da pobijedi na izborima, iako će ovaj blok, neminovno, osvojiti veliki broj glasova. Male su šanse da će PH kao jedan od glavnih krivaca za protraćene protekle 4 godine dobiti dovoljno podrške birača da formira vladu. Ali u malezijskoj je politici sve moguće. Anwar već duže vrijeme polarizira malajski narod i javno mnijenje. Jedni ga smatraju radikalnim političkim islamistom bliskog idejama Muslimanskog bratstva, koji svoje prave namjere prikriva i kamuflira politikom liberalnog pogleda na islam i novom vizijom uređenja društva po mjeri liberalnih zapadnih vrijednosti demokratije i ljudskih prava i zagovaranjem nove vizije Malezije. Drugi ga smatraju, posebno oni iz redova konzervativne muslimanske populacije, liberalnim sekularistom koji se previše dodvorava zapadu, ali i malezijskim Kinezima i Indijcima. Oni njegov koncept buduće Malezije percipiraju kao opasnost za malajsku rasu i za konzervativni islam.

Jedan od najozbiljnijih poznavalaca političkih prilika u Maleziji Amrita Malhi primijetila je da pretjerano velika količina taktičkih medijskih komentara o malezijskim izborima predstavlja ozbiljnu barijeru za utemeljeno razumijevanje malezijskih političkih procesa. Da bismo bolje razumjeli suštinska pitanja oko kojih će se lomiti koplja na predstojećim izborima i uloge u njima, neophodno je analizirati poteze i sadržaj politike upravo Anwara Ibrahima, jednog od vodećih protagonista ovih izbora. Malezijski lider opozicije nedavno je objavio svoju najnoviju knjigu u kojoj je predstavio svoju viziju buduće Malezije kako je on vidi. Ovaj Anwarov potez ukazuje na činjenicu da predstojeći izbori ipak neće značiti samo borbu za očuvanje privilegija ili resurse, već će to također biti borba u sferi ideja i vizija buduće Malezije. Anwar vjerovatno računa na osam miliona novih glasača koji će u novembru prvi put dobiti šansu da biraju novu vlast. Anwarova knjiga, koju su nedavno na izvanredan način u malezijskim medijima predstavili dr. Farouk Ahmed Musa i Nageeb Gunjara, nazvana je SCRIPT za bolju Maleziju. Prema ocjeni Amrite Malhi, Anwarova knjiga nije obični politički manifest, već sveobuhvatna vizija i politički okvir za održivu, dinamičnu i inkluzivnu Maleziju budućnosti. Oslanjajući se na višedecenijsko političko iskustvo i intelektualnu misao i iskustvo aktiviste, Anwar navodi lepezu utjecaja koji su oblikovali njegovu političku filozofiju i viziju. Anwarov manifest poziva na izgradnju radikalno nove i zajedničke budućnosti muslimana i nemuslimana jer se radi o postnormalnom vremenu, u kojem stare ortodoksije umiru, ali novi obrasci uređenja svijeta i društva još nisu ugledali svjetlo dana. Anwar budućnost vidi kao ubrzani globalizirani i umreženi svijet ispunjen kontradikcijama, kompleksnošću i dakako haosom. Po Anwaru, političari ogrezli u korupciji, lošem upravljanju,  podjelama, svađama… nisu dostojni vlasti.

Anwarove ideje dotiču se i širokog spektra pitanja od energetske sigurnosti, usluga prikupljanja otpada, nacionalnog osiguranja i investicionih programa, socijalne zaštite...  Na ovaj način Anwar nagovještava ne samo da će se na ove ideje oslanjati u kampanji već bi te ideje mogle predstavljati osnovu za dugoročnu kampanju, njegove koalicije, uključujući u onim državama koje Pakatan Harapan još kontrolira, u slučaju da izgubi federalne izbore. U Maleziji države ne održavaju svoje izbore u isto vrijeme.

 

POLITIKA KAO MARATON

Anwaru je 75 godina, a primjer Mahathira Mohameda govori da je u Maleziji politika maraton. Mahathir Mohamed još je u toj utakmici iako mu je 97 godina. Mahathirova Pejuang koalicija direktno je u ringu s malajskim partijama i računa na ultranacionalistički glas Malajaca, ali ne predstavlja ozbiljnu konkurenciju UMNO-u i Bersatu. Mahathir koristi svaku priliku da glasače upozori kako će prvi potez vlade UMNO-a, ako pobijedi, biti molba kralju za pomilovanje utamničenog bivšeg lidera Nadžiba Razaka. Kampanja za njegovo svrgavanje s vlasti prvotno je motivirala Mahathira da se politički angažira 2016. Ipak, malo je onih koji vjeruju u politički comeback ovog veterana malezijske politike. Svi su, pak, izgledi da će se većina Malajaca ipak vratiti pod okrilje svoje historijske i dokazane UMNO partije, kojoj su 2018. otkazali povjerenje. Da li se može desiti da uslijed nedovoljnog broja glasova UMNO bude primoran formirati neprincipijelne koalicije radi osvajanja vlasti, ni tu mogućnost ne treba otpisati. Kada je o Maleziji riječ, sve je u njenoj politici moguće.

Islamska partija (PAS) još se nije jasno odredila s kojom malajskom partijom bi željela koalirati. Ahmad Zahid Hamidi, predsjednik UMNO-a, nedavno je postavio ultimatum PAS-u, zahtijevajući da se službeno distancira od Parti Pribumi Bersatu Malezije (Bersatu) kao preduvjet saradnje s UMNO-om u pripremama za predstojeće izbore. Lider PAS-a tvrdi da PAS želi sarađivati s UMNO-om, ali i s drugim malajsko-muslimanskim strankama u okviru pakta Nacionalni sporazum – Muafakat Nasional (MN), koji je potpisan 2019. kako bi se ujedinila muslimanska zajednica (ummah) u Maleziji. Islamska partija ne želi prekinuti svoje veze s UMNO-om. Na ovaj način može računati na mjesto u budućoj vladi nakon izbora, bilo da to bude u koaliciji s UMNO-om ili Bersatuom.

Nakon političkog eksperimenta i hiperprodukcije političkih stranaka i teatra demokratije koji je za Maleziju značio turbulentni period propalih pokušaja ekonomskih i društvenih reformi, u kojem su građani promijenili tri vlade za manje od pet godina, Malezijci žele povratak sigurnosti, prosperiteta i političke stabilnosti koje su imali ranije i stoga se nadaju pobjedi reformiranog UMNO-a koji je Maleziju svojevremeno učinio ekonomskim tigrom Jugoistočne Azije.