Ovisnost o ruskom plinu premašuje 50 posto u četrnaest evropskih zemalja, a Rusija je jedan od glavnih dobavljača ovog energenta za više od dvadeset zemalja. Prema podacima koje je prikupila Evropska agencija za saradnju energetskih regulatora (ACER), koji uglavnom odgovaraju krajem finansijske godine 2020, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Moldavija tri su evropske zemlje sa stopostotnom ovisnošću o ruskom plinu.
Iznad 90 posto jesu i Finska, Gruzija i Latvija, a s postocima iznad 70 posto su Estonija, Bugarska i Slovačka. Iza su Hrvatska (68 posto), Češka (66 posto), Austrija (64 posto) i Grčka (51 posto); grupi se pridodaje Njemačka, čiji najnoviji podaci ukazuju na udio ruskog plina u ukupnom uvozu od 55 posto.
U svom planu “Repower EU”, objavljenom ubrzo nakon početka invazije na Ukrajinu i usmjerenom na ubrzavanje tranzicije na čistu energiju uz smanjenje ovisnosti, Evropska komisija otkrila je da je 45,3 posto prirodnog plina koji troše zemlje članice dolazilo iz Rusije 2021. godine, a slijede Norveška (23,6 posto) i Alžir (12,6 posto). U prosjeku je Italija, koja kupuje oko 46 posto plina koji troši iz Moskve, ispred Litvanije (41 posto), Poljske (40 posto), Slovenije (40 posto), Mađarske (40 posto), Francuske (24 posto), Nizozemske (11 posto) i Rumunije (10 posto). Za ostale zemlje Rusija nije među tri glavna dobavljača plina, one veće količine energenta nabavljaju iz Alžira, Sjedinjenih Država i Nigerije.
Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), Rusija je drugi najveći proizvođač prirodnog plina u svijetu sa 762 milijarde kubnih metara plina, od čega je izvezla 36 posto. Većina (84 posto) je transportirana plinovodima, a ostatak brodom pretvoren u ukapljeni prirodni plin (LNG). Evropa kupuje tri četvrtine ruskog plina, a značajne količine izvoze se u Kinu i Japan.
