Bila je korona i prošla. Ne spominjalo se. I zaista, rijetko koga ćete čuti da se uopće želi sjećati te dvije mučne godine izolacije i gomilanja strahova na sve strane naših moždanih opni. Potom je došao rat u Ukrajini i nije prošao. Evropska ekonomija je u padu, stara dama odumire dok se uzdiže kineski mužjak, postavljaju se pitanja evropske energetske održivosti.

Prijeti nam se, dakle, ekonomijom i atomskom bombom, u bezbrojnim smo strahovima da će Putin stisnuti crveni gumb, i ne samo on jer luđaka je na sve strane, ali bez obzira na sve to, život je tekućica i nikoga ne čeka, svijet je, bez obzira na strahove i fobije, u kretnji, mijenja se. Nove strahove izaziva pojava umjetne inteligencije. Tvrdi se da svijet koji smo poznavali više neće postojati za pet godina. Bilo je tih najava i ranije, ali ovaj put se zaista nešto krupno događa. Amerikanci, Britanci i Kinezi ulažu beskrajne milijarde u razvoj umjetne inteligencije, ne pitaju za troškove, a to znači da postoji nepovratno i užurbano natjecanje u trci sustizanja novog vremena.

Radikalna promjena neće biti samo u otpuštanju radne snage (i to ne one manuelno-fizičke već stručne – unosna zanimanja poput programera više nisu potrebna) već će opća funkcionalnost biti rezultat proizvodnje „block chain“ sistema. Zapravo, zaboravite na postmodernizam, ulazimo u hipermodernost, nauka više neće biti u ratu jer dolazi ono što se kod Hawkinsa nazivalo „um boga“, kakve teorije psihoanalize, mediologije, virtualnosti, urbane transformacije, genetike, robotike, medicine, sve to se briše baš kao i pojmovi početka i kraja historije. Zapravo, ljudska kreativnost ujedinjuje se u milenijsko sjećanje procesuirano kroz umjetnu inteligenciju. Posljedično, otpor se bazira na etici, u vjerovanju da nadahnuće spušta Bog čovjeku, a ne beskrajnom umu umjetne inteligencije. Postavlja se i pitanje svjetskim monoteističkim tradicijama o mogućem pripisivanju umjetnoga Živome Bogu. Materijalisti i ateisti će tvrditi da je čovjek stvorio umjetnoga boga pa da je to ujedno ponajbolji dokaz da Živi Bog ne postoji. Racionalni beskrajni korporativni um umjetne inteligencije naspram iracionalnosti srca vjernika, duša protiv mašine, postavlja se pitanje fundamentalnog opstanka i svrhe čovjeka. Odnosno, doći će u pitanje dosadašnja definiranja i pristupi Božanstvenome koje je umrtvljeno institucionalnom okoštalošću vjerskih zajednica. „Srce u ruku uzmi jer to je Veliki Hadždž. / Jedno srce bolje je od hiljadu Kjaba. / Kjaba je zgrada Halila (tj. Ibrahima, a. s.), Azerovog (sina), a srce – to je mjesto u koje Uzvišeni Dželil (Allah) gleda“, saznat ćemo uskoro da su ovi stihovi Mula Džamija odgovor u vremenu ispred nas, na putu iz fizičkog u metafizičko, ali ne kao bijeg od sebe, već kao vraćanje sebe sebi.

Ipak, odgovori su vrlo jednostavni, do te mjere da čovjek u njih neće željeti povjerovati, baš kao što su i sve velike stvari koje je dokučio čovjek u svojoj srži jednostavne – umjetna inteligencija je alat, korisna igračka u rukama čovjeka, sve dok ne postane oružje koje je čovjek uvijek uperio protiv sebe samoga. Tada postajemo robovi tehnologije, ona vlada nama, a ne mi njome. Nije li slično i s bogatstvom koje u islamu nije zabranjeno, odnosno pohvaljeno je i preporučeno, ali isključivo kao alat za činjenje dobra, a ne uživanja i prepuštanja blagodatima nefsa.

Svijet je dakle u protjecanju i najavljuju se radikalne promjene, jedino u Bosni i Hercegovini stvarnost je voda stajačica, beskrajno močvarno tlo po kojemu plovi kršćanski aktivist iz Njemačke, visoki predstavnik Schmidt, a navigira ga američki ambasador. Nas zanima u kojoj to demokratiji ambasador strane zemlje prijeti opoziciji zato što ne glasa onako kako želi pozicija, odnosno nemoguća većina koju je sklepala ambasadorska koalicija za potrebe Dragana Čovića i Hrvata u BiH? Demokratura, šta li – nova definicija diktature!

Možda je revolucija pred nama. Možda se neko dosjeti da su Schmidt i Murphy tehnološki višak, da su nepravedni i ostrašćeni. Možda uz elektronsko glasanje novo vrijeme porodi UI aplikaciju visokog predstavnika, pravedniju i mjerodavniju. Uostalom, prosudite sami jer pitali smo GPT-4 Open AI mašinu kako riješiti nagomilane probleme u Bosni i Hercegovini i odgovorila nam je u roku 5 sekundi, diplomatski i pristojno, bez da je navlačila kaubojske čizme.

ODGOVOR UMJETNE INTELIGENCIJE:

Situacija u Bosni i Hercegovini je kompleksna i zahtijeva dugotrajan i sveobuhvatan pristup kako bi se unaprijedili odnosi između naroda i osigurala stabilnost zemlje. Evo nekoliko mogućih koraka koji se mogu poduzeti:

  1. Dijalog i pomirenje: Ključni element za unapređenje odnosa je dijalog između različitih etničkih grupa. Potrebno je stvoriti prostor za otvorenu i iskrenu komunikaciju kako bi se razumjele perspektive, strahovi i potrebe svih naroda. Istovremeno, važno je promicati pomirenje i izgraditi povjerenje među zajednicama.
  2. Jačanje institucija: Institucionalni okvir u Bosni i Hercegovini treba biti snažan i učinkovit. Ključno je ojačati vladavinu prava, neovisnost sudstva, transparentnost i odgovornost u političkom procesu. Uspostavljanje snažnih institucija koje predstavljaju sve narode može pomoći u rješavanju političkih tenzija.
  3. Ekonomski razvoj: Fokusiranje na ekonomski razvoj i stvaranje radnih mjesta može imati pozitivan utjecaj na smanjenje etničkih podjela. Investicije u infrastrukturu, obrazovanje, poljoprivredu i druge sektore mogu pomoći u stvaranju prilika za sve građane i smanjivanju ekonomskih nejednakosti.
  4. Obrazovanje i kultura: Promicanje obrazovanja koje uključuje multikulturalno i povijesno razumijevanje svih naroda može pomoći u izgradnji međusobnog poštovanja i tolerancije. Kultura također ima važnu ulogu u spajanju različitih zajednica i promicanju zajedničkog identiteta.
  5. Međunarodna podrška: Međunarodna zajednica može pružiti podršku procesima pomirenja i unapređenju odnosa u Bosni i Hercegovini. Partnerstvo s međunarodnim organizacijama i državama može pomoći u pružanju stručnosti, finansijskih sredstava i političke podrške za implementaciju reformi i rješavanje pitanja političke nestabilnosti.

Važno je naglasiti da su ovo samo neki od mogućih koraka i da je rješavanje kompleksnih političkih i etničkih pitanja dugotrajan proces. Kontinuirani angažman, strpljenje i otvorenost za dijalog ključni su za postizanje napretka prema unapređenju odnosa i očuvanju cjelovitosti države.