Bangladeš se nada da će 2022. biti godina njegovog velikog skoka naprijed. Nakon što je prije samo nekoliko mjeseci prestigao Indiju po prihodu po glavi stanovnika, zemlja očekuje daljnje ubrzanje rasta dovršenjem nekoliko velikih infrastrukturnih projekata. Prvu liniju metroa u Dhaki ili prvu nuklearnu elektranu, koju je napravila Rusija. Tu su još i kilometarski most preko moćne Padme ili tunel ispod rijeke Chittagong, što su gradile velike kineske građevinske kompanije.

Uz to, odnosi Bangladeša i Indije nikad nisu bili tako dobri pa Indija ponovo pokreće željezničke veze koje su mirovale već desetljećima.

U svojoj 50. godišnjici Bangladeš sanja da iza sebe ostavi svoju katastrofalnu sliku siromašne zemlje. Prvi put otkako su postali nezavisni 1971. godine, Bengalci su u većini parametara nadmašili državu iz koje su se odvojili, Pakistan. Ali nadmašivanje Indije, njegovog tadašnjeg branitelja, bilo je šlag na torti.

Rad Bengalaca izveo je zemlju iz močvare. Dvadeset pet miliona ljudi uspjelo je u dva desetljeća iza sebe ostaviti bijedu. Postignuće dostignuto zahvaljujući vlastitom ekonomskom i društvenom modelu, u kojem industrija zapošljava 31% radnika, a očekuje se da će do kraja desetljeća doći do 40%.

Ovim političkim prioritetima prethodilo je širenje dobre prakse od strane nevladinih organizacija iz cijelog svijeta, koje su činile 7% ekonomije, a koje danas predstavljaju samo 2%. Bengalci, koji vole ribu kao malo ko drugi, naučili su pecati.

Unatoč brojnim prirodnim nesrećama i čestim ubistvima i državnim udarima, Bangladeš je učvrstio demokratiju sa manje zloupotrebe moći i korupcije nego Indija, ali u isto vrijeme s oštrijom posvećenošću poboljšanju ljudskog razvoja i  otvaranju novih radnih mjesta. Dok Indija uništava industrijska radna mjesta, Bangladeš ih stvara. Dok izvoz indijske robe godinama stagnira, iz Bangladeša raste 15% godišnje.

Ipak, relativni uspjeh zemlje natjerat će njezinu ekonomiju na kvalitativni iskorak jer će izgubiti izuzeće od carina koje uživaju najsiromašnije zemlje u EU (gdje ide 60% njihovog izvoza) ili u SAD.

Iako 80% izvoznih prihoda Bangladeša dolazi od odjeće, počinju se pojavljivati ​​znakovi diverzifikacije. Prošle godine, njezine firme za softver i IT usluge premašile su izvoz od milijardu dolara. Ovom prihodu treba dodati i doznake njihovih iseljenika, koji čine šestu najveću dijasporu u svijetu i osmu koja šalje najviše novca.

S mostom preko Padme, što je ime Gangesa dok prolazi kroz Bangladeš, Kina će Dhaku približiti Calcutti. Dok će tunel Chittagong približiti drugi grad krajnjem jugu zemlje, gdje su stotine hiljada Rohingya natrpane ju kampovima i burmanskoj granici.

Osim toga, u posljednje vrijeme Bangladeš je postao jedina država na svijetu kojom su duže vladale žene nego muškarci. Oštra borba između dviju "sultanija" bengalske politike, Hasine i Jalede Zia, koji su se dva desetljeća izmjenjivali na vlasti, završila je davno definitivnom pobjedom prve, koja je više bila prijateljski nastrojena prema Indiji.

Zia je sada u bolnici, bori se za život, a prošla je i kroz zatvor.

U svakom slučaju, važnost žena u bengalskom društvu kulturna je činjenica koja ih, na primjer, udaljava od mačizma Pendžaba. Prevlast žena u tvornicama također je stavila stopu učestvovanja žena u radu znatno iznad parametara Indije ili Pakistana. Bengalke duže studiraju, kasnije se udaju i u prosjeku imaju dvoje djece, znatno ispod pakistanskih žena. Očekivani životni vijek već je blizu 73 godine.

Doista, Bangladeš je, unatoč svojih 165 miliona stanovnika, mnogo homogenija zemlja u jezičnom, kulturnom i vjerskom smislu od svojih susjeda. S više 90% muslimanskog stanovništva, okrenuo je leđa ekstremizmu. Ne smije se zaboraviti da je nastao u tolikoj bijedi da tada da nije bilo siromašnije zemlje na svijetu osim današnje Burkine Faso. Sada raste kao malo koja zemlja svijeta.