“Posljednjih nekoliko godina često sam upozoravao da je zadnji stadij kolonijalizma kada kolonizatori budu više zavisni od domaće kriminalne vladajuće oligarhije koja je – zahvaljujući kolonizatorima – postala dostatno bogata, kontroliše sistem i određuje ko dobija šargarepe a ko batine“, kazao je u razgovoru za crnogorski portal Analitika politički analitičar iz Sjeverne Makedonije Arsim Zekolli.
U tom času, kako navodi, kolonijalne snage, tj. međunarodna zajednica spremni su da udovolje domaćoj oligarhiji u svemu i svačemu da bi očuvali mir.
“Čak ne više ni stabilnost, nego samo odsustvo oružanih sukoba. Zato, nisam siguran da li je to slabljenje zapadnih partnera ili pak totalitarna moć njihovih domaćih saradnika koji sada ne mare ni za SAD ni za EU, još manje za demokratiju, standard, slobode”, ukazuje Zekolli.
Mišljenja je da je takva politika Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, ali i domaća naivnost, rezultiraju dominacijom eksponenata srpskih i ruskih interesa koji su sada, kako kaže, od strane Zapada ocijenjeni kao Too Big To Fail (preveliki da bi se rušili).
“Ta sprega diplomatije i oligarhije zavisna je jedna o drugoj. Diplomatija zavisi od oligarhije u očuvanju ‘stabilnosti’, dok oligarhija zavisi od diplomatije u očuvanju prividnog imidža prozapadnjaštva”, ističe Zekolli.
Novu crnogorsku vlast, koju čine partije po volji crkve Srbije, podržale su i gotovo sve albanske stranke u parlamentu. S obzirom na bliskost režima u Beogradu i Tirani, portal Analitika pitao je Zekollija da li je ovaj potez predstavnika Albanaca u Crnoj Gori njihova samostalna odluka ili lokalni odraz određenih regionalnih saveza.
“Daću vam ilustrativni primjer iz Makedonije. Ovdje imamo stranku DUI koja vlada već 23 godine, nekad sa pseudokonzervativnim nacionalistima VMRO-DPMNE, nekad s lijevim-liberalima SDSM. Posljednjih deset godina njihova se dominacija omogućava ne radi albanskih glasova, nego na insistiranje SDSM i VMRO-DPMNE, uz saglasnost i podršku Zapada, da je DUI prihvatljivija nego druge stranke Albanaca”, navodi Zekolli.
To je, napominje on, praksa ustanovljena mnogo prije Edija Rame, prakticirana na Kosovu, Makedoniji, Preševu a nažalost, kako je kazao Zekolli, i u vrijeme Đukanovića u Crnoj Gori.
“Ovo je rezultiralo frapantnim neodzivom Albanaca na izborima koji nisu htjeli da se njihovim glasovima legitimišu kriminal, nacionalizam i strategija mimikrije demokratije od strane Zapada. Zato, oni koji su hvalili sve i svašta u vrijeme ‘Mila-lopova’, nije im teško da hvale sve i svašta u vrijeme Jakova-četnika ili nekog budućeg Petra-ekologa. To je jednostavno logika sistemskih etničkih poslanika za sva vremena, svaku ideologiju i svaku demagogiju. Smisao tokenizma je da kroz paradu strogo kontrolisanih sistemskih Albanaca stvori utisak da je to legitimno predstavništvo i podrije realnost da su oni ipak šačica, zrno kukolja u žitu”, kazao je Zekolli.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović više je puta ponovio kako očekuje da Crna Gora postane članica Evropske unije 2028. godine. Ipak, sagovornik Analitike ne vidi zainteresiranost Unije za Zapadni Balkan, kao ni za širenje na istok kontinenta.
“Da li su Crna Gora, Makedonija i Albanija zaista ispunjavale uslove i zaslužile članstvo u NATO više nego, recimo, Bosna i Hercegovina? Iskreno, nisu. Postale su članice zahvaljujući geografiji, i to je sve. I ta je geografija opredijelila politički interes da se milom ili silom uvuku u NATO”, smatra Zekolli.
S druge strane, kako navodi, taj interes ne postoji u Evropskoj uniji, ni za Balkan osim za Srbiju, još manje za Ukrajinu, Moldaviju, Gruziju.
“Tolerancija Brisela, Berlina, Pariza, Rima prema atavizmu, nazadnosti, primitivizmu, prostakluku Beograda i ta ostraštenost, arogancija, cinizam i podsmješljivost koju demonstriraju prema svim drugima, jeste indikator da su takozvani preduslovi samo birokratske manipulacije na papiru, ali da se odluke donose političkom logikom”, tvrdi Zekolli.
U atmosferi rastućeg utjecaja Rusije, a posebno nakon incidenta u Banjskoj kada je za dlaku izbjegnut novi oružani sukob širih razmjera, nije teško zaboraviti na entuzijazam s kojim je prozapadna javnost u zemljama Zapadnog Balkana dočekala Bidenovu administraciju. Od aktuelnog stanovnika Bijele kuće očekivao je mnogo i sagovornik Analitike, ali...
“Očigledno da je povratak Bidena kao pozitivnog lika značio i povratak jedne destruktivne strukture i načina mišljenja iz devedesetih. Povratak ljudi poput Christophera Hilla, Dereka Cholleta, Gabriela Escobarra koji žele revidirati ne samo sadašnjost, nego i prošlost”, navodi Zekolli.
Smatra kako najveći krizni izazov za State Department nije stanje u Bosni, Kosovu ili Crnoj Gori, već u američkim ambasadama u Skoplju, Beogradu i Podgorici.
“One su ne samo izgubile autoritet nego i postale igračke u rukama oligarha, partija, političara. Američki ambasadori u regionu su ili duboko frustrirane, predrasudama opterećene, intelektualno ispodprosječne osobe poput Christophera Hilla ili žive u nekim imigrantsko-diplomatskim mjehurima van realnosti kao Aggeler, Murphy, Reinke”, kaže Zekolli.
Dodaje da se isto ne može reći i za predstavnike Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), Federalnog istražnog birao (FBI) i Pentagona koji su, kako ističe, institucije koje odišu ozbiljnošću, odgovornošću i neopterećenošću ličnim ili kulturološkim bagažima.
“Pitanje je hoće li to ostati tako i ukoliko dođe do smjene Bidena”, upozorava Zekolli.
Sagovornik Analitike nedavno je ocijenio kako je došlo vrijeme za protest u cijelom regionu protiv politike State Departmenta koja je usredotočena na Beograd.
Pitali li su ga smatra li da je regionalni savez u borbi protiv malignog utjecaja Srbije moguć i kako bi se on u praksi mogao provesti a da ne bude lažno prikazan kao antiamerički iliti antizapadni?
“Pozvao sam na protest pred ambasadama SAD-a i EU radi njihove politike šurovanja i jačanja kriminala i korupcije. Nisam pozvao na paljevinu ambasada, mada je to očigledno veoma isplativo, sudeći po snishodljivosti i ljubavi američkih ambasadora prema piromanima koji su spaljivali Ambasade u Beogradu i Skoplju”, kaže Zekolli.
Cilj njegove poruke je, dodaje, konkretan.
“Realnost, sumorno stanje u regionu, posebno susjedstvu Srbije je ne samo nepodnošljivo i predmet očigledne cenzure od strane zapadne diplomatije i medija, da je potrebno masovnim izlaskom na proteste pred ambasadama SAD-a, EU, Francuske, Njemačke, UK uputiti poruku kako nije u pitanju nezadovoljstvo šačice ‘dežurnih gunđala’ nego da je dara prevršila svaku mjeru”, kategoričan je Zekolli.
Upozorava kako prava opasnost ne dolazi od takvih kao što su “dvojac Vučić-Đurić koji su spaljivali Ambasadu SAD u Beogradu ili od Edija Rame koji je s grimasom gađenja bacao američku zastavu na pod”.
“Daleko veća opasnost, koja se već priprema, jeste kampanja da svaki izraz nezadovoljstva, posebno Crnogoraca, Albanaca i Bošnjaka bude unaprijed etiketiran kao ‘ekstremna nacionalistička desnica’. Da čak i samo spominjanje bilo čega etničkog bude napadnuto od strane zapadnih diplomata kao ‘ekstremni desničarski nacionalizam’”, napominje Zekolli.
Prema Albancima, Bošnjacima i Crnogorcima koristit će se, kako kaže, svaka moguća etiketa koju SAD i EU nikad ne koriste prema nacionalistima u Beogradu.
“To je tendencija da imena Crnogorac, Albanac i Bošnjak postanu ružne, nacionalističke, antizapadne riječi koje moraju biti eliminisane i zamijenjene ideološkim pseudopodjelama i religijskim opredjeljenjima”, naveo je Zekolli.
Upravo zato, naglasio je on, protest protiv “zapadne politike šurovanja, koaliranja i favorizovanja kriminalno-gangsterskih oligarhija u Beogradu i Tirani su protesti protiv kriminala, korupcije, nasilja, šovinizma kao instrumenata agresije uz amin SAD-a i EU”.
“Ti protesti su odgovor na monologe Hilla, Escobara, Aggeler koji vole držati pridike ali ne i odgovarati na nenaručena pitanja o njihovoj ulozi, njihovim promašenim politikama“, kazao je Zekolli.
To, ističe on, nisu ni antiamerički, ni antizapadni protesti nego antikorupcijski, antikriminalni, antistabilokratski protesti protiv politika koje su pomogle etabliranju prosrpskih i proruskih faktora posvuda u regionu a na štetu manjih naroda.
“Zato, upravo obrnuto, protest protiv ambasadorskih smicalica s ovdašnjim koruptokratama je demonstracija prozapadnjaštva i u duhu proameričkih vrijednosti koje sami američki i evropski diplomate ne poštuju i srozavaju”, zaključio je Zekolli.
