Ovo su peti izbori u tri i po godine, ali u selu Ibilin izgledaju kao prvi nakon dugo vremena. Stotinjak stanovnika ovog gradića, Palestinaca s izraelskim državljanstvom, ozbiljno i zabrinuto sluša kako jedan od njih, Ahmad Tibi, traži od njih da uvjere rodbinu i poznanike da spriječe pobjedu "fašističke desnice", kako nazivaju ultranacionalističku i rasističku lista koja, prema anketama, ima najveće šasne da sa Likudom Benjamina Netanyahua i ultraortodoksnim strankama, pobijedi na izborima.

“U Izraelu smo diskriminirani u mnogim područjima, ali dan izbora je jedini na kojem naš glas vrijedi jednako kao i glas Jevreja“, kaže Tibi, vođa sekularne nacionalističke stranke Taal. On zna da su oni koji ga slušaju, dok sjede na plastičnim stolicama, uvjereni u ono što im govori. On zna da palestinska manjina, koja čini 21% stanovništva Izraela, nema povjerenja u izborne procese i institucije države koja ih tretira kao građane drugog reda i koja je prije samo četiri godine odlučila da arapski više nije službeni jezik.

A zna i da su mnogi ljuti zbog sukoba između palestinskih stranaka i da smatraju da su nesposobni riješiti njihove svakodnevne probleme. Ali on takođe zna da su dva miliona palestinskih državljana Izraela glavni ključ ovih izbora i stoga stalno izgovara ime Itamara Ben Gvira, koji je drugi na listi krajnje desnice, političara koji prijeti deportacijom onima koji bacaju kamenje na vojsku ili policiju.

Vratimo se u 2014. godinu, kada je minimum neophodan za ulazak u Knesset (Parlament) podignut na 3,25% glasova. Taj je potez djelovao poput bumeranga, arapske su se stranke složile u vezi sa jedinstvenom listom  koja je postigla historijski uspjeh i postala treća snaga u parlamentu.

Strateške i personalne razlike na kraju su uništile to jedinstvo a onda se desilo još nešto što je do tada bilo nezamislivo. U odluci bez presedana još od od stvaranja Izraela 1948. godine, Ujedinjena arapska lista (konzervativna, pragmatična i islamistički nadahnuta), postala je prva koja je odlučila postati dijelom vlade, unutar šarolike koalicije. Njeno raspuštanje prije godinu dana dovelo je do raspisivanja predstohjećih izbora.

Arapske liste su složne pred početak izbora zakazanih za utorak. U anketama najbolje kotira Ujedinjeni arapska lista. Na drugom je mjestu ono što je ostalo od koalcije nastale 2014. godine, lista koja se danas sastoji od formacije nasljednika Komunističke partije, Hadash i one koju vodi Tibi, zvane Taal. Namjanje šansi ima Balad, stranka nacionalističkog diskursa. Balad je odbio podržati bilo kojeg kandidata za premijera, za razliku od Zajedničke liste, čije stajalište podržava 60 posto manjine, prema anketi arapskog radija Makan.

Kad bi blok protiv Netanyahua dobio jednog zastupnika više (57 od 120) nego što predviđaju ankete, ponovni izbor Yaira Lapida za premijera ovisio bi o četiri zastupnika Zajedničke liste. Tome se dodaje da će pro-Netanyahuov blok kontrolirati parlament ako dvije od tri arapske liste padnu ispod praga. Zato su protivnici vođe Likuda već sedmicama pozivaju palestinsku manjinu da glasa.

“Danas je raspoloženje u arapskoj zajednici: 'Želimo da uđete u Kneset i igrate punu političku igru, a ne samo kao predstavnici našeg bijesa i frustracije', objasnio je politički analitičar Mohammad Darawshe u postu na blogu prošlog mjeseca. Jeruzalem Pre ss Club događaj. 19%, naime, glasa za židovske stranke.

“Izraelski Arapi” kako je njihov službeni naziv, drže ime budućeg premijera u svojim rukama i čini se da su ovaj put svjesni toga. Strah od ekstremne desnice tjera ih na izlazak na izbore, prema anketama 50,5% će "sigurno" izaći na izbore, a njih 19,4% planira to učiniti.

Malo ko u Izraelu zaboravlja da je odaziv Palestinaca od 75 posto bio ključan u Netanyahuovom porazu od laburista Ehuda Baraka 1999. godine, pri čemu je gotovo trećina podržavala jevrejske stranke. Godinu dana kasnije počela je Druga intifada, policija je ubila 13 izraelskih Arapa tokom masovnih demonstraciuja i nakon toga je odaziv birača počeo opadati.

Fida Shehada je zabavljena iznenadnom pažnjom koju joj daju političari, tako vidio Lapidovu posjetu Nazaretu prošlog utorka.“Država me i dalje vidi kao neprijatelja. Nije važno jesu li moji dokumenti plavi (izraelski) ili zeleni (palestinski)... Naravno, kad dođu izbori, sjete nas se i na nas gledaju samo kao na glasačku mašinu“, kaže.

Ta je urbanistica nedavno dala ostavku na mjesto nezavisne vijećnice u gradu Lod, u blizini Tel Aviva, nakon što je zaključila da država "nema namjeru riješiti problem". Lod i drugi mješoviti jevrejsko-arapski gradovi proživjeli su tragične dane u maju 2021. godine, kada su bili zaraženi napetostima u Jeruzalemu i Gazi.

Sukobi između Jevreja i Arapa rezuktirali su brojnim smrtima, brutalnim premlaćivanjima, stotinama zatočenika i napadima na kuće, sinagoge i mezarja. Prvi put nakon 1966. godine u Lodu je proglašeno vanredno stanje.

Arapski objekti  tom gradu su tehnički nezakoniti jer su izgrađeni na poljoprivrednom zemljištu, Međutim, to nije spriječilo izraelske vlasti da klasificiraju i drugo obližnje zemljište kao građevinsko za gradnju objekata koji bi prihvatili jevrejske emigrante iz bivšeg SSSR-a.

Izraelska desnica ne ograničava bitku za prostor na naselja na okupiranoj teritoriji, već i na područja Izraela na kojima žive i jevreji i Arapi, poput Galileje, pustinje Negev ili mješovitih gradova.

Dalje na sjeveru, u Kafr Yasifu, vrlo blizu libanske granice, Tibi i Ayman Odeh, vođa Hadasha, održavaju zajednički skup. Oko 350 od 10.000 stanovnika ovog tradicionalno komunističkog grada u tišini sluša Odeha kako govori o prošlim borbama i onome što je na kocki u utorak. "Ljudi su umorni nakon pet izbora, ali ovi su drugačiji: mi smo u odlučujućoj poziciji", rekao je Odeh nakon mitinga.