Utemeljitelj hrvatske etnologije, političar i publicist Antun Radić (1868–1919). od 1897. do 1901. uređivao je Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, prvi hrvatski etnološko-folkloristički časopis u izdanju JAZU. 1899. pokrenuo je Dom. List hrvatskomu seljaku za razgovor i nauk, prvi hrvatski časopis namijenjen seljaštvu, i uređivao ga do 1904, ispunjavajući ga uglavnom svojim prilozima.
Isticao je potrebu osnivanja političke stranke koja bi zastupala interese seljaka pa je 1904. zajedno s bratom Stjepanom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS). Kao kandidat HPSS-a, u tri je navrata bio zastupnik u Hrvatskom saboru (1910–1913). Sarađivao je u stranačkim glasilima, osobito u Domu, u kojem je 15. juna 1900. objavio sljedeće:
„Ne znam što će biti s Bosnom i Hercegovinom. Ali to znam, da ni danas, ni sutra ne će biti onako, kako narod hoće, jer ono i ne može biti, kad velik dio naroda ne zna što hoće, a od onih, koji znadu, jedni hoće ovo, drugi ono, treći opet ono: nema jedne narodne misli. Zato će biti onako, kako budu drugi htjeli, kako budu htjeli Nijemci, Rusi, Madžari, Talijani – a ni za ‘turke’, ni za ‘srbe’, ni za Hrvate – za nas ne će biti ni pitanja sve dotle, dok svi ne budemo imali jednu kakvu takvu misao.
'A koja je tu najbolja misao?’ – pitate me. Ja kao Hrvat – ja vam ne znam drugo kazati, nego ono, u što čvrsto vjerujem, a to je ovo: Osim hrvatske narodne misli – nema druge misli, koja bi mogla okupiti i sjediniti sav naš narod od Dunava do mora i od gore Triglava do gore Balkana. Ja u ovo tako stalno vjerujem, kako vjerujem da me je mati rodila i da ću umrijeti. A lakše ću umrijeti, ako budem na samrtnom času mogao kazati, da sam i ja malo pomogao u tomu, da se u jednoj misli i ljubavi sjedini čitav naš narod, kojega je toliko stotina godina svakojaki vrag vukao svaki na svoju stranu, napajao ga otrovom i jadom na braću svoju i uza to ga davio i gulio.”
