Naredba Izraelskih odbrambenih snaga građanima sjeverne Gaze da napuste svoje domove trebala bi biti dokaz da vojska ne namjerava nauditi civilima koji nisu uključeni u borbe. Kao što je već navedeno u lecima koje su bacale zračne snage, svako ko prekrši ovu naredbu može se smatrati članom terorističke skupine.

Iz ovoga slijedi da su stanovnici koji odluče ostati u svojim domovima u sjevernoj Gazi odgovorni za svoju smrt od izraelskih raketnih napada ili razmjene vatre, ili za to što su pokopani pod ruševinama. Prema obrazloženju vojske, ako je bilo ispravno to učiniti u južnom Libanu, ispravno je to učiniti i u Gazi.

Ali palestinska obalna enklava puno je manja od Libana – 365 kvadratnih kilometara u poređenju sa 10.230 kvadratnih kilometara – a gustoća naseljenosti Gaze mnogo je veća: 6.100 ljudi po kvadratnom kilometru (prema Palestinskom zavodu za statistiku) u poređenju sa 547 u Libanu (prema podacima Svjetske banke).

Stoga se ne mogu dovoljno naglasiti zdravstveni i humanitarni učinci pakiranja više od dva miliona ljudi u manje od polovine enklave dok se u blizini vode borbe, uključujući bombe koje padaju iz zraka.

Konkretno, oni koji žele da se kopnena ofanziva nastavi do “sloma Hamasa” moraju biti svjesni učinaka – uključujući i one političke – kada rat završi i konačni podaci budu provjereni i stavljeni na stol svakog ministra vanjskih poslova i medijskih kuća širom svijeta.

Uz zarazne bolesti koje su prijavili medicinski službenici – uključujući respiratorne infekcije, gastrointestinalne tegobe i kožne bolesti – prošle su sedmice objavljeni izvještaji da se hepatitis A širi među nekim raseljenim osobama. Tome se pridodaje stalna nestašica hrane koja posebno pogađa djecu i trudnice, nestašica lijekova za osobe s hroničnim bolestima i poteškoće u liječenju desetaka hiljada ranjenika u sve manjem broju aktivnih bolnica – i bez anestetika.

Svijest o teškim uslovima i očekivanim učincima ako se rat nastavi potakla je jednog američkog zvaničnika da izjavi zamotanu rečenicu: "Pojačali smo to vrlo jasnim jezikom s vladom Izraela - vrlo je važno da se provedba izraelske kampanje kada se kreće prema jugu mora obaviti na način koji u najvećoj mjeri nije dizajniran da proizvede značajno daljnje premještanje osoba”, rekao je taj zvaničnik novinarima u konferencijskom pozivu prije sedam dana, a prenosi Reuters.

Drugim riječima, nastavite s borbom, ali pažljivo. Odražava li zamršeni jezik zvaničnikovu svijest o njegovoj kontradiktornosti: nemogućnosti slanja vojnika i tenkova – popraćenih zračnim napadima – u gusto naseljena područja uz izbjegavanje masovnog raseljavanja?

Kao što se očekivalo, nakon što su borbe nastavljene u petak, Izrael se počeo pripremati za kopnenu ofanzivu na jugu, posebno u Han Yunisu, gradu i izbjegličkom kampu u kojem je vođa Hamasa u Gazi Yahya Sinwar rođen i odrastao. Doista, suprotno izjavi američkog zvaničnika, Izrael je naredio značajnom broju ljudi - stanovnicima i raseljenim osobama u selima istočno od Han Yunisa i u nekim gradskim četvrtima - da odu na jug. Svakim danom naređuje se evakuacija novih četvrti ili bombardiranja i granatiranja “uvjeravaju” one koji su ostali da odu. Ali kamo će otići?

Tokom prošlosedmičnog primirja, IDF nije dopustio ljudima da se vrate u svoje domove na sjeveru, čak ni da uzmu lijekove i toplu odjeću. Pretpostavka je da će Izrael nastaviti zabranjivati povratak prognanika u sjevernu Gazu, čak i kada tamo prestanu borbe, pa njihovo odredište ostaje jug.

Područje južno od rijeke Gaze, sastavljeno od tri okruga, prostire se na 230 kvadratnih kilometara. Otprilike četvrtina toga je poljoprivredno zemljište koje bi teoretski moglo primiti veći broj prognanika. Ali IDF je uspostavio pojas dug jedan kilometar duž istočne granice Gaze - najmanje 30 kvadratnih kilometara - kojem stanovnici Gaze ne smiju prići.

Već prije jednosedmičnog primirja, IDF je naredio stanovnicima pet sela istočno od Han Yunisa da odu, a nakon primirja ponovio je naredbu za evakuaciju. Dakle, prema konzervativnoj procjeni, možemo reći da od 230 kvadratnih kilometara u južnoj Gazi trebamo oduzeti najmanje 60 kvadratnih kilometara u kojima IDF zabranjuje prisutnost palestinskih stanovnika.

​Han Yunis i njegov izbjeglički kamp prostiru se na oko 54 kvadratna kilometra. Čak i pod pretpostavkom da bi neki ljudi radije riskirali ostanak u svojim domovima - kao što je učinio nepoznat, ali značajan broj stanovnika grada Gaze i izbjegličkog kampa Jabalya - ovo urbano područje također se mora oduzeti od "sigurnog" prostora na jugu.

Prije rata, tri južna okruga - Deir al-Balah, Khan Yunis i Rafah - držala su oko milion ljudi (od oko 2,2 miliona u cijeloj Gazi), s gustoćom od 4347 ljudi po kvadratnom kilometru. Tokom primirja i nakon raseljavanja iz istočne i sjeverne Gaze, gustoća naseljenosti mogla se procijeniti na oko 11.000 ljudi po kvadratnom kilometru.

Sada, naredbe za evakuaciju iz regije Han Yunis i očekivana kopnena invazija na ovo područje – uz ili nakon bombardiranja iz zraka, sa mora i kopna – impliciraju namjeru da se oko dva miliona ljudi okupi na 110 kvadratnih kilometara- Infrastruktura vode i električne energije, ceste i zdravstveni sistem – koji čak ni u mirnim vremenima nisu zadovoljavali potrebe oko milion ljudi, a sada jedva funkcioniraju – kolabirat će pod pritiskom oko dva miliona ljudi.

Poljoprivredno zemljište, koje još uvijek daje plodove, ispunit će se šatorima i vjerojatno montažnim kućama koje će biti dopremljene kao humanitarna pomoć preko prijelaza Rafah. Tvornice Gaze uglavnom su na sjeveru i ako nisu uništene, ne rade. U najboljem slučaju, bolnice i klinike koje još uvijek rade u Han Yunisu bit će nedostupne, a u najgorem će biti ozbiljno oštećene, kao što se dogodilo na sjeveru.

Blizina svakog "sigurnog" područja borbenoj zoni znači da će svako ciljano granatiranje i bombardiranje, ili bilo kakvo slučajno odstupanje od cilja, uzrokovati mnoge civilne žrtve. Logika kaže da kako se gustoća naseljenosti povećava, tako će i broj žrtava rasti.

Rijetko naseljeno poljoprivredno područje u Gazi proteže se od Rafaha na jugu do Deir al-Balaha na pola puta uz pojas. Ovisno o tome kako izračunate njegovu širinu, ovo područje se kreće od 14 do 26 kvadratnih kilometara. Dana 18. oktobra, IDF-ov glasnogovornik na arapskom jeziku, Avichay Adraee, spomenuo je ovaj pojas kada je objavio svoju dnevnu naredbu na Facebooku stanovnicima grada Gaze, naredivši im da evakuiraju dio.

Sve dok nisu demontirana 2005. godine, 16 od 22 izraelska naselja u Gazi bila su na jugozapadnoj obali zapadno od Han Yunisa. Tu je živjelo oko 6500 Izraelaca od 9000 doseljenika u cijeloj Gazi, zajedno s nekoliko stotina palestinskih farmera. Do nastavka rata u petak, 300.000 raseljenih ljudi pridružilo se izvornim 291.000 stanovnika grada Han Yunisa i izbjegličkog kampa. Uskoro će im svima biti naređeno da se evakuiraju.

Koliko ih se može koncentrirati i zgusnuti na području ovih bivših naselja gdje su od 2005. godine podignute stambene četvrti, univerzitetske podružnice i vojne baze? Nekoliko hiljada ljudi raseljeno je na ovo područje u prvom mjesecu rata. Koliko će ih još biti prisiljeno nagurati se u njega - u stanove svojih rođaka, šatorske kampove i možda čak i montažne kuće - bez odgovarajuće urbane infrastrukture dok se bolnice Han Yunisa postupno zatvaraju?

"Tražite od mene da opišem nešto što je neopisivo", kaže Omar Shaaban, ekonomista i stanovnik Deir al-Balaha koji je bio izvan Gaze kada je rat počeo. “Ljudi koji nisu našli sklonište kod rodbine, u školama ili bolnicama, spavaju u svojim automobilima. Imam nekoliko prijatelja koji spavaju sa svojim porodicama u autima. Bi li New York za nekoliko sedmica mogao primiti toliko ljudi da udvostruči njegovu populaciju?"

Ako ne u napadima IDF-a i razmjenama vatre, stanovnici Gaze mogu umrijeti od bolesti i epidemija uzrokovanih prenapučenošću i nedostatkom vode i medicinske njege, osobito tokom zimskih hladnoća i kiše. Njihova apsolutna ovisnost o humanitarnoj pomoći jedan je od razloga raširene depresije i umora u Gazi. Sve je više govora o iseljavanju, kao i glasina o podmićivanju za ulazak u Egipat.

Inžinjer koji je živio i radio u Pojasu prije otprilike 20 godina predviđa da će nepodnošljiva prenapučenost usred napada i borbi natjerati očajne stanovnike Gaze da probiju graničnu ogradu s Egiptom.

Imajući to na umu, pita se hoće li se, unatoč izjavama Egipta kojima se protivi izraelskom planu naseljavanja stanovnika Gaze na svoj teritorij, egipatski predsjednik Abdel-Fattah al-Sissi usuditi narediti svojoj policiji da puca i ubije mnoge hiljade očajnih, žednih, gladnih i prestrašenih ljudi koji pokušavaju spasiti svoje živote i živote svoje djece. (Haaretz)