Sirija, odnosno građanski rat u Siriji je dugo vremena ispod medijskih radara. To je razumljivo s obzirom na to da je rat u Ukrajini njihov glavni fokus. Pogrešan utisak se mogao steći da je u toku početak završetka rata. Međutim, građanski ratovi se ne završavaju lako, a vanjske intervencije u građanski rat su garancije njihovog produžetka. Prošle sedmice sukob između američkih saveznika u trećini sirijske teritorije, koju SAD s oko hiljadu vojnika, a pomoću posrednika, drži u ilegalnoj okupaciji, bio je podsjetnik da je građanski rat daleko od završetka.
Kratki, ali vrlo eksplozivni sukob između (pojednostavljeno) arapskih plemena i tzv. Sirijskih demokratskih snaga (SDF) – loše našminkane i “rebrendirane” terorističke organizacije PKK, odnosno njenog sirijskog ogranka YPG – u Deir Ezzoru je posljedica primjene klasičnih imperijalističkih alata. Prije svega favoriziranja manjine nad većinom, a zatim “zavadi pa vladaj” mehanizma.
Deir Ezzor je jedna od tri sirijske pokrajine (Hasaka i Raqqa su druge dvije, kao i dio Halepa istočno od Eufrata) koje su najvećim dijelom pod kontrolom gorepomenute američke verzije PKK-a, odnosno (zvanično) SDF-a. Deir Ezzor je pokrajina kojom dominiraju sunitska arapska plemena u smislu ekonomske i socijalne strukture. Čak se može reći da je to regija s najhomogenijom etničkom i vjerskom demografijom u Siriji. Plemena koja su sada u sukobu sa SDF-om su se borila rame uz rame s njima protiv ISIL-a. Pored toga, Deir Ezzor je plodna regija bogata resursima na kojoj se nalaze jedina naftna polja u Siriji. SAD održavaju vojne baze na plinskom polju Conoco i naftnom polju Al-Omar. Deir Ezzor je bio posljednje veliko uporište ISIL-a.
Kada je uspostavljena takozvana Autonomna administracija sjeverne i istočne Sirije (AANES), kojom dominira PKK kao i SDF-om, Deir Ezzor odnosno plemena u pokrajini su uživala relativnu autonomiju za razliku od situacije u Hasaki i Raqqi. Vojno vijeće Deir Ezzora (DZMC), koji predstavlja lokalno arapsko stanovništvo, plemena i klanove, bilo je dio arhitekture AANES-a. Međutim, ta “koncesija” je bila kozmetička. “Najveći problem u Deir Ezzoru jeste dominacija stranke PKK i njena kontrola nad vojnim i civilnim tijelima u regiji”, rekao je Amir al-Bashir, lider plemena Baggara, jednog od tri najveća u Deir Ezzoru, za portal Middle East Eye (MEE), dodajući da se ekonomski resursi regije preusmjeravaju na finansiranje PKK-a i da šverc droge cvjeta. (A čime bi se PKK pa bavio ako ne švercom, droge, ljudi i oružja, a sada pod američkim pokroviteljstvom i pljačkom sirijskih resursa.)
Iz čudno iskrenog izvještaja Washington instituta za bliskoistočnu politiku naslovljenom “Granica EU počinje na sirijskoj magistrali M4” od maja ove godine može se steći utisak o zulumima PKK-a, pardon, SDF-a u Deir Ezzoru. Glavni razlozi zašto ljudi (kako Arapi, tako Kurdi) napuštaju provinciju jesu nasilne regrutacije (čak i žena) u SDF, kidnapovanja, ideološka indoktrinacija i ekonomske teškoće. Tome treba dodati perverzno “pravilo” nametnuto od SDF-a da se izbjeglice ne mogu vratiti na svoje posjede ako nemaju Kurda kao garantora.
Kap koja je 27. augusta prelila čašu i podigla arapska plemena na ustanak je bilo hapšenje Ahmada al-Khubaila, šefa vojnog vijeća Deir Ezzora, poznatog kao Abu Khawla, zbog optužbi za saučesništvo u trgovini drogom i neuspješno suzbijanje aktivnosti ISIL-a između ostalih krivičnih djela. Uzgred, Abu Khawla je imao američke garancije da ga SDF neće uhapsiti.
Često se povod ne poklapa potpuno s uzrocima. Abu Khawla sigurno nije cvjećka. Tokom svog mandata kao komandanta DZMC-a, od njegovog osnivanja do nedavnog hapšenja Abu Khawla je imao apsolutnu vlast u regionu, te da nije gorepomenutog višegodišnjeg zuluma, njegovo hapšenje najverovatnije ne bi ujedinilo plemena i klanove za oružani ustanak. No, taj potez SDF-a je viđen kao prvi korak u shemi da se eliminira relativna autonomija provincije i da se Arapi pokore SDF dominaciji, kao što je SDF učinio u drugim oblastima koje kontrolira u sjeveroistočnoj Siriji. Drugi korak ove sheme bio bi pokušaj raspuštanja DZMC-a i oduzimanje kontrole njegovim vođama.
Pitanje zašto baš sada kada se za njegove aktivnosti zna godinama, ostaje da lebdi. Teško je povjerovati da SAD nisu anticipirale ovakav razvoj događaja s obzirom na izvještaje Anadolu Agencije o pojačanjima koja su pristigla u američke baze sredinom augusta.
“Svako ko je posmatrao pogoršanje situacije u Deir Ezzoru nije ovim iznenađen”, rekao je Robert Ford, bivši američki ambasador u Siriji za MEE. “Arapske pritužbe protiv SDF-a sežu u prošlost. Umjesto da se SAD pozabave tim problemima i izmjeste Kurde iz Deir Ezzora i dovedu lokalne arapske lidere, one su sjedile na rukama”, dodao je.
Kada su u pitanju ovakvi promašaji američke destruktivne politike, uvijek postoji pitanje da li su proizvod gluposti ili namjernog dizajna. Vrlo malo je razloga da se sumnja u psihopatiju i sociopatiju američkih neokonzervativaca (kako individualnu, tako grupnu), de facto arhitekata vanjske politike SAD počev od administracije Busha mlađeg bez obzira na to da li je administracija demokratske ili republikanske partije. Ono što je sigurno (i bitno za imati u glavi gdje god SAD imaju umiješane prste) jeste da neokonzervativci nemaju kočnice i ne znaju za rikverc, a niti (uspješnu) završnicu ni za jedan “projekt” koji su započeli (vidjeti, Afganistan, Irak i Libiju npr.).
U ovom krvoproliću SAD su izigravale mrtvog oposuma. “U suštini, ono što su SAD do sada uradile jeste da su pokušale da se pretvaraju da se nijedna od borbi nije dogodila i da desetine ljudi nisu ubijene. Misle da se jednostavno mogu vratiti na staro”, rekao je Ford, skeptik prema američkom vojnom prisustvu u Siriji. “Ne vidim nikakve dokaze da su SAD spremne odgovoriti na arapske pozive na reformu”, rekao je Ford, dodajući da vjeruje da se SAD stavlja na stranu SDF-a protiv arapskih plemena. “Ne vidim da SAD prijete da će prekinuti isporuku oružja SDF-u. Jasno je da su osnažili jednu stranu u sukobu.”
Mišljenje njegove bivše ekselencije (bivši su uvijek racionalniji i iskreniji od aktivnih) o osnaživanju jedne strane se u veliko mjeri poklapa turskim zvaničnim stavovima. Doduše, njegova bivša ekselencija ne bi priznala ni pod mukama da je strana koju su SAD osnažile zapravo teroristička bagra, ali to je jasno svakome ko je bio voljan da uroni u čorbu PKK skraćenica i posluša američkog generala Raymonda Thomasa, koji je na godišnjem sigurnosnom forumu u američkom Aspenu 21. jula 2017, likujući nad terorističkom “kreativnošću”, jer su uvrstili riječ “demokratski“ u svoj novi naziv, objavio to cijelom svijetu, odnosno dijelu koji hoće da vidi.
