Svijet je ušao u period visoke krize. U Evropi i na Bliskom istoku bjesne ratovi, a u istočnoj Aziji prijete ratni sukobi. U Rusiji, Kini i Sjevernoj Koreji Sjedinjene Države se suočavaju s tri neprijateljske države s nuklearnim oružjem, a Iran je na ivici da postane nuklearna sila.
U tišini propadaju države u jugozapadnoj Aziji, Africi i Latinskoj Americi, a enormne migracije uveliko su počele. Pošto su upravo prebrodile pandemiju, koja je bila najskuplja kriza od 1945, Sjedinjene Države se sada moraju boriti s drugim hitnim transnacionalnim izazovima, kao što je upravljanje energetskom tranzicijom usred pogoršane klime, brzi razvoj umjetne inteligencije i globalni kapitalistički sistem pod većim pritiskom nego ikada ranije. Svaki od ovih problema ima svoj skup složenih problema koje malo ko razumije. I po gotovo svakom pitanju, bilo da vole Amerikance ili im se zamjeraju, ljudi u svijetu traže pomoć od vlade SAD-a, makar samo u organizaciji posla.
Amerikanci ne mogu ispuniti ovaj zahtjev. Njihova je ponuda efektivnih politika vrlo ograničena. Trenutna vlast u Sjedinjenim Državama nema ni širinu ni dubinu kompetencija, sposobnosti i znanja. Taj problem postoji decenijama, ali je danas kontekst potpuno drugačiji. Sjedinjene Države, prije svih ostalih, morat će razviti nove kvalitete praktičnog vodstva.
Naravno, sve je mnogo lakše reći nego uraditi. "Ideje nisu politike", primijetio je Dean Rusk dok je bio državni sekretar SAD-a. “Osim toga, ideje imaju visoku stopu smrtnosti novorođenčadi.” Još iskusniji državnik, britanski premijer Winston Churchill, prokomentirao je da “nada leti na krilima, a međunarodne konferencije potom plutaju prašnjavim putevima”.
Upravljanju državom je zanat. Većina onoga što američka vlada radi je puko distribuiranje novca i postavljanje pravila. Relativno mali broj američkih zvaničnika vodi političke operacije, posebno diplomatske. Za to je potreban složen timski rad. Zvaničnici moraju savladati međunarodne koreografije, zamršenost zakona i prakse, i zbunjujuću raznolikost instrumenata, kultura i institucija koje pokrivaju društva. Sposobnosti da se konkretno djeluje sve je manje u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama Zapada. Zbog toga najviši zvaničnici praznine popunjavaju sastancima i izjavama.
Ograničenost djelotvorne politike SAD-a pokazala se tokom izbijanja pandemije COVID-19, kada svijet nije uspio stvoriti globalni savez za borbu protiv globalne pošasti. To se danas može vidjeti i u Ukrajini, gdje se zapadni svijet bori da održi zemlju koja vodi rat iscrpljivanja. Američka politika prema Pojasu Gaze pokazuje sve svoje manjkavosti i bezidejnost. Bez sumnje će biti novih zahtjeva u narednim mjesecima i godinama, i veliko je pitanje da li će Washington i njegovi saveznici znati pronaći odgovor.
(Izvor: Foreign Affairs)
