Američki ambasador u Bosni i Hercegovini Michael Murphy potvrdio je ono na šta smo godinama upozoravali. U intervjuu koji je dao za portal politički.ba Murphy je nastupio opuštenije, s manje diplomatskog sterilnog rječnika nego inače, te je, ničim izazvan, jer su postavljena pitanja bila gotovo servilno politički konkretna i naklonjena, ipak razotkrio svu bijedu duboko patronizirajuće i suštinski imperijalističke politike koju Sjedinjene Američke Države vode u Bosni i Hercegovini.

Murphy, koji je očito svoje stavove formirao prilikom ranijeg boravka u Bosni i Hercegovini, nastupa kao tipični kolonijalni upravnik tvrdeći da imperija u čije ime govori ne samo što želi dobro našoj državi i njenim narodima već i da najbolje zna šta je dobro i korisno za njih. Daleko bolje nego ovdašnji izabrani politički predstavnici, pa čak i sami narodi. Tipično imperijalno prosvjetiteljstvo kojim se pravdaju neodbranjiva uplitanja u unutrašnje političke odnose i društveni inžinjering.

Ma koliko Murphy tvrdio da je za cjelovitu, multietničku i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu, iz njegovih izjava jasno je da država kakvu on zamišlja i “gradi” nije niti može biti suverena i slobodna a dugoročna čak ni održiva.

Kao prvo, potpuno je jasno da je Bosna i Hercegovina u kontekstu energetske politike Sjedinjenih Američkih Država na Balkanu zamišljena kao krajnji potrošač i uvoznik, a ne proizvođač i izvornik energije. Pritom Murphyjeve izjave jasno potvrđuju da se Bosnu i Hercegovinu namjerava preorijentirati ka ovisnosti o plinu koji će ulaziti iz Hrvatske a čija planirana ruta na prostoru Bosne i Hercegovine ocrtava nekadašnji kostur zločinačke Herceg-Bosne. Osim takvog ustupka hrvatskim interesima, Murphy otkriva da Sjedinjene Američke Države nemaju ništa protiv neke odvojene filijale “BH-Gasa” u Mostaru ili čak posebnog “menadžmenta za Južnu interkonekciju”, a koji bi, naravno, popunjavali isključivo hrvatski kadrovi.

Istovremeno, Murphy je demonstrirao odijum spram onih energetskih resursa i kapaciteta koji se nalaze na prostorima s bošnjačkom većinom, prije svega rudnicima i termoelektranama, tvrdeći da se nikada neće dogoditi njihova modernizacija a kamoli razvoj, što je samo dodatno potvrdilo informacije da se sa zapadnih adresa sabotirala izgradnja Bloka-7 u TE Tuzla. Veći dio tzv. obnovljivih izvora energije u Bosni i Hercegovini, poput vjetroturbina i solarnih panela, još dugo, barem desetljećima, neće moći zamijeniti dosadašnje “neobnovljive” izvore. Istovremeno, zapadne “nevladine organizacije” već godinama vode i finansiraju ekološke kampanje usmjerene protiv razvoja hidroenergetskih potencijala u FBiH, iako je riječ upravo o famoznim “obnovljivim izvorima energije”, te postaje jasno šta je zapravo u pitanju. Bosni i Hercegovini, prije svega Bošnjacima, namijenjena je uloga energetskih potrošača, teških ovisnika i uvoznika koje će se moći preko Hrvatske kontrolirati na dugme ili ventil.

U skladu s takvom projekcijom energetski koloniziranih Bošnjaka, Murphy je izložio i svoje političke vizije. Ne samo da je Murphy srčano branio svoj politički projekt nametnute “trojke” već je ponovio šta je za njega idealni prototip bošnjačkog političara i stranke prisjećajući se “saradnje” sa Sulejmanom Tihićem i tadašnjom SDA, koja je prolazila degenerativni proces pretvaranja iz nacionalno bošnjačke u još jednu “narodnjačku” stranku. Upravo onaj proces koji je politički iznjedrio i ojačao Kebe, Kuke, Fude, Konakoviće, Čampare, Šemsudine, Ahmetoviće, Šepiće i tolike druge političke abortuse bošnjačke politike. Proces koji je, u to Tihićevo vrijeme, sveo SDA na najniže grane i na najmanji broj glasova na izborima.

Murphy je indirektno naveo i da kao glavni krimen današnjoj SDA i njenom vodstvu zamjera ne samo ideološku revitalizaciju stranke već prije svega pokušaj da ključne državne institucije izvuku iz šapa stranih ambasada i vrate u službu države i naroda. Između redova se da pročitati da je isto i s pokušajem da se vodi samostalna vanjska politika bez dozvole Sjedinjenih Američkih Država.

U tom kontekstu treba čitati i Murphyjeve klevete i objede na račun Izetbegovića, ali i Novalića. Poput nekog bahatog agenta biroa za indijanske rezervate, Murphy poručuje Novaliću da se pomiri sa sudbinom, pristane na rezultate montiranog procesa i ode iz politike dok Izetbegoviću indirektno prijeti sličnom sudbinom. Krajnja drskost, ali šta očekivati od “diplomate” s mamuzama koji je svoja gledišta spram Bosne i Hercegovine i Bošnjaka formirao za vrijeme notornog “rata protiv terora” Bushove administracije?!

Ovakva američka politika, gdje se podržava formalni privid države dok se narušava njena suština i lomi njena bošnjačka kičma, štetna je za Bosnu i Hercegovinu ne samo u principu već i u konkretnim detaljima i nalazi se u potpunoj koliziji s bošnjačkim i, uopće, s interesima Bosne i Hercegovine kao države.