Ako razlike vidite kao problem, ishod će biti nesreća

Mustafu Nazifa Durana, pedesetogodišnjeg umjetnika iz Türkiye, upoznao sam u Sarajevu. Ovaj kaligraf, majstor umjetničke fotografije, pjesnik, novinar, autor brojnih dokumentarnih filmova, humanista, iz rodne Ankare došao je da u glavnom gradu Bosne i Hercegovine provede ostatak života. U Sarajevu živi sa suprugom mr. Almom Hadžić, koju je prvi put sreo i upoznao u Istanbulu. Dok je snimao sarajevske sultanske džamije za jedan dokumentarac o Bosni i Hercegovini, zamolio sam ga za kraći razgovor za Stav.

STAV: Možete li nam dati presjek Vašeg dosadašnjeg umjetničkog rada ili, bolje rečeno, što je bila Vaša polazišna tačka?
DURAN: U veoma mladim godinama počeo sam se baviti grafikom i dizajnom. Ubrzo nakon toga nastavio sam da radim kao umjetnički direktor. Uspješno sam nastavio svoju karijeru u mnogim časopisima i novinama. Zahvaljujući tehničkoj infrastrukturi u ovoj oblasti, to mi je automatski omogućilo da budem uspješan u oblasti kinematografije i fotografije. Jer grane umjetnosti na neki način sadrže potkodove koji se međusobno hrane. Iz tog razloga sam postao poznat i u oblasti fotografije. Iako sam se bavio klasičnom kaligrafijom, bilo je trenutaka kada sam izlazio iz klasičnog, jer radeći samo klasične stvari u vremenu koje je brzo prolazilo, činilo mi se da nekako sužavam okvire. Budući da su moji radovi bivali izvan granica, odnosno neklasični, samim tim i veoma cijenjeni, bio sam pozvan u Siriju na demonstraciju kaligrafije uživo. Naravno, moram to posebno da istaknem, umjetnost nije pojam koji je odvojen od života. Aristotel kaže da umjetnost nije odvojena od života, već je – sam život. Drugim riječima, pošto ništa nije statično u životu, u umjetnosti nikada nema statične situacije, ona teče životom. U određenom smislu, stalno se obnavljamo, ukratko, trudimo se da budemo “studenti umjetnosti” i svakim danom pokušavamo da se malo više usavršavamo u svom unutrašnjem svijetu. U trenutku kada nečemu kažete “gotovo je”, najčešće nemate šta da dodate, ali ako pokušate nekako da uradite bolje, učinit ćete još jedan korak u ime umjetnosti. S ove tačke gledišta, u izvjesnom smislu, mogu reći da sam „profesionalni amater“.

STAV: Gdje ste sve objavljivali Vaše radove?
DURAN: Moje pjesme, fotografije i kaligrafski radovi objavljivani su u mjesečnim časopisima koje izdaju općine u više regija u Türkiye, kao i u časopisima za književnost i kulturu i umjetnost, te u publikacijama Ministarstva kulture Republike Türkiye. Također sam držao javne govore uz svoje fotografske radove na mnogim kulturno-umjetničkim događajima. Istovremeno, u okviru „Kulturne prijestolnice Istanbula“, radio sam fotografije i kao umjetnički direktor pripremio katalog kulturnih publikacija, koji je smješten u Predsjedničkoj biblioteci Republike Türkiye.

STAV: Koliko je dolazak u Bosnu i Hercegovinu inspirativno utjecao na Vaš umjetnički izraz, pogotovo u fotografiji i dokumentarnom filmu?
DURAN: I ranije sam dolazio u Bosnu. Razlog mojih prethodnih posjeta uglavnom je bila humanitarna pomoć. Primarni cilj bio je pomoći ljudima koji su nakon rata u Bosni i Hercegovini izgubili članove uže i šire porodice. U tom periodu nisam mogao puno umjetnički napredovati, jer sam uglavnom provodio vrijeme u aktivnostima s fondacijama u Bosni. Prošle godine sam oženio Bosanku i sada živimo u Bosni. Trenutno sam posvećen radovima koje namjeravam predstaviti na izložbi o umjetnosti kaligrafije. Moja supruga i ja smo odlučili da najveći dio prihoda od ovog rada posvetimo našoj braći i sestrama koji žive u Palestini. Osim ovih umjetničkih radova, imam još nekoliko filmskih projekata koje bih volio prezentirati, a nadam se da ću ih s vremenom realizovati. Ako dobijem priliku, volio bih da ponovo budem umjetnički direktor jednog časopisa, što je jedna od mojih primarnih profesionalnih oblasti.

STAV: Narodski kazano, dragi Bog Vas je pogledao i kod izbora bračne drugarice. Koliko su održive i uspješne bračne zajednice sklopljene između turskih i bošnjačkih familija? Koliko su kompatibilni običaji ovih dvaju naroda?
DURAN: Ponekad birate osobu za brak, ponekad tražite osobu za brak, a ponekad se nađete u tom braku. U određenom smislu, to je kao napisana sudbina. Ako je to sretan brak, prihvatate ga kao dar od Boga, trudite se da ga zaštitite i budete zahvalni. Mnogo je kulturoloških sličnosti između naroda Bosne i Hercegovine, koji je stoljećima živio pod osmanskom vlašću, i turskog naroda. Naravno, kao i u svakoj kulturi, postoje neke razlike. Ako razlike vidite kao problem, ishod će naravno biti nesreća. Ali ako vidite ove razlike kao posebnu vrijednost, braku ćete dodati dodatnu vrijednost. Zapravo, ja to ne vidim kao “dvije različite kulture”. Dvoje ljudi zajedno je pokret, zajedničko hodanje. Kada posmatramo ovo pitanje iz ove perspektive, koncept “dva naroda” automatski nestaje.

STAV: U kom segmentu svojih umjetničkih praksi ponajviše komunicirate sa svojim istinskim unutarnjim ja?
DURAN: Na ovo pitanje mi je teško odgovoriti. Mogu reći da su grane umjetnosti koje stvaram za mene uvijek na istom nivou. Zato što provodim vrijeme s umjetnošću koju volim. Ponekad mi neke grane umjetnosti oduzimaju više vremena, a to je povezano s intenzitetom ideje onoga što radim u tom trenutku.

STAV: Čuo sam i da dobro kuhate jela. Koje su sličnosti turske i bosanske kuhinje?
DURAN: Iskreno, ne vidim neku veliku razliku. Mnoga jela sliče jedna na druge. Mi u Türkiye volimo da koristimo više začina u jelima. Naravno, htio bih reći i ovo: bosanska kuhinja ima drugačiji ukus.

STAV: Šta bi naš čovjek po dolasku u Türkiye trebao ponajprije posjetiti?
DURAN: Ovo je pitanje na koje će se odgovori pomalo razlikovati od osobe do osobe. Jer se interesi ljudi i stilovi putovanja mogu mijenjati. Dozvolite mi da odgovorim iz svoje perspektive. Anadolija je geografija koja je bila kolijevka mnogih civilizacija. Moguće je pronaći mnogo tragova gotovo svake kulture. Za one koji će prvi put ići u Türkiye, bilo bi bolje da istraže prema svojim interesovanjima i da naprave listu. Ove male liste vam omogućavaju da efikasno iskoristite svoje vrijeme i učinite da putovanje postigne svoju svrhu. Pošto se više fokusiram na historijske artefakte i prirodu, moja putovanja su uglavnom na uvjetovana fotografskim potrebama.

Predstavljati Türkiye u čitavom svijetu

Radovi Mustafe Nazifa Durana vezani za seldžučku kaligrafiju reljefi su izlagani u Iranu, a uživo je demonstrirao tursku kaligrafiju i otvorio izložbu svojih fotografija u Siriji. U različitim periodima držao je predavanja iz oblasti fotografije i kinematografije, žirirao fotografıje na festıvalima, objavljivao intervjue o umjetnosti i fotografiji u domaćim i stranim časopisima, a njegove fotografije, osim u Iranu i Siriji, izlagane su i na Istanbulskom univerzitetu, u Ankari, Izmiru, na Univerzitetu Illinois u Americi, Istanbul Doğa koledžu, te Los Angelesu i Novom Zelandu. Na festivalu fotografije u Los Angelesu njegovi su radovi od žirija izabrani za predstavljanje Türkiye. Jedno je vrijeme preko međunarodne agencije radio kao savjetnik za umjetnost za Kraljevinu Jordan. Još u ranom djetınjstvu otkrio je ljubav prema poeziji, te je neke od pjesama objavio u literarnim časopisima, a svoje objavljene i neobjavljene pjesme prikupio je u svoju prvu knjigu poezije na turskom jeziku “Candide”, 2008. Svojom drugom knjigom poezije na turskom jeziku “Boşluk” ponovo pozdravlja svoje čitatelje, a svoju životnu priču nastavlja u Sarajevu.