Naime, 7. oktobra 1992. godine desio se žestok napad srpskog agresora na linije odbrane grada Sarajeva, kod pomoćnog stadiona Grbavica, tačnije na linije odbrane Trga heroja kod tadašnjeg restorana “11 plavih”. Oklopno pješadijski napad agresorskih jedinica osujetili su hrabri branioci Sarajeva s Trga Heroja i pripadnici Specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine. Prema riječima svjedoka, poslije bitke za “11 plavih”, mogli su se vidjeti tzv. niški specijalci u pancirnim mantilima kako vise na ogradi pomoćnog Željinog stadiona.

Drama je počela u svitanje 5. oktobra 1992, kada je jedna grupa četnika ušla u restoran “11 plavih”. Među njima je bilo i specijalaca iz Niša, odnosno bikova s pancir-skafanderima, kako su ih zvali. Poslije zauzimanja restorana, dvije dobro naoružane agresorske jedinice krenule su dalje prema stadionu Grbavica. Jedni su krenuli Dinarskom ulicom (danas Zvornička), prema glavnim ulazima stadiona, a drugi su se kretali iza, na tranzitu.

Već tada je počela strašna pješadijska borba. Bila je ovo jedna od najžešćih borbi prsa u prsa koja se dešavala u samom centru grada.

Branioci grada dešavanja su pratili iz Štaba jedinice Ivan Krndelj (štab koji se nalazio u ulici Ivana Krndelja, danas ulica Azize Šaćirbegović, op. a.), odakle su upućeni prvi branitelji linije. Uskoro su stigle i druge jedinice, s Trga Heroja, iz Hrasnog, s Hrasnog Brda, a ubrzo su im se pridružili i specijalci MUP-a.

“Krenula akcija oslobađanja Trga Pere Kosorića, poznata još i kao akcija kod 'Jedanaest plavih'. Akcija je bila dojavljena muslimanima, pa su oni znali tačan plan i vrijeme napada... Tog dana je na Grbavici izginulo deset pripadnika Prve romanijske pješadijske brigade”, komentirali su poslije agresori.

“To je bila jedna od najsloženijih operacija koja je 1992. godine izvedena na području Sarajeva, a ujedno i posljednji pokušaj agresora da presiječe grad na dva dijela i ostvari plan o podjeli grada. U aprilu 1992. godine su ti pokušaji u nekoliko navrata spriječeni, a novi pokušaj se desio 5. oktobra kada je krenula ofanziva, trajala je i 6, a 7. oktobra je završena potpunim slomom agresora”, prisjećao se Enver Zornić, komandant Odreda Hrasno Brdo, naglasivši kako je zaštitni puk Štaba vrhovne komande Rs-a bio direktno u špicu, odnosno u proboju na dijelu iznad stadiona Grbavica.

Većina stanovnika Trga Pere Kosorića, ali i Hrasnog, našla se u podrumima. Dobili su informaciju da osluškuju dešavanja kroz prozore zaštićene vrećama s pijeskom, da budu tihi, ne pale svjetla, i da organizirano čuvaju ulaze u haustore. Situacija je bila napeta i stravična.

Prve informacije koje dolaze do Trga bile su kada su u štabu Ivana Krndelja presreli radioporuku agresora da im hitno šalju pojačanja prema “11 plavih”, jer “ima mnogo mrtvih i ranjenih”. Zamjenik komandira jedinice na Trgu, Nusret Branković, donosi i prvu potvrdu informacije. Kaže da na Željinom stadionu ima mnogo mrtvih neprijatelja.

Na lice mjesta drugog dana stižu strani novinari koji su na liniji bili i prije nekoliko dana.

“Neki od njih su ovdje bili i prije dva dana. Nije im jasno zašto četnici ovako silovito napadaju baš preko Trga i Hrasnog Brda. Zanima ih i koliko je od prekjučer izgorjelo stanova na Trgu. Odgovor je oko 600. Zanimaju se i za imena boraca koji su se tu zatekli, njihovu nacionalnost, zanimanje... I bilježe imena: bošnjačka, hrvatska, srpska, crnogorska...”, zapisao je jedan od branitelja i dodao:

“Pored zgrade, u kojoj je smješten Štab, pala je nova žrtva. Poginuo je starac koga Sarajlije dobro poznaju po tome što je hranio golubove. Pogodio ga je snajperista iz Ozrenske, koji, kažu neki od boraca, ponovno puca u njegova mrtva leđa. Za strane novinare to je nešto neobično: poginuo je, eto, starac koji je hranio golubove! Svi idemo prema mrtvom starcu, ali niko ne smije da mu priđe, jer snajperista i dalje puca u njegovo mrtvo tijelo. Taj prizor otići će danas u sve svjetske televizijske stanice... Niko, međutim, nije mogao da se sjeti kako se zove taj plemeniti čovjek, koji nikome u životu ništa nije skrivio. A glavu je izgubio jer je ponovno pošao da hrani golubove”, zapisao je jedan od branitelja.

Komandant agresorskih jedinica na Grbavici Branislav Gavrilović Brne u pomoć je zvao i Vojislava Šešelja, od kojeg je tražio da zove Pale i da zahtijeva hitnu pomoć... Iz Dinarske stižu vapaji neprijatelja, traže od “svojih” transportere da odvezu mrtve i ranjene, ali pomoć ne dolazi.

Borba se ponovo koncentrira kraj restorana “11 plavih”. Na čelu branitelja je Jasmin Češko, koji se s grupom boraca nalazio sedam metara od neprijatelja koji nisu imali pojma da su branitelji prišli tako blizu. Većina agresora neće preživjeti taj dan.

Sarajevo i Trg su odbranjeni. Tiho slavlje je u haustorima okolnih ulica.

U redovima Armije RBiH u tri dana ofanzive poginula su dva borca, a tri su povrijeđena.