Bosna i Hercegovina od prije nekoliko dana i zvanično je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji. Ovo je odluka čelnika EU koja je donesena u Bruxellesu 15. decembra, i to nakon što je Vijeće za opće poslove podržalo prijedlog Evropske komisije. Šefovi država ili vlada država članica EU potvrdili su bez rasprave preporuku koju su u utorak, 13. decembra, usaglasili ministri za evropske poslove, a to je da se BiH upravo odobri status zemlje kandidata. BiH je podnijela zahtjev za članstvo u EU još 2016. godine, nakon čega je Evropska komisija preporučila državama članicama da joj dodijele ovaj status, ali sa spiskom 14 prioriteta koje naša država mora ispuniti u oblasti vladavine prava i borbe protiv korupcije. S obzirom na to da se zbog složene unutrašnje političke situacije gotovo nismo pomjerili s mrtve tačke kada je riječ o ispunjavanju ovih zadataka, sve je iznenadila odluka koju su evropski čelnici nedavno donijeli.
O kandidatskom statusu BiH za članstvo u EU razgovarali smo s višim analitičarom Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) iz Berlina Adnanom Ćerimagićem, koji je govorio o mogućim motivima zašto se našoj državi baš sada dodjeljuje kandidatski status, o tome koje benefite ćemo imati od kandidatskog statusa i eventualnog pristupanja EU, a dotakli smo se i puta BiH ka NATO-u. Inače, Adnan Ćerimagić završio je Pravni fakultet na Univerzitetu u Grazu i međunarodne odnose i diplomatiju EU na Evropskom koledžu u Bruggeu, Belgija. Radio je na Univerzitetu u Grazu, u Sekretarijatu vanjskopolitičkog odbora Evropskog parlamenta, Misiji BiH pri EU u Bruxellesu i Ministarstvu vanjskih poslova BiH u Sarajevu. Već devet godina analitičar je u think tanku Inicijativa za evropsku stabilnosti (ESI), gdje od 2017. godine radi u Berlinu. Član je i Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za mir iz Beča i Beogradskog centra za sigurnosnu politiku.
STAV: BiH je i zvanično kandidat za pristupanje EU. Prema Vašem mišljenju, zašto je odobravanje ovog statusa došlo baš u ovom trenutku? Ne zaboravimo da smo dobili kandidatski status uprkos izostanku provedbe ključnih reformi koje službeni Bruxelles traži od nas.
ĆERIMAGIĆ: Kandidatski status BiH trebao je stići mnogo ranije. Od 1999. godine, kada je prvi put u historiji EU dodijeljen Republici Türkiye, kao utješna “nagrada” jer se tadašnje zemlje članice EU nisu mogle dogovoriti o otvaranju pregovora o članstvu s Republikom Türkiye, kandidatski status korišten je kao politička poruka i ohrabrenje. Inače, sve zemlje kandidati, u trenutku kada im je taj status dodjeljivan, bile su daleko od EU standarda i ispunjavanja uslova. Republika Türkiye je tako svoj dobila u trenutku dok je smrtna kazna još bila na snazi, a Sjeverna Makedonija kao podršku novom zamahu u provedbi Ohridskog sporazuma, koji je zaustavio rasplamsavanje međuetničkog sukoba. Hrvatska ga je dobila u trenutku kada još uvijek nije u potpunosti sarađivala s Međunarodnim sudom u Haagu. Srbija kao podršku reizboru tadašnjeg predsjednika Borisa Tadića. EU je BiH sada dala kandidatski status kao reakciju na invaziju Ukrajine, a ja mislim da se to trebalo dogoditi najkasnije u decembru 2010. godine i zajedno sa susjednom Crnom Gorom.
STAV: Iako smo zemlja kandidat, ovih dana jedno od ključnih pitanja jeste koliko BiH može čekati na ulazak u EU.
ĆERIMAGIĆ: Kandidatski status, nažalost, nije nikakva sigurnost da će BiH postati članicom EU u neko dogledno vrijeme. Sjeverna Makedonija taj status ima već 17 godina, a još uvijek nije ozbiljnije ušla u pregovore o članstvu u EU. Bez obzira na to što je od 2017. godine ozbiljno krenula u razmontiranje jedne vrlo opasne zarobljene države, značajno unaprijedila prava albanske manjine, promijenila ime i unaprijedila odnose s Grčkom i Bugarskom i ušla u NATO.
Crna Gora o članstvu u EU pregovara već deset godina, ali danas, nažalost, niko ne može reći ni da li će, a kamoli kada pregovore završiti i postati članica EU. Naprotiv, današnja Crna Gora nalazi se u najvećoj političkoj i institucionalnoj krizi od stjecanja nezavisnosti. Proces proširenja EU u ovom trenutku ne funkcionira jer zemlje članice EU nisu spremne zemljama u procesu ponuditi konkretan vremenski okvir do kojeg bi, ukoliko se reformiraju i usklade s EU, postale punopravne članice EU. Ili neki konkretan i koristan međucilj i vremenski okvir za njega.
STAV: Šta će BiH donijeti kandidatski status, a šta potencijalni ulazak u EU?
ĆERIMAGIĆ: Kandidatski status, osim simbolične poruke, ne nosi skoro ništa konkretno. Nećemo lakše putovati ili zapošljavati se u EU. Naša roba i usluge neće se lakše naći na tržištu EU i nećemo imati pristup nekim dodatnim fondovima EU. Sam kandidatski status, također, neće otvoriti zamah u razvoju i sustizanju prosjeka EU. Članstvo u EU, s druge strane, omogućilo bi sve to i više.
STAV: Od ulaska BiH u EU kakve bi koristi mogli imati “obični” građani?
ĆERIMAGIĆ: Ukoliko pogledamo mapu Evrope u zadnjih tridesetak godina, vrlo brzo ćemo primijetiti tri grupe zemalja. Prva grupa su zemlje koje su 1990-ih bile dio EU i jedinstvenog tržišta EU i koje su i tada živjele u miru i prosperitetu. Druga grupa je trinaest zemalja centralne, istočne i mediteranske Evrope koje su dobile šansu da postanu dio EU i koje od tada uživaju u miru i stabilnosti i značajno sustižu društveno-ekonomski standard u jezgru EU. Treća grupa su sve ostale zemlje koje ne samo da u zadnje tri decenije nisu uspjele značajno da sustignu i zadrže ekonomski, politički i društveni razvoj koji postoji u EU i njenom jedinstvenom tržištu, već su zadnje tri decenije period nestabilnosti, a često i sukoba i ratova.
Dakle, za građane BiH put ka i članstvo u EU otvorilo bi mogućnost da kao društvo sustižemo nivo razvoja u EU, ali i da osiguramo veći nivo stabilnosti i mir. EU bi konačno BiH i zemljama regije morala omogućiti da se krećemo ka i ostvarimo taj cilj.
STAV: Jasno je da će nastavak puta naše države prema evropskoj porodici uveliko ovisiti o unutrašnjim političkim pitanjima. Šta mislite, hoće li i na koji način kandidatski status promijeniti međuodnose na domaćoj političkoj sceni?
ĆERIMAGIĆ: Ne, kandidatski status sam za sebe neće promijeniti odnose na domaćoj političkoj sceni. On je poruka EU i minimum onoga šta su zemlje članice EU mogle u ovom trenutku uraditi za BiH. Da bi EU bila u stanju promijeniti dinamiku u BiH, odnosno povratiti utjecaj koji je imala prije petnaestak godina, EU bi morala raditi u dva pravca. Prvi je da vlastima u BiH postavi cilj koji je konkretan. Naprimjer, otvaranje pregovora o članstvu u EU. Izjave EU zvaničnika upućuju na to da se ide u tom pravcu i to je dobro. Međutim, sam cilj nije dovoljan. Otvaranje istog EU bi morala podebljati konkretnijom, značajnom i kontinuiranom političkom, tehničkom i finansijskom podrškom. Drugi pravac je oživljavanje procesa proširenja u regiji. Zašto bi bh. političarima otvaranje pregovora o članstvu doživljavali ozbiljno ukoliko taj cilj Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju nije približio ili čak odveo u članstvo u EU?
STAV: Na putu do EU pred BiH stoji “ispriječenih” 14 prioriteta Evropske komisije. Koji će, prema Vašem sudu, BiH najteže moći preći?
ĆERIMAGIĆ: Svaki od 14 prioriteta se može “ispriječiti” ukoliko se ne promijene ciljevi i dinamika politika u BiH. Dva su načina na koji do toga može doći. Prvi je da svi članovi vladajućih koalicija u BiH jedno jutro se probude i kažu, kao u slučaju Sjeverne Makedonije 2017. godine, da je sada dosta i da žele drugačije. Bez obzira na sve poruke koje čujemo od izbora u BiH, teško je pronaći nešto konkretnije što upućuje na to da će se to desiti. Drugi način jeste da se EU u BiH uozbilji, ponudi konkretan cilj i još konkretniju podršku. Od vizne liberalizacije do nedavnog članstva u Mehanizmu civilne zaštite vidjeli smo da se BiH, kada je EU ozbiljna, može reformirati, uskladiti i prilagoditi. Da, to traje nešto duže nego u drugim zemljama, a često i s dosta frustracija, ali BiH do cilja stigne.
STAV: Kako je istaknuto, protivnici dobijanja statusa kandidata za BiH bili su Francuska, Holandija i donekle Njemačka. Zašto baš ove države?
ĆERIMAGIĆ: U danima nakon februarske invazije Ruske Federacije na Ukrajinu generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg i visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell upravo su Moldaviju i BiH označavali kao zemlje gdje bi Rusija iz Ukrajine mogla nastaviti svoj pohod na rušenje evropske sigurnosne i političke arhitekture. Iz tog razloga, mnoge zemlje EU vidjele su upravo taj trio, Ukrajina, Moldavija i BiH, kao logični i nužni spisak zemalja kojim se kroz dodjeljivanje kandidatskog statusa treba poslati poruka podrške.
Kako je vrijeme odmicalo i ruska invazija naišla na snažan odgovor Ukrajine, neke zemlje smatrale su da BiH ne treba biti u toj istoj grupi. Mislim da su imale potpuno pogrešnu percepciju o tome šta je kandidatski status i kako ga percipiraju neki političari u BiH. U Berlinu, Haagu i Parizu se vjerovalo kako bh. političari moraju zaraditi kandidatski status. Iako taj status sa sobom ne nosi nikakve privilegije i iako se drugim zemljama davao i s manje usklađenosti s EU. Također, mnogi su vjerovali da će Milorad Dodik i drugi političari u BiH kandidatski status iskoristiti za samopromociju i dobijanja izbora. Danas znamo da se to dogodilo i bez kandidatskog statusa.
STAV: Hoće li u konačnici kandidatski status BiH za ulazak u EU ubrzati i naš put prema NATO -u?
ĆERIMAGIĆ: Naš NATO put ovisi od dvije stvari. Prva je provođenje konkretnih i zahtjevnih reformi i modernizacije oružanih, sigurnosnih i obavještajnih snaga. Tu ima jako puno posla za koji možemo i trebamo dobiti podršku NATO partnera. Druga je stvaranje ukupne političke spremnosti, kako u BiH, tako i ključnim NATO članicama, da BiH i postane članica NATO. I tu ima jako puno konkretnog, osjetljivog i važnog posla koji se ne može završiti za godinu-dvije. Sasvim sigurno je da bi ozbiljan i konkretan put ka EU imao pozitivne posljedice na NATO put BiH. Ali kandidatski status sam po sebi ne osigurava takav ozbiljan put ka EU.
