Abu Assi je nekada kuhao domaća jela na osnovu zahteva ljudi. Ali nakon što je izraelski zračni napad uništio njegovu kuhinju tokom izraelske ofanzive na pojas Gaze 2014. godine, promijenio je način rada.

Njegova porodica još uvijek kuha, ali sada posebno s ciljem da pomogne onima koji su raseljeni zbog izraelskih napada i opsade Gaze. To je misija koja se testira kao nikada do sada.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, milion Palestinaca u Pojasu Gaze je interno raseljeno otkako je Izrael počeo bombardirati teritoriju 7. oktobra. Ukupna populacija blokirane enklave je 2,3 miliona. Mnogi su se preselili na jug pojasa nakon uzastopnih upozorenja izraelske vojske da napuste sjever.

Svakog dana porodica skuha 2.000 obroka kojima se hrane neki od onih koji su stigli u Khan Younis, povećavajući populaciju južnog grada na više od pola miliona sa oko 220.000 stanovnika 2021. godine.

"Jutro počinjem tražeći drva jer nemamo plin za kuhanje", rekao je za Al Jazeeru, misleći na potpunu blokadu opskrbe gorivom Gazi koju provodi Izrael od 7. oktobra. Ali nekih dana je dovoz drva rizičan, rekao je on, s obzirom na blizinu grada izraelskoj granici. U nedjelju je palestinska naoružana grupa Hamas - koja upravlja pojasom Gaze - saopćila da je odbila pokušaj izraelskog napada na područje Khan Younis, u kojem je ubijen izraelski vojnik.

"Ne želim da se dovodim u opasnost", rekao je Abu Assi.

Abu Assi i njegovi rođaci su podijelili svoje uloge kako bi bili efikasniji. Jedna osoba ima zadatak da nasjecka luk, druga da doda sastojke i promiješa lonac, a treća da umota i pakuje jela.

Većina obroka uključuje pirinač, leću i freekeh, žitarice pripremljene pečenjem zelenog zrna. Meso je ranije bilo osnovna namirnica, ali je sada teže nabaviti jer su mnogi mesari zatvorili svoje radnje nakon što su ih oštetile izraelske bombe i zbog nedostatka zaliha.

Mnogi Palestinci koji su se preselili u južnu Gazu sklonili su se u škole koje vodi Agencija UN-a za pomoć i rad sa palestinskim izbjeglicama (UNRWA), vjerujući da su to relativno sigurniji prostori. Drugi borave u skučenim prostorima sa porodicama i zajednicama domaćinima. Neki su otišli sa sjevera samo sa odjećom na sebi, drugi sa malim ruksacima.

„Škole teško da su utočište“, rekao je. “To su groblja za žive, bez osnovnih životnih potrepština. Pokušavamo da učinimo svoj dio, koliko god mali, u ublažavanju ove krize za ljude.”

Izraelska razorna kampanja bombardovanja uslijedila je nakon iznenadnog napada Hamasa na južni Izrael 7. oktobra, što je dovelo do smrti 1.400 ljudi. Izraelsko bombardovanje Gaze od tada je sravnilo čitava naselja i ubilo više od 4.600 Palestinaca za 16 dana, uključujući 1.873 djece i 1.023 žene.

Ipak, za Abu Assija – kao i za Palestince širom Gaze, Izraela i okupirane Zapadne obale – najnovija agresija je samo podsjetnik na ličnu historiju.

Abu Asi je treća generacija izbjeglica porijeklom iz Jaffe, odakle su njegovi baka i djed protjerani 1948. godine tokom onoga što Palestinci nazivaju Nakba. Više od 750.000 Palestinaca je nasilno iseljeno iz svojih zemalja i domova, oko 500 gradova i sela je uništeno, a hiljade je ubijeno u procesu etničkog čišćenja koje su izvršile jevrejske milicije i vojska tada izraelske države u nastajanju.

“Naš djed nam je rekao da je biti izbjeglica jako teško za podnijeti i da se ta gorčina nikada neće zaboraviti i prenosi se na svaku generaciju”, prisjetio se Abu Assi. “Bol u našim srcima nikada nas neće natjerati da oprostimo Izraelu ono što nam je učinio i što nam nastavlja činiti.”

Djeca pogođena ratom ovoga puta nikada neće moći zaboraviti preživljavanje bez hrane, vode i struje, rekao je on.

Ali usred terora i traume od projektila i opsade, zajednica se okupila. Neki ljudi su se obratili porodici Abu Assi da vide mogu li i oni donirati hranu raseljenim Palestincima.

"Postoji prekrasna društvena solidarnost u gradu Khan Younis", rekao je Abu Assi.

“Ne možemo prihvatiti da gladni ljudi ne mogu pronaći hranu, pa je došlo do ove organske saradnje kako bismo osigurali da inicijativa nastavi djelovati”, kaže on.

Kako bi zadovoljio potrebe za hranom rastuće raseljene populacije kojoj je Khan Younis domaćin, Abu Assi je povećao broj ložišta za kuhanje i podijelio posao između dva tima.

Priprema obroka počinje u sedam ujutro, a kuhanje traje do 14 sati.

“Ne možemo napustiti svoja radna mjesta, ali smo rekli onima kojima je potrebna hrana da dolaze od dva popodne do 17 sati”, rekao je Abu Assi.

“Neki građani volontiraju da u svojim automobilima dijele obroke raseljenima, što je lijep gest jer mnogi od raseljenih nemaju prevozna sredstva niti dobro poznaju kraj”, objašnjava Abi Assi.

Neke porodice su zahvalne čak i samo za pirinač – često za njihov jedini obrok u danu.

Karama Musallam, 40-godišnja majka petoro djece, tražila je hranu kada je naišla na porodicu Abu Assi.

Njena porodica, uključujući njenu 80-godišnju svekrvu, pobjegla je iz svog doma u gradu Beit Hanoon na sjeveru Gaze na početku rata. Oni borave u UNRWA školi u Bani Suhaili.

Musallam ne poznaje nikoga niti ima rođake u i oko Khan Younisa.

“Kada sam izašla da tražim hranu, zatekla sam te mladiće kako kuhaju i dali su mi dva obroka za moju djecu”, rekla je ona.

“Rekli su mi da mogu da dođem svaki dan i uzmem sve obroke koji su dostupni”, dodala je. “Zato sam se osjećala sigurno među ovim ljudima.”

“Svi smo mi jedna zajednica”, kaže ona.