„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2504-2569/III (drugi dio)
Priredio: Šaban GADŽO
Hajde, govori, jer govor će korito prokopati,
tako da generaciji nakon nas voda stigne!
Malo je zagonetan ovaj bejt, riječi su neočekivane. Najedanput ovo: Hajde, govori, govor će korito prokopati..., znači desilo se, najvjerovatnije, dok je diktirao ove stihove Husamuddinu, da je neko od prisutnih rekao hz. Mevlani: Pa, puno si nas prepao s ovim stvarima, sa smrću i nefsom, daj nam nešto drugo reci, nešto malo lakše! Moglo bi se tako reći da se nešto desilo, a onda Husamuddin sam odgovara na tu primjedbu: Hajde, (ti), govori, jer govor će korito prokopati, a tvoj govor, Mevlana, nije govor običnih ljudi, to je nešto što pravi put ovoj vodi života, da dođe do generacija poslije nas! Tako se i mi danas napajamo na ovom nepresušnom vrelu.
Nedavno sam imao priliku da sjedim s uvaženim imamom Benjaminom Idrizom; on je imam u Penzbergu u Njemačkoj, to je gradić blizu Münchena. Pa mi govori da je u jednoj grupi učenjaka iz Njemačke bio pozvan u Ameriku da (čini mi se za tri sedmice) obiđu sve ono što su domaćini htjeli da im pokažu, a što drže vrijednim u svojoj zemlji. Kaže, krenuli smo prvo s jednom bibliotekom u New Yorku. I možeš misliti šta mi se desilo! Ulazim tamo i vidim jednu stariju ženu nad knjigom, dobro zamišljenu. Ona me pogleda i kaže mi: Mladiću, obavezno pročitaj ovu knjigu! Ja priđem, vidim – Mesnevija, pa joj kažem: Znam ja za ovu knjigu, imam je kod kuće, na turskom (jer je njegov babo Turčin). Znam, kažem joj, dobro tu knjigu, čitao sam neke njene dijelove; zaista je to jedno nadahnjujuće djelo. A ona mi ovako reče: Pa šta misliš, kad je za tebe, koji si tako mlad, nadahnjujuće djelo, šta tek ona znači meni, koja sam ovako u poznim godinama?! Pogledajte kako jedna Amerikanka traži Put. Traži Istinu i vidite šta je našla u Mesneviji! Dakle, ti govori, ti – o, Mevlana! Govori ono što nama treba, to će prokrčiti put ovoj rijeci i do generacija koje će doći poslije tebe! Bože dragi, 700 i nešto godina je prošlo, a milioni ljudi su pili s ovog izvora, pa evo i mi, elhamdulillah, pijemo s istog tog, nepresušnog izvora! Da nam Allah dadne da se na pravi način susretnemo s ovim kitabom!
Premda svakom generacijom riječ se pronosi,
ipak govor prethodnika pomoć biva.
Nema ni jedne generacije, ni jednog naroda a da joj Gospodar nije slao one koji će upozoravati i pozivati na Pravi put: Svaki narod je imao upućivača (Ra'd, 7). Nije bilo naroda kome nije došao opominjač (Fatir, 24). U jednom hadisi-šerifu se kaže: Svaka generacija ima svog predvodnika (koji joj je učitelj, vodič i uzor), a svaka generacija moga ummeta ima takve uzore u prethodnim velikanima.
I da se uz ovaj bejt prisjetimo još jednog ajeti-kerima: A sve ove vijesti koje ti (o, Muhammede!) o pojedinim događajima o poslanicima kazujem zato su da njima srce tvoje učvrstimo (Hud, 120).
Nisu li Tevrat, Indžil i Zebur već
posvjedočili istinitost i ispravnost Kur'ana, o, zahvalni?!
Ovdje nas upućuje na nekoliko ajeti-kerima iz sure Šuara: I Kur'an je, sigurno, objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi duh Džibril na srce tvoje, da opominješ na jasnom arapskom jeziku; on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih, zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih? (eš-Šuara, 192-197) Ovo, doista, ima u listovima davnašnjim, listovima Ibrahimovim i Musaovim (el-'Ala, 18-19).
Traži opskrbu bez truda i bez računa,
pa da ti iz Dženneta Džibril jabuku donese.
Drugim riječima: O, ti siromašni čovječe, koji se satireš u traženju tjelesne hrane! (Brineš se samo za tijelo i njegovo održavanje.) Traži od Allaha da ti on dadne nafaku bez truda i rada, bez računa, bez broja i kraja (obilnu i neiscrpnu nafaku)! (Misli se na duhovnu hranu, preko koje će sigurno doći i tjelesna hrana.) Ne treba se za ovu tjelesnu hranu toliko brinuti, ona je osigurana, obezbijeđena, jer nam se u ajeti-kerimu kaže: Na nebu je vaša hrana i vaša nafaka! (ez-Zarijat, 22) Razmislimo o ovome. Dakle, misli se na duhovnu hranu u ovoj poruci preko koje će sigurno doći i tjelesna hrana. Isa, a. s., kaže: Traži nebesko carstvo, sve će ti se ostalo pridodati! Jer ti si na taj način sve dobio. Ako to ne zadobiješ, možeš posjedovati sva blaga ovoga svijeta, ali ti ništa nemaš, ti si najveći siromah, jer te ništa ne zadovoljava!
Ako budeš tražio od Allaha nafaku, onda će ti ona iz Dženneta doći.
Pa onda kaže, kao da se ispravlja, hz. Mevlana:
Ne, nego da ti opskrba dolazi od Gospodara Dženneta,
bez glavobolje baštovana i bez umora od obrade zemlje i sijanja.
Naprijed je rekao da ti Džibril donese jabuku iz Dženneta, a sad kaže: Ne, nego da ti opskrba dolazi od Gospodara Dženneta, bez glavobolje baštovana i bez umora od obrade zemlje i sijanja, tj. bez uznemiravanja od baštovana, koji čuva voće i usjeve u bašči. Ovdje nas upućuje na hadisi-šerif u kome Poslanik, a. s., kaže: Ja zanoćim kod svoga Gospodara i On me hrani i poji. O drugoj je, duhovnoj hrani riječ...
Zato što je dobrobit hljeba u taj hljeb položio,
tu dobrobit ti daje bez posredstva kože.
Vidite šta je sad kazao u ovom stihu: Zato što je dobrobit hljeba u taj hljeb položio...
Mi vidimo hljeb, ali ukus hljeba, e to je ono blago koje Gospodar tebi daje; to je taj nimet u ukusu u hljebu. Jer mi znamo, može čovjek i bolestan biti da ne može ni zalogaj uzeti, ni gutljaj vode..., a znadni dobro, čovječe, da je Gospodar pokretač svega, i dok si ti živ, dok se održava ova tvoja struktura ovakva kakva jeste, Allah upravlja s tom hranom. Nećeš se ti zasititi ovoga hljeba koji vidiš, nego zasitiš se po emru Božijem koji je stavio u taj hljeb onu slast – ona zasiti, ili u kapi lijepog pića – vode, da ugasi tvoju žeđ. Jer mi znamo, ni nož ne reže ako mu Allah ne naredi. Sve se dešava po Allahovom emru. Nit' otrov djeluje, nit' lijek djeluje bez Allahova emra. Pa smo vidjeli da su neki Allahovi robovi mogli da popiju najotrovniji otrov pa ništa im nije bilo. Ili da budu u vatru bačeni a da ih ne sagara, jer vatra po emru gori, a ne zato što je vatra.
Slast hljeba to je Allahov dar. Allah, dž.š., može da nas učini sitim i bez hljeba i ostale hrane. Hljeb nas ne najeda i ne čini sitim, nego to Allah, dž.š., čini preko hljeba. Isto tako i vodom napaja nas Allah, dž.š. Voda sama ne gasi žeđ nego to čini Allah, dž.š., preko vode, kao posrednika u napajanju. Imajmo ovo na umu.
Slast je sakrivena. Slika hljeba je kao sofra.
Hljeb bez sofre – to je udio evlija.
Hljeb je ustvari kao sofra, a slast koja se krije u hljebu to je naša prava hrana. Evo i ovdje vidimo kako pada uzrok. Ne veži se za uzrok, za tu pojavu, za tu štrucu hljeba koju vidiš pred sobom!
Sad kad nam je sve pojasnio ovamo šta je nefs, šta je pamet, sad ide na ono što je spomenuo u naslovu: Ko je Davud, na kog Davud upućuje?
Kad ćeš duhovnu opskrbu steći trudom i traženjem,
osim uz šejhovu pravednost, koji je tvoj Davud!?
Ovo što ti ja govorim, ovu hranu možeš steći samo uz blizinu ovakvih robova, tj. Davuda tvoga vremena, koji je halifa tvog vremena. Takvu osobu potraži.
Kada nefs vidi tvoj korak sa šejhom,
iz korijena zuba on ti postaje pokoran.
Ova fraza „iz korijena zuba“ znači potpuno, svim svojim bićem, sa svega srca. Kad nefs vidi da si ti njega primakao šejhu, da si ti došao u blizinu šejha i na pravilan način uspostavio tu vezu, iz korijena zuba on ti postaje pokoran.
Sahibija tog vola tad se pokori,
kad putem Davudova daha svjestan postane.
Tvoj nefs, onaj koji potražuje, koji viče – to je moje, meni pripada!, tad se pokori, kad putem Davudova daha svjestan postane.
Pamet, u lovu, nadjača pseto-nefs.
Kad se sa šejhom udruži.
Pamet sama u ovoj borbi najvjerovatnije će izgubiti bitku s nefsom (sa strastima), ali kad se sa šejhom udruži, onda nadjača ovo pseto-nefs, koje stalno ujeda. Sam derviš, bez šejha, nema dovoljno snage da se bori s nefsom. Pamet i šejh, udruženi, pobjeđuju nefs.
Sad nam hz. Mevlana opisuje nefs: šta je taj nefs u čovjeku, ta nepokorna duša sklona zlu koja hoće da komanduje, ili najbliže – taj ego, kad mu dizgine dadneš u ruke? Pa kaže hz. Mevlana:
Nefs je aždaha sa stotinu sila i varki.
Lice šejha jeste smaragd koji joj vid oduzima.
Lice šejha jeste smaragd koji će zaslijepiti tu zmiju, jer se kazuje da smaragd djeluje tako na zmiju, da ona biva zaslijepljena od tog kamena. (Zato su prije stari ljudi nosili prsten sa smaragdom.) Šejh je to za ovakvu aždahu.
Dobro obratimo pažnju na ove savjete, kako nam sve ovo otkriva!
Ako ti sahibiju vola želiš potčiniti,
kao magarca podbadaj ga k toj strani, o, jogunasti!
(Ako nefs, ovu aždahu, želiš da potčiniš, tjeraj ga u blizinu šejha, u blizinu muršidi-kjamila, potpunih Allahovih robova, savršenih učitelja – njihova blizina će ga ukrotiti.)
Ako se Allahovom veliji približi,
taj njegov jezik od sto aršina skratit će se.
Stotinu jezika, a svaki mu jezik ima stotinu
dijalekata. Njegova prijetvornost i prepredenost ne dolaze u opis.
Evo, koliko god se trudim, kaže hz. Mevlana, tu aždahu s kojom se trebaš uhvatiti ukoštac ne mogu riječima opisati. Ali ovih stotinu jezika, a svaki jezik sa stotinu dijalekata biva skraćen u blizini Allahova prijatelja. Samo, ne na način: ja onako došao, kazali neki ljudi, čuo za tog i tog šejha, pa da i ja vidim šta je to. Ne, na takav način nećeš polučiti uspjeh, nego samo u onome odnosu kako nam to veli Mevlana: savršen učitelj i učenik spreman da prihvati. Samo u takvom odnosu vidjet će se plod; ako fali nešto od ovoga, ništa neće biti od tog druženja! Nema rezultata!
Pretendent na vola – nefs – došao je rječit,
iznoseći stotinu hiljada dokaza neispravnih!
To je onaj nefs što viče: Moje! On je toliko rječit da će stotinu hiljada neispravnih dokaza donijeti, a to smo vidjeli i u ovoj priči kako onaj vlasnik vola govori, kakve riječi upotrebljava, kako spominje pravdu i šerijat...; tako to vješto radi da mu je sav narod povjerovao...
Gradu podvaljuje, osim Caru.
Nije u stanju put presjeći upućenom Caru.
Mogao je prevariti i obmanuti cijeli grad (vidjeli smo to u ovoj priči), ali ne i Cara; ne može Davuda, a.s., prevariti; nije mogao u ovom konkretnom događaju, niti će moći prevariti Davuda našeg vakta. Zato, bježi u to okrilje, s Hakkom, Koji zahtijeva to okrilje!
Poslušajte kako ga sad opisuje:
Nefsu je tespih na usnama, Mushaf u desnici,
a bodež i sablja u rukavu!
Usnama on slavi Boga Uzvišenog; Mushaf (kao argument) drži u desnici, a bodež i sablju krije u rukavu. Eto čime se sve služi nefs da bi obmanuo druge. Svi smo imali priliku slušati te slatkorječive besjede...
U VI svesku Mesnevije ima sličan bejt:
Drži Mushaf na dlanu, kao Zejnul-Abidin,
a bodež, pun otrova i kahara (zlobe i mržnje),
viri mu iz rukava! (M:4091/VI)
A onda nam kaže hz. Mevlana:
Njegovom Mushafu i laskanju ne vjeruj!
Ne druži se s njim i ne nalikuj mu!
I dalje nam hz. Mevlana opisuje nefs:
K havdu te dovede, radi abdesta,
a onda te gurne na njegovo dno!
Dovede te do zdenca, do izvora, radi abdesta – hajde, abdest uzmi, a onda te gurne na njegovo dno. Cilj mu je da te upropasti i on samo čeka tu priliku da te gurne pa da te uduši.
Pamet je svijetla i traži sve što je dobro,
pa kako je mračni nefs nadjača?!
Postavlja pitanje hz. Mevlana, pa nam odgovara:
Zato što je on u kući, dok je tvoja pamet garib.
Na svojim vratima pas biva strašni lav.
Ovo je ambijent nefsa, ovo tijelo, ovaj svijet, dok je zavičaj tvoje pameti domovina duša, odakle je ruh došao na ovaj svijet. U tijelu, u tom svom ambijentu, nefs je gospodar, ljut je i drzak, napada – hoće da otjera tuđinca (razum)!
Strpi se, dok lavovi k šumi krenu,
i ovi slijepi psi tamo povjeruju (njihov plijen postanu).
Malo potežak bejt. Na čemu da se strpiš i šta da sačekaš pa da ovi slijepi psi njihov plijen postanu? Allahu alem, mislim da ovo kaže: Strpi se, dok svi oni koji su zaista ašici, ne krenu u ovo okrilje Davuda svoga vakta. I šta će se onda desiti? (...) i ovi slijepi psi tamo njihov plijen postanu. Vidimo da, ako nefs prikučiš Davudu, šta se dešava. Biva presječen taj elokventni jezik koji stotinu lopovluka i varki izgovara i tako na hiljade ljudi biva prevareno. Dakle, strpi se i gledaj da se ovo desi, ti i svi drugi koji ste ovo čuli – privedite ga ovamo, a onda će on tu i povjerovati kako stvari stoje u pravom svjetlu...
Varke nefsa i tijela ne poznaje obični svijet u šeheru.
On se samo srčanim nadahnućem može upokoriti.
A ko ima srčano nadahnuće? Tu inspiraciju (ilham) dobiva jedan halifa (Allahov zastupnik na Zemlji) koji ljude upućuje.
Ko god je njegova džinsa, njegov jaran postaje
osim Davuda, a to je tvoj šejh.
Znači, ko god je njegove vrste, pokazat će naklonost toj strani i njemu će čestitati. A podvala iza toga stoji. Ako želiš da ne budeš prevaren, bježi u ovo okrilje, u okrilje ovog džennetskog stabla, džennetskog vrta, koji je prisutan na ovom svijetu. A tvoj šejh je kao Davud (tvoj učitelj i tvoj uzor).
Jer šejh se promijenio i tjelesni džins ostavio.
Takav je svaki onaj ko je vrata srčanog staništa Hakku otvorio.
Šejh je promijenio svoju tjelesnu vrstu; on je svoju ćud i vladanje popravio i duhovno se uzdigao, i u njemu nije ostalo sklonosti ni sličnosti s tijelom. Ti ga vidiš tjelesnog, a on je čisti duh. Šta je on uradio? On je vrata srčanog staništa Hakku otvorio, tj. on je u svoje srce usadio ljubav i poštovanje prema Hakku, i tu nema mjesta ni za šta drugo. Allah je potpuno zaposjeo njegovo srce.
Sav narod je slab u odnosu na tu busiju.
Slabost je, svakako, slabosti drug.
Sav narod je slab u odnosu na tu busiju, na zamku koju postavlja nefs, zato su svi pali na tu zamku, vidjeli smo to u priči. Slabost je, svakako, slabosti drug – dakle, vrsta s vrstom ide. (Drug ludaku može biti samo ludak!) Pokazala se ta slabost njihova potvrđujući riječi onoga prevaranta. Bolesni ljudi teže ka takvim istim u duši bolesnim ljudima, kojima su drugi krivi za njihove mahane i loše vladanje, oni napadaju velike ljude, podmeću im i istražuju njihove mahane. U ajeti-kerimu se kaže: Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje (en-Nur, 26).
A sada nam, s ovih posljednjih šest bejtova, završava ovo poglavlje, upozoravajući nas na prevarante, pa ovako kaže:
Svaki prostak izdaje se za jednog Davuda.
Svaki nerazumni za njim se povodi.
Riječ je o lažnim šejhovima, lažnim učiteljima, a za njima se povodi svaki prostak koji takvom daje svoju ruku, polažući zakletvu njemu i stavljajući mu se u hizmet. A imaj na umu, čovječe, da nije lahko njih otkriti. Iza toga će trebati da stoji zaista jedan iskreni ah, istinska čežnja za susretom s Hakkom Uzvišenim, za Njegovom blizinom. A Hakkovoj blizini dospijevamo na način da se prikučimo Njegovim odabranim robovima.
Od lovca se čuje cvrkut ptice.
Luda ptica na tu stranu leti.
Znači, tamo jedan lovac sakrio se i podražava zvuk ptice, a naivne ptice odu tamo i postanu žrtva, upadnu u zamku. Šta hoće da kaže? Kvaziučitelji, oni se koriste cvrkutom Božijih ljudi, služe se riječima i mudrostima evlija i učenjaka (velikih Allahovih robova), te lijepe riječi i mudrosti navode kao primjere i na taj cvrkut hvataju naivne ptičice.
Taj lažni vodič ne razlikuje stvarno od patvorenog.
Zalutao je! Odmah bježi od njega, makar ti on
izgledao kao produhovljen.
(On ne razlikuje stvarno od patvorenog, gotovinu od veresije.)
Slobodan i vezan, kod njega su isto.
Premda se izdaje kao posjednik jekina, u sumnji je.
Kod njega su jednaki i duhom slobodan čovjek i vezan, tj. duhovno potčinjen i obmanut. Premda tvrdi da ima potpuno uvjerenje, on je u sumnji. Nesiguran je, boji se da se ne otkrije njegovo obmanjivanje.
Ako takva osoba i pronicljivošću raspolaže,
ne bude li pri njoj ove sposobnosti razlučivanja,
ahmak je.
(Sposobnosti razlučivanja, o kojoj sam ti govorio, ako ne bude pri onome koji se predstavlja kao učitelj, znaj da je to ahmak!)
I onda završava ovakvom porukom:
Smjesta od njega bježi, kao gazela od lava!
K njemu ne hitaj, o, mudri junače!
Eto, čuli ste šta nam je poručio večeras hz. Mevlana.
Ja Rabi, okoristi nas ovim savjetima na pravi način!
Amin!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 60. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 1. 9. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
