Kako se svijet brzo razvijao, policija se modernizirala, ali sve je više kriminalaca bježalo u druge zemlje kako bi izbjeglo pravdu. I trebalo je reagirati. U tom je duhu osnovano međunarodna komisjja kriminalističke policije, što je originalni naziv Interpola.

Osnovan od 20 zemalja (danas ih je 196) 1923. godine, Interpol je ključno sredstvo za borbu protiv transnacionalnog kriminala. Međutim, unatoč njegovoj važnosti, o Interpolu se uglavnom malo zna. Za početak, ta organizacija nikoga ne hapsi, jer to nije policijska agencija, već alat za saradnju u borbi protiv svih vrsta kriminala. Izuzetak predviđen njegovom Poveljom iz 1956. su iznimke političke, vojne, vjerske ili rasne prirode. "Politički neutralan", definira se.

Njegovo glavno oružje su crvene potjernice, globalna upozorenja o bjeguncima koje traži policija neke zemlje, Izdaju se na zahtjev suda i podrazumijevaju obavezu zemlje koja ih je izdala da zatraži izručenje bjegunca ako bude pritvoren, gdje god se nalazio. Također objavljuje obavijesti o genocidu, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti na zahtjev UN-a.

Radovan Karadžić, El Chapo Guzman, John McAfee samo su neki primjeri kriminalaca ili zločinaca koje je Interpol označio crvenom bojom. Crvene potjernice nisu njegovo jedino oružje. Postoje žute, plave, crne, zelene, narančaste i ljubičaste obavijesti. Izdaju se za traženje nestalih osoba, dobivanje podataka o identitetu ili lokaciji ljudi, identifikaciju leševa...

Interpol nudi tehničku i operativnu podršku, obuku i, prije svega, bazu podataka. Postoje informacije o seksualnom iskorištavanju djece, terorizmu, pomorskom piratstvu, oružju, vozilima, nestalima... Svakog dana agenti širom svijeta provode više od 16 miliona pretraživanja među zbirkom koja premašuje 125 miliona datoteka s otiscima prstiju, DNK, prepoznavanjem lica...

Razvoj metoda istraživanja i identifikacije bio je još jedan veliki poticaj njihovom djelovanju. Krajem stoljeća, Francuz Alphonse Bertillon stvorio je antropometriju - mjerenje i bilježenje dijelova tijela – utvrdio nepovredivost mjesta zločina i standardizirao upotrebu fotografija kao dokaza.

Otisak prstiju definiran je kao dokaz 1892. a iste godine je u Argentini ubica prvi put identificiran po otiscima prstiju.  U septembru 1898. goidne ubistvo Sissi, carice Austrije, koje su izveli anarhisti, bilo je događaj koji je označio nastanak današnjeg Interpola. Dva mjeseca kasnije, predstavnici 21 zemlje sastali su se u Rimu kako bi započela proces koji je kulminirao 1923. u Beču stvaranjem Međunarodne komisije kriminalističke policije (ICRP), koja je 1956. preimenovana u Interpol.

Godine 1938. nastala je porva kontroverza. Nacisti su preuzeli vlast, premjestili su sjedište iz Beča u Berlin a Reinhard Heidrich, Himmlerov prethodnik u Gestapu, postao je čelni čovjek organizacije. Interpolov odnos s nacističkim režimom tu ne prestaje. Godine 1968. njegovi su članovi demokratski izabrali Paula Dikopfa za predsjednika, unatoč saznanjima o njegovoj prošlosti u SS-u. On je, tvrde neki hronmičari, odbijao tražiti naciste sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća

Rekonstrukcija Interpola nakon Drugog svjetskog rata dovela je do preseljenja njegovog sjedišta u Pariz 1946. godine, a godinu dana kasnije izdao je svoju prvu crvenu potjernicu. Posljednja država koja mu je pristupila je Republika Palau 28. novembra.

Interpol ni danas nije bez kontroverzi. Njegov trenutni predsjednik je general Ahmed Nasser Al-Raisi, viši policajac Ujedinjenih Arapskih Emirata izabran 2021. godine, unatoč tome što je u Francuskoj i Turskoj osuđen zbog navodnog učestvovanja u nezakonitom zatvaranju stranaca. Godine 2016. Emirati su se obvezali dodijeliti organizaciji 50 miliona eura.