Podrška separatizmu na francuskim prekomorskim teritorijama postao je glavni prioritet za Baku koji nastoji da kazni Francusku zbog njenih dugogodišnjih simpatija prema Jermeniji.

Kako je zakon o reformi glasanja izazvao nerede koji su zahvatili Novu Kaledoniju, francuski posjed u Okeaniji, Pariz je sumnjao da je u igri strano uplitanje. Vijest je za mnoge bilo iznenađenje. „Žao mi je što su neki od separatista sklopili dogovor sa Azerbejdžanom“, izjavio je ministar unutrašnjih poslova Gerald Darmanin.

Pojavio se video na kojem demonstranti u Novoj Kaledoniji mašu azerbejdžanskim zastavama ispred postera azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Aliyeva. Dok je Azerbejdžan naglašeno negirao optužbe, podrška separatizmu na francuskim prekomorskim teritorijama postala je glavni prioritet Alijeva u njegovoj ulozi predsjednika Pokreta nesvrstanih (NAM).

Nakon što je uspješno pridobio naklonost Rusiju u sukobu sa Armenijom, Alijev sada nastoji da kazni Francusku zbog njenih dugogodišnjih simpatija prema Jerevanu. Inicijativa je dio novog ratobornog pristupa vanjskoj politici, projektujući imidž lidera koji se može suprotstaviti i regionalnim silama i supersilama.

Azerbejdžan je 2020. godine zadao odlučujući udarac Armeniji u najvećem rasplamsavanju tri decenije starog sukoba oko Nagorno-Karabaha. Grupa OSCE Minsk, sastavljena od Sjedinjenih Država, Rusije i Francuske, posredovala je u sporazumu o prekidu vatre sa ruskim trupama raspoređenim da održavaju mir. Ali dvije godine kasnije, Rusija je bila zarobljena u Ukrajini i njena nesposobnost da zauzme Kijev razbila je njenu auru nepobjedivosti. Azerbejdžan je testirao rusku odlučnost, zahtijevajući odlazak mirovnih snaga. Rusija je izdala mekane pozive da se poštuju prethodni sporazumi prije nego što odustane, dozvoljavajući Azerbejdžanu da započne opsadu koja bi dovela do raspada otcijepljene republike i bijega preko 100.000 Armena.

Azerbejdžan je dugo prezirao poziciju Francuske u Minsk grupi zbog njene percipirane pro-armenske pristranosti. Ministar vanjskih poslova Džejhun Bajramov izjavio je da Pariz nije bio sposoban da se ponaša kao "pošteni posrednik". Nakon rata 2020. Azerbejdžansko zakonodavstvo pozvalo je na izbacivanje Francuske iz grupe za posredovanje.

Kako je Azerbejdžan 2022. počeo zahtijevati evakuaciju ruskih mirovnih snaga, Francuska je osudila te akcije, dok je francuski Senat donio neobavezujuću rezoluciju koja podržava sankcije protiv Azerbejdžana. Baku je kritikovao taj potez kao "odraz klevete i lažnih presuda koje su potpuno izvan stvarnosti".

Alijev će nakon toga svoje predsjedavanje Pokretom nesvrstanih posvetiti kažnjavanju Pariza. Kada je u martu 2023. stupio na pozornicu kako bi govorio pred Kontakt grupom NAM-a o COVID-19, umjesto toga je protestvovao protiv Francuske i tražio izvinjenje za njenu kolonijalnu prošlost i “djela genocida”. On je francuske prekomorske teritorije – a posebno Novu Kaledoniju – nazvao „ružnim ostacima francuskog kolonijalnog carstva“.

Alijev je poželio dobrodošlicu u Baku separatistima iz Nove Kaledonije, koje su azerbejdžanski mediji hvalili kao "borce za slobodu" koji imaju za cilj da "oslobode Novu Kaledoniju francuskog kolonijalizma".

Na ministarskom samitu NAM-a u julu, multilateralno tijelo najavilo je formiranje „Bakuske inicijativne grupe protiv francuskog kolonijalizma“. Na konferenciji je Roch Wamytan, šef Kongresa Nove Kaledonije i član separatističke partije, ustvrdio da Azerbejdžan ima pravo da „pomaže u procesu dekolonizacije“ u Novoj Kaledoniji.

Do novembra prošle godine, snažna podrška Azerbejdžana separatistima stigla je na ostok, a prorežimski mediji su podigli kampanju zbog prisustva azerbejdžanskih zastava koje se vijore na novokaledonskom separatističkom skupu. Jedan prorežimski medij je izjavio “Azerbejdžan, kao predsjedavajući Pokreta nesvrstanih, posvećuje posebnu pažnju borbi protiv neokolonijalizma Francuske i izlaže ovu zemlju u međunarodnoj areni.”

Kada su ranije ovog mjeseca izbili neredi u Novoj Kaledoniji, azerbejdžanska državna kuća ITV je u uzastopnim video snimcima slavila prisustvo azerbejdžanskih zastava na separatističkim skupovima, a zatim je optužila Francusku da iznosi "nevjerovatne optužbe" o uticaju Azerbejdžana. Uvodnik u vodećim novinama obuhvatio je logiku azerbejdžanske podrške nemirima: „Treba imati na umu da kada su azerbejdžansku zemlju okupirali Armenci francuska vlada je optužila Azerbejdžan za agresiju umjesto Arrmenije, i miješala se u unutrašnje pitanja regiona Južnog Kavkaza.”

Alijevljevo kockanje da će Francuska odbiti odmazdu nije bez rizika. Francuski energetski gigant Total igra ključnu ulogu u azerbejdžanskom sektoru nafte i gasa, kako u vađenju tako i u tranzitu. Ali s Evropom koja očajnički traži neruske izvore nafte i naftovode koji zaobilaze Rusiju, Pariz bi mogao otkriti da smislen ekonomski odgovor nije vrijedan cijene.

Alijev je stvorio sliku o sebi kao osvajačkom moćniku, nakon što je pridobio naklnost Rusije, napao njenog saveznika i osvojio ogromne teritorije sa malo posljedica. Nezavisna Nova Kaledonija za Azerbejdžan može biti velika prilika. Ali pokazivanje azerbejdžanskom narodu – kao i susjedima – da Alijev može diktirati uslove supersilama koje će zauzvrat izdavati samo bezube žalbe, dovoljna je pobjeda.